Prvi mart označava poseban nacionalni praznik moderne Bosne i Hercegovine. Ključna riječ nezavisnost u bosanskom jeziku izvedena je iz sljedećih morfema: ne-za-vis-n-ost-ø. Kako se može vidjeti, značenje je veoma složeno zbog utjecaja ne samo korijenske morfeme već i drugih leksičkih morfema zvanih afiksa.
Znači, korijen riječi nezavisnost dovodi se u vezu s glagolom visiti odnosno visjeti, što je primarno povezano s ie. korijenom kojim se označava veza sa značenjem tresti (se), njihati (se), ljuljati (se), lebdjeti, pošto ono što visi, što je okačeno nerijetko dobija navedene komponente koji ulaze iz sfere vanjezičkog svijeta.
Kad je formiran oblik kojim se metaforičkim putem označio pojam koji zavisi od „visenja“, tada je dobijen oblik glagola zavisiti, a to znači da je, opet metaforički, preneseno značenje na vanjske utjecaje koji se reflektiraju na neki sadržaj, tijelo, pojam koji se njiše, ziba, ljulja, visi, lebdi, trese se – zbog čega navedeni pojam nije stabilan, postojan, stamen, pa i autonoman, snažan, što je označeno pridjevom – zavisan, a označava ono što zavisi od drugih, u ma kojem obliku i pojavnosti.
Međutim, dodavanjem još jednog prefiksa – ne- na navedenu osnovu, dobija se oblik koji potpuno isključuje sve one sadržaje opisane utjecajem zavisnosti, pa ako je neki pojam nezavisan, to znači da je zanijekano sve ono što utječe na njegovu nestabilnost, te je on, jezički gledajući, upravo stabilan, postojan, stamen, pa i autonoman, čvrst, snažan, fiksan, odnosno najkraće kazano – nezavisan. Od ovog oblika formirana je imenica nezavisnost, kojom se ponosimo kada za njega vežemo jedan značajan datum iz nedavne prošlosti naše zemlje i naše domovine, domaje.
Je li potrebno posebno isticati u kontekstu organizacije modernih društvenih uređenja i kulturno-civilizacijskih dostignuća važnost nezavisnosti bilo koje zemlje, a naročito ako je riječ o svojoj zemlji?! Sve ono što jesmo, pa i ono što nismo, bitno je vezano za svoju zemlju odnosno državu, za svoje podneblje, gdje teritorija, prostor omogućava dolazak do elementarne ljudske potrebe – nafake koju daje Uzvišeni Bog i pojedincu, pa i zajednici, pa do svega ostalog i drugog što nam je potrebno i što nas čini nekom zajednicom koju povezuju zajedničke vrijednosti. Društveni, politički, kulturni, ekonomski, tehnološki, civilizacijski, vjerski, etički, zdravstveni, obrazovni, kao i svi drugi aspekti modernog čovjeka u direktnoj su vezi s podnebljem, zemljom, državom na kojoj se koristimo svim blagodatima. Nezavisnost, autonomnost, suverenitet – što ima jedna zemlja i njezino društvo – blisko su povezani s egzistencijom pojedinca i zajednice, na osnovu čega država omogućuje i pojedincu i kolektivu ostvarivanje svih potreba ali i obaveza dostojnih savremenog čovjeka.
Ako se sve to uzme u obzir, možda se može biti svjesnim šta znači nezavisna država, pa samim time i Bosna i Hercegovina. A znano je da je ova zemlja ostvarila svoje pravo na autonomnost, odnosno suverenitet Referendumom o nezavisnosti, koji se dogodio 29. 2. i 1. 3. 1992. godine. Jesmo li se možda zapitali koliku su ulogu u ostvarivanju tog prava imali svi oni koji su tih dana izašli na navedeni demokratski čin ostvarivanja prava? Hvala im svima na tome!
Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine treba nas podsjetiti na to da naša domovina, zemlja, država, otadžbina, rodna gruda, vatan, toprak... treba biti osnažena kako bi bila ne samo nezavisna, već i autonomna, suverena, stabilna, postojana, snažna, čvrsta, “fiksna” – i to ne zbog nje same, već i zbog onih koji čine tu zemlju.
