Odlazak Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ma kako bio interpretiran u različitim centrima moći, postao je idealan poligon za novi talas domaćeg političkog lešinarenja. Međunarodna zajednica je evidentno u procesu preslagivanja, a institucija OHR-a ulazi u svoju možda najneizvjesniju fazu. U međuvremenu domaći akteri, prvenstveno ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, nemušto nastoje iskoristiti ovaj vakuum za vještačko pumpanje vlastitog političkog i diplomatskog rejtinga.

Konakovićeva izjava 10. maja, samo dan uoči Schmidtove ostavke, u kojoj tvrdi da je "njegova ekipa iskontrolisala" Dodikove planove o smjeni visokog predstavnika, graniči s političkom fantastikom. Predstavljati sebe kao superuspješnog lidera koji, poput kakvog globalnog faktora, "blokira" Dodika i "prilagođava se novom modelu funkcionisanja Trumpove administracije", nije ništa drugo nego pokušaj prodaje magle domaćoj javnosti. Usput, ako je sve stavio pod kontrolu, kako je onda moguće da je promptno stigla najava o odlasku njemačkog političara u diplomatskoj misiji u našoj zemlji?! Šta ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković uopće kontrolira?! I da li je uopće upućen u geopolitičke igre oko Bosne i Hercegovine? 

Deklarativna hrabrost

Godina istine za NiP: Koliko vrijede Konakovićeve tvrdnje

Besmisleno Konakovićeve dizanje vlastitog kredibiliteta ismijao je Dodikov delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Radovan Kovačević na svom X profilu.

- Red je zahvaliti se političkoj gromadi i diplomatskom velikanu Dini Konakoviću, što nas je "pomeo bagerom", "izbrisao gumicom", međunarodno izolovao i, na kraju, onemogućio odlazak Christiana Schmidta. Da budemo realni, bez njega bi svaki uspjeh bilo teže ostvariti - napisao je Kovačević uz završnu poruku: "Hvala, legendo".

Ред је захвалити се политичкој громади и дипломатском великану Дини Конаковићу, што нас је "помео багером", "избрисао гумицом", међународно изоловао и, на крају, онемогућио одлазак Кристијана Шмита.

Да будемо реални, без њега би сваки успјех било теже остварити.

Хвала, легендо. pic.twitter.com/nwbZY82HNi

— Радован Ковачевић (@KovacevicRaso) May 12, 2026

Skrivanje iza "Trumpovog modela"

Posebno je tragikomična teza o "prilagođavanju Trumpovoj administraciji". Dok se ozbiljne svjetske diplomatije tek pripremaju za tektonske promjene koje donosi Bijela kuća, Konaković nas uvjerava da je on taj kod već provalio i upotrijebio ga da "zaustavi ugovore o secesiji".

Ako je Konaković toliko moćan i "usklađen" s novim svjetskim poretkom da samostalno disciplinira Dodika, čemu onda panični vapaji koje smo čuli jučer u Briselu?

Naime, dok se u Sarajevu pred kamerama junači pričama o kontroli procesa, u Briselu je pred Kajom Kallas i ministrima Evropske unije nastupio u ulozi klasičnog molioca. Tamo Konaković nije "kontrolisao" ništa, on je tamo, sasvim suprotno svojoj herojskoj pozi, apelirao na zemlje članice EU da se "aktivno uključe u zaštitu integriteta OHR-a".

Strah od gubitka "međunarodnog štita"

Njegovo preklinjanje za opstanak OHR-a i imenovanje novog visokog predstavnika nema korijene u državničkoj brizi za institucije Bosni i Hercegovini, već u golom strahu za vlastiti politički opstanak. Javna je tajna da je upravo ova struktura, zajedno s ostatkom Trojke, na vlast isplivala na talasima međunarodnog intervencionizma i Schmidtovih odluka. Bez OHR-a kao zaštitnog zida i "izbacivača" nepoželjnih političkih faktora, Konakovićeva kula od karata se opasno ljulja.

To je suština ovog poraznog političkog trenutka. "Politički davljenici" pokušavaju profitirati na Schmidtovom odlasku, predstavljajući ga kao svoj strateški potez ili kontrolirani proces, dok u stvarnosti drhte pred neizvjesnošću.

Zatvoreni krug

Schmidt odlazi, kolonijalni poredak ostaje, bošnjačka politika gleda i šuti

Konakovićeva retorika o stopostotnoj usklađenosti s EU politikom i "uspjesima" u 2025. i 2026. godini služi samo da prikrije činjenicu da je njegova diplomatija svedena na reaktivno krpljenje rupa i moljakanje grupe stranaca da ne odu zato što bi njihovim odlaskom nestala i jedina stvarna podrška koju on i njegova koalicija uživaju, a ne na zaštitu države Bosne i Hercegovine. 

Tvrditi da si "zaustavio Dodika" vještim manevrima prema Trumpu, dok istovremeno u Briselu moliš za bilo kakav oblik međunarodnog tutorstva, nije diplomatija. To je jeftini populizam usmjeren na biračko tijelo koje bi trebalo povjerovati u mit o Konakoviću kao nekakvom balkanskom game changeru. Realnost je, nažalost, mnogo prizemnija i čita se između redova - strah od političke irelevantnosti koja kuca na vrata zajedno s odlaskom onih koji su ih u fotelje i posjeli.