Rat u Ukrajini se možda približava ključnom trenutku. Nakon pregovora na visokom nivou u Saudijskoj Arabiji, Kijev je pristao na 30-dnevni prijelazni prekid vatre koji je predložio Washington. Kao odgovor, SAD su nastavile s razmjenom vojne pomoći i obavještajnih podataka, ponovo promijenivši dinamiku sukoba. Iako ovaj prijedlog stavlja odgovornost na Rusiju da odgovori, ostaje zabrinutost da bi on mogao poslužiti samo za zamrzavanje linija fronta, a ne za rješavanje rata.

Kako se ovi događaji razvijaju, ostaje jedno pitanje: Kakvu će ulogu Turska igrati u oblikovanju dugoročnog mirovnog procesa?

Za razliku od zapadnih sila koje su zauzele čvrst stav prema Moskvi, Turska se pozicionirala kao pragmatičan posrednik, balansirajući odnose i sa Rusijom i sa Zapadom.

Ova strategija nije nova – Ankara je dugo pokušavala da iskoristi svoju geopolitičku poziciju kako bi održala regionalnu stabilnost, istovremeno potvrđujući svoju stratešku autonomiju. Međutim, kako mirovni pregovori sada dobijaju na snazi, diplomatski i vojni utjecaj Turske mogao bi se pokazati odlučujućim u osiguravanju održivog rješenja.

Od početka sukoba, Turska je pažljivo išla diplomatskim konopcem. Kao članica NATO-a, osudila je rusku agresiju i potvrdila teritorijalni integritet Ukrajine.

Istovremeno je odbila uvesti sankcije Moskvi, održavajući trgovinski i sigurnosni dijalog s Rusijom. Ovaj dvostruki pristup omogućio je Turskoj da olakša rane pregovore o prekidu vatre održane u Istanbulu 2022. i posreduje u vitalnom sporazumu o crnomorskom žitu za ublažavanje globalne nestašice hrane.

Čak i usred rastućih tenzija, predsjednik Recep Tayyip Erdogan ostao je nepokolebljiv u zalaganju za dijalog. Dok je ministar vanjskih poslova Hakan Fidan nedavno ponovio spremnost Ankare da bude domaćin daljih mirovnih pregovora, naglašavajući posvećenost Turske postizanju "pravednog i trajnog mira".

Ovo je u skladu sa širom vanjskom politikom Ankare – sprječavanjem eskalacije koja bi mogla destabilizirati crnomorski region, scenarij koji bi predstavljao direktnu sigurnosnu prijetnju samoj Turskoj.

Geopolitičke motivacije

Dok je mir glavni pokretač posredničkih napora Turske, u igri su i strateški interesi. Produženi rat u Ukrajini mogao bi poremetiti regionalne trgovinske rute, uticati na snabdijevanje energijom i produbiti ekonomsku neizvjesnost.

Nadalje, ako sukob eskalira u direktnu konfrontaciju između Rusije i NATO-a, Turska bi se našla u sve nesigurnijem položaju. Održavajući otvorene kanale sa Moskvom i Kijevom, Ankara osigurava da zadrži utjecaj u budućim sigurnosnim pregovorima.

Kritična uloga Turske dodatno je naglašena tokom nedavnog samita o evropskoj sigurnosti u Londonu. Za razliku od tradicionalnih sila EU-a, koje su usklađene s pristupom Washingtona, uključivanje Turske istaknulo je njenu posebnu poziciju kao most između zapadnih sigurnosnih okvira i širih euroazijskih interesa.

Dok neki evropski lideri i dalje oklijevaju oko pristupanja Ankare u EU, drugi, poput poljskog premijera Donalda Tuska, sastali su se 12. marta s predsjednikom Erdoganom i razgovarali o regionalnoj stabilnosti.

Zatim, tu je i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, koji je pozvao EU da poboljša odnose s Turskom, naglašavajući potrebu za jačanjem kolektivne sigurnosti i odbrambenih sposobnosti usred promjene američke politike.

Turska NATO dinamika

Turska ostaje duboko ukorijenjena u NATO-ovu sigurnosnu arhitekturu. Nepredvidljivost američke politike – posebno pod promjenjivim administracijama – navela je evropske lidere da ponovo procijene svoju stratešku ovisnost. Prije samo nekoliko dana, kolebljivi stav američkog predsjednika Donalda Trumpa o obavezama prema NATO-u izazvao je sumnju u pouzdanost Washingtona, pojačavajući potrebu Evrope da razvije nezavisne sigurnosne strukture. U tom kontekstu, snažni vojni kapacitet Turske čini je nezamjenjivim sigurnosnim partnerom, piše za TRT Global Yasar Sari, profesor i direktor Centra za evroazijske studije Haydar Aliyev na Univerzitetu Ibn Haldun, specijaliziran za evroazijske studije.

U isto vrijeme, Ankara je vodila odlučniju odbrambenu politiku, ulažući u domaću vojnu tehnologiju i šireći svoj utjecaj u ključnim zonama sukoba.

Njegova industrija bespilotnih letjelica odigrala je ključnu ulogu u odbrani Ukrajine, dok njeno širenje pomorskog prisustva naglašava njen interes da zadrži kontrolu nad sigurnošću u Crnom moru.

Put pred nama

Uz ponovno diplomatsko angažovanje SAD-a i prekid vatre na stolu, Turska sada mora odlučiti kako će potvrditi svoju ulogu u sljedećoj fazi mirovnih napora.

Ako Rusija prihvati prijedlog, Ankara bi mogla djelovati kao garant, osiguravajući da se uvjeti poštuju tokom pregovora o daljim mjerama izgradnje povjerenja. Međutim, ako Moskva odbije ponudu, uticaj Turske bi mogao biti na testu dok se kreće pod rastućim pritiscima kako saveznika iz NATO-a, tako i njenih ekonomskih veza sa Rusijom.