Srebrenica živi, ne samo kroz sjećanje, pamćenje i opomenu, već i kroz ljude koji su se vratili, kroz one koji svakodnevno ulažu u njen oporavak i koji je svojim radom, ljubavlju i posvećenošću grade iznova.

Za Amiru i Samedina Malkića nema ljepšeg mjesta od njihovog topraka, od zemlje koju su obrađivali njihovi preci, zemlje koju i oni danas obrađuju. Biti, raditi, obrađivati zemlju, hraniti svoju porodicu i pružiti šansu svojoj djeci da odrastaju u tom istom, voljenom kraju.

U porodičnoj kući na Vidikovcu zatičemo Amiru, koja poslije radnog dana, poslove nastavlja kod kuće. Iako oboje imaju stalna zaposlenja, Amira i Samedin nisu se zaustavili na tome. Njihova ljubav prema zemlji i prirodi dovela je do toga da se dodatno bave pčelarstvom, uzgojem voća i povrća, te izradom raznih proizvoda. Svjesni blagodati zemlje, posvetili su se njenom oplemenjivanju, pokazujući time kako odgovorno brinuti o amanetu svojih predaka.

Amira se 2004. godine vratila u Srebrenicu, dok je Samedin to učinio godinu dana kasnije. Osnovali su porodicu i odgajaju troje djece.

Pričajući o počecima rada, Amira se prisjeća kako su imali samo nekoliko košnica pčela, a sada, nakon mnogo ljubavi i truda, ponosno stoje iza 55 košnica.

Njihov rad nije prošao nezapaženo - njihovi proizvodi dobili su brojne nagrade i priznanja, a posvećenost kvalitetu dala im je i prepoznatljivost.

- Od 2013. godine, svake godine dobijemo po dvije ili tri medalje na sajmovima za kvalitet meda. Prošle godine smo dobili tri medalje - kaže Amira s ponosom.

Osim pčelarstva, Malkići se bave i uzgojem voća i povrća. Imaju voćnjak i plastenik, proizvode džemove, pekmez, sokove, kompote i suše voće.

Kako kaže Amira, svi njihovi proizvodi nalaze svoje kupce i to je izvor stalne motivacije za dalji rad.

- Imamo stalne mušterije, a zahvaljujući njihovim pohvalama, krug naših kupaca stalno raste. Sve uspijemo prodati - kaže ona.

Amira također naglašava da u Srebrenici ima mnogo lijepih priča koje zaslužuju da budu ispričane. Za nju, ti pozitivni primjeri su najbolji dokaz da se, uz trud i posvećenost, Srebrenica može graditi iznova.

- Priču stvaramo sami, lijepe stvari stvaramo sami, mi se vodimo time. U Srebrenici su danas brojni pozitivni primjeri koji zaslužuju da budu ispričani. Svjesni smo da treba raditi, biti posvećen. Rezultati su itekako vidljivi - kaže Amira.

Ponosna je na svoju djecu, koja ne samo da postižu zapažene rezultate u školi, već su i uključena u njihove svakodnevne aktivnosti.

- Tokom čitave godine pravimo "akcije". Kada pripremamo ramove za pčele, u zimskom periodu, sjednemo svi zajedno u krug, pripremamo ih i sredimo koliko nam treba. Dječak, kad je lijepo vrijeme, ofarba košnice. Svi imaju svoj dio posla, svi su uključeni - dodaje s osmijehom.

Zejneb Malkić

Tokom naše posjete, imali smo priliku upoznati i najstariju kćerku Zejneb. Ona, pored školskih obaveza, izrađuje "Cvijet Srebrenice" i druge rukotvorine. Osim toga, dobila je brojne diplome, priznanja i certifikate, a njena posvećenost i strast prema onome što radi jasno govore o njenoj predanosti.

- Nema nigdje ljepše i bolje nego u Srebrenici. Radimo, djeca su zdrava, vrijedna i pametna, šta nam treba više - zaključuje Amira s osmijehom na licu.

Ova priča je samo jedna od mnogih koje Srebrenica danas ima. I zaslužuju da budu ispričane.