"Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir nisam siguran", jedna je od često citiranih izjava Alberta Einsteina.

Einstain nije bio potpuno u pravu. Mogu to posvjedočiti svi oni koji pomnije prate političku scenu u Bosni i Hercegovini.

Naime, ima još jedna stvar koja je beskonačna, beskrajna – politički bezobrazluk Denisa Zvizdića (Narod i pravda).

Način na koji Zvizdić vrijeđa inteligenciju građana Bosne i Hercegovine ne može se nazvati nikako drugačije nego bezobrazlukom. Jer, Zvizdić nije glup, naprotiv. Nije riječ ni o nekom političkom avanturisti, prolaznoj pojavi zalutaloj u politiku, niti ga se može porediti sa "ramama isacima".

Zvizdić je proračunati karijerista čiji je svaki potez, svaka gesta, svaka izgovorena riječ podređena samo jednom cilju – preživljavanju na političkoj sceni i ostvarivanju benefita koje donose političke funckije. Benefiti su zadovoljanje beskrajnog ega (eto je, još jedna beskrajna stvar), društveni položaj, uticaj i finansije, kako one lične, tako u posljednje vrijeme i razvoj porodičnog biznisa u arhitekturi. I tako već duže od dvije decenije.

I želio bi da nastavi. Želio bi da sačuva i fotelju u Kolegiju Zastupničkog doma PSBiH sa svim povlasticama koje ona nudi, ali i da nekako sačuva i politički obraz. Zvizdić je u rukovodstvo Parlamenta izabran glasovima Dodikovog SNSD-a i Čovićevog HDZ-a. Bio je jedan od "novih pregovarača". I cvjetala je ljubav u kojoj su posebno uživali Dodik i Čović – jer su dobili skoro sve za šta su bili zainteresirani.

Bolna naivnost

A onda je Dodik prekardašio, pa je politički suicidno bilo uvjeravati javnost o postignutim "historijskim uspjesima" i "promijenjenom Dodiku s kojim SDA nije znala". Na Dodika se krenulo "bagerima", koji su se zaglavili u blatu Trojkinog populizma. Pa niti naprijed, niti natrag. Trojka mjesecima "izbacuje SNSD iz vlasti". Izjavama i statusima na društvenim mrežama. Drugačije ne mogu. I znaju to, ali nastavljaju uvjeravati javnost kako "evo samo što nisu".

Znajući da ne mogu sami, tražili su i očekivali Čovićevu pomoć. HDZ je trebalo da sačuva Trojku u vlasti, izbaci Dodika i uvede opoziciju iz entiteta RS. Bolno naivno očekivanje. Ali, koristilo je da se mjesec-dva o tome mantra u medijima, iako im je Čović vrlo jasno poručivao da od toga nema ništa. Pozivali su i strance, tražili od OHR-a da izvrši prekompoziciju vlasti, od ambasadora da izvrše pritisak na Čovića. Svi su trebali ponešto da urade – za Trojku i njihove fotelje. I niko ništa nije uradio. Pa su iz Trojke odlučili da se malo posvađaju i sa HDZ-om. Zaboravili valjda da oni "muslimanska reprezentacija" koja je odabrana da sluša Dodika i Čovića, a ne obrnuto.

A onda se Zvizdić sjetio "genijalne ideje". Pomoći će SDA! Sve što treba da urade je da dignu ruke i pokrenu inicijativu da Nebojša Vukanović bude izabran za ministra sigurnosti. Jer, Zvizdić je uvjeren da SDA ima državotvorni refleks.

- U vezi sa imenovanjem gospodina Vukanovića, postoji nekoliko rješenja od kojih je najbrže i najefikasnije da zastupnici SDA u Zastupničkom domu PS BiH potpišu, zajedno sa zastupnicima Platforme, inicijativu za imenovanje gospodina Vukanovića. To bi bila više nego dovoljna i opća i entitetska većina u Zastupničkom domu koja se ne bi mogla ignorisati niti od predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, niti od OHR-a i predstavnika međunarodne zajednice. Imajući u vidu državotvorni refleks koji ima SDA želim da vjerujem da se ova ideja može brzo realizirati - ovako doslovno glasi Zvizdićeva izjava.

Bezobrazna izjava na više nivoa. Jer, Zvizdić nije ni neuk, ni neiskusan, niti je neznalica (poput stranačkog šefa Konakovića). Zvizdić je samo populista koji pokušava sačuvati svoju fotelju i ostati u vlasti. Pod svaku cijenu, koristeći se pritome neistinama i spinovima. Zvizdićev bezobrazluk ogleda se u tome što on vrlo dobro zna da je sve što je rekao  - laž.

Jer, ministri u Vijeću ministara se ne predlažu i ne imenuju inicijativama. Niti postoji nekoliko rješenja da se imenuje Vukanović. Ministre predlaže predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto, a potvrđuje parlamentarna većina. To je jedino rješenje. Tu ne pomaže ni "Emrićev zakon" da 14 zastupnika predloži ministra, jer je usvojen samo u Zastupničkom domu. I Zvizdić zna da u ovom mandatu Doma naroda neće biti usvojen i stupiti na snagu.

No, to Zvizdića ne sprječava da nastavi dalje objašnjavati kako bi Trojka s opozicijom iz RS-a i SDA imala većinu u oba doma PSBiH za imenovanje Vukanovića. Matematički tačno, zakonski i politički neizvodivo. Niti je zakon promijenjen, niti Krišto želi predložiti ministra.

Zvizdić dalje nastavlja kako ta većina ne bi mogla biti ignorisana od Krišto. Vjeruje li iko na svijetu u ovo? Krišto mjesecima ignoriše zakonsku obavezu da predloži ministra sigurnosti, ali kada se potpiše inicijativa onda to neće moći ignorisati. Ma, hajte molim vas, rekli bi neki.

Jednom rječju - zvizdićovštine

Vrhunac Zvizdićevog bezobrazuka i licemjerja dolazi na kraju, kada poziva SDA u pomoć. Zvizdićeva računica (iako ni to nije izvodivo) je sljedeća: SDA treba da pomogne u imenovanju Vukanovića, koje je nemoguće bez HDZ-a koji to ne želi, kako bi vlast i dalje činili SNSD, HDZ i Trojka, pojačani opozicijom iz RS-a, a da pri tome SDA i dalje ostane u opoziciji. Ako vam ovo nema logike – u pravu ste.

Kako bi to rekao Dragan Mektić - Zamislite čega se lik dosjetio!

Jedino čega se Zvizdić nije dosjetio je da zbog nemoći Trojke da zaista raskine koaliciju s SNSD-om i smijeni njihove ministre, zbog nemoći da ubijede koalicionog partnera HDZ da im pomogne u tome, zbog nemoći da izglasaju evropske zakone, zbog toga što je Trojka s SNSD-om i HDZ-om uvela državu u najveću poslijeratnu krizu – preuzme odgovornost i da ostavku.

Toga Zvizdić i ostatak Trojke nikako da se dosjeti. Jer, ako ne možete da funkcionišete ni sa jednim od dva koaliciona partnera, a nemate političku snagu da ih zamijenite drugima, onda je valjda red da upravo vi napustite koaliciju i zatražite smjenu kompletnog Vijeća ministara.

Umjesto toga svjedočimo grčevitom spašavanju vlastitih fotelja, upakovanog u neistine, medijske spinove i lažne principe. Jednom rječju – zvizdićovštine.