U pokušaju da kopira politički manir srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, lider SNSD-a Milorad Dodik nastoji održati nemogući balans. Dok ruskoj agenciji TASS poručuje kako je Republika Srpska bedem koji štiti ruske interese u srcu Evrope, u pozadini se troše milioni na američke lobiste kako bi se omekšao stav Washingtona prema njegovom režimu.

U svom posljednjem nastupu za rusku državnu agenciju TASS, Milorad Dodik je još jednom preuzeo ulogu glavnog ruskog čovjeka na Balkanu. On je istakao kako se na Bosnu i Hercegovinu vrše snažni pritisci iz Brisela s ciljem uvođenja viznog režima za državljane Ruske Federacije, ali je oštro poručio da se to neće dogoditi.

Dimna zavjesa

Dodikova nervoza: Kad se politička imperija ljulja, "muslimani su vjekovni neprijatelji"

- Mi nećemo dozvoliti da takva odluka prođe, baš kao što smo spriječili i formalno uvođenje sankcija Rusiji - izjavio je Dodik, naglašavajući da bez saglasnosti Srba nema odluka na nivou Bosne i Hercegovine.

Ovakva retorika, začinjena kritikama prema Briselu i zaštitom interesa Kine, služi isključivo za domaću upotrebu i održavanje imidža nepokolebljivog saveznika Kremlja. Međutim, iza zavjese "rusofilstva" krije se sasvim drugačija realnost.

Lobistički ugovori s Amerikancima

Uprkos činjenici da se pred kamerama TASS-a bori protiv evropskih viznih režima, Milorad Dodik ne štedi budžetski novac kako bi se dodvorio onima koje javno naziva neprijateljima. Informacije o angažiranju skupih lobističkih kuća u SAD-u jasno pokazuju da Dodik itekako želi sjediti i na američkoj stolici.

Njegova strategija je prozirna. Naime, ruskim "vjetrom u leđa" pokušava podići vlastitu cijenu na Zapadu, dok istovremeno lobistima u Washingtonu nudi kooperativnost u zamjenu za skidanje s crnih lista ili barem ignoriranje njegovih secesionističkih izleta.

Ovaj diplomatski paradoks koji podrazumijeva to da se Rusima zaklinješ na vjernost, a Amerikancima nudiš ugovore, postaje zaštitni znak njegove politike.

Kopiranje srbijanskog recepta

Ovakvo ponašanje neodoljivo podsjeća na političku školu Aleksandra Vučića.

Predsjednik Srbije već godinama usavršava disciplinu "sjedenja na dvije stolice", balansirajući između evropskih integracija, američkih investicija i ruskog gasa, uz povremeno koketiranje s Pekingom.

Kontradikcije

Zašto je Vučiću saradnja Beograda sa Savezom prihvatljiva, a NATO put BiH sporan?

Međutim, Dodik zaboravlja ključnu razliku da je Srbija suverena država s većim manevarskim prostorom, dok je on pod stalnim lupom međunarodne zajednice unutar kompleksnog sistema Bosne i Hercegovine.

Vučićeva igra "toplo-hladno" sa Zapadom i Istokom služi mu za održavanje moći, a Dodik tu istu matricu koristi kao štit od vlastite političke i ekonomske neodgovornosti.

Kada se stolice razmaknu...

Analitičari upozoravaju da je ovakva "dvostruka igra" kratkog daha. Historija Balkana nas uči da sjedenje na dvije stolice obično završava padom na pod u trenutku kada se te stolice razmaknu. Geopolitička situacija u Evropi, posebno nakon agresije na Ukrajinu, više ne ostavlja prostor za "neutralnost" koja služi samo jednoj strani.

Dodikovo insistiranje na bezviznom režimu za Ruse i opstrukcija sankcija direktno prkose vanjskoj politici Evropske unije, dok njegovi tajni lobistički ugovori u SAD-u pokazuju očajnički strah od potpune izolacije.

Ta dvoličnost, tj. jedno lice za TASS, drugo za Washington, prije ili kasnije će mu se obiti o glavu. Velike sile rijetko opraštaju onima koji pokušavaju prevariti obje strane, a Milorad Dodik opasno pleše na rubu te provalije, uvjeren da je mudriji od sistema u kojem pokušava opstati.