Rahaf Ayyad je nekada bila ponosna na svoju dugu, svilenkastu smeđu kosu. Danas strahuje da je počešlja.
- Svaki put kad koristim češalj, više kose mi opadne - kaže palestinska djevojčica.
Gubitak kose samo je jedna od brojnih promjena na njenom tijelu koje su se dogodile posljednjih mjeseci, a za koje njena majka sumnja da su posljedica izraelske blokade i razaranja u Pojasu Gaze.
Dvanaestogodišnjakinja je ozbiljno pothranjena, a njen fizički razvoj vidno je zaustavljen otkad je bila primorana da živi u improviziranom šatoru u Zawaidi, u središnjoj Gazi.
- Rahaf je bila potpuno normalna djevojčica. Ne sjećam se da sam je ikada vodila u bolnicu zbog neke bolesti otkako se rodila - priča njena majka Shorouq Ayyad za Middle East Eye.
- Njeno zdravstveno stanje se pogoršalo prije osam mjeseci, kada smo bili raseljeni u područje al-Zawaida - navela je ona.
Isprva je majka bolove koje je djevojčica počela osjećati u nogama i kostima pripisivala umoru.
- Nisam tome pridavala mnogo pažnje, mislila sam da će proći - kaže.
Ali kada su bolovi potrajali duže od sedmice, potražili su pomoć od organizacije Ljekari bez granica, koja je Rahaf uputila u bolnicu al-Aqsa Martyrs u Deir al-Balahu.
- Primljena je na sedmicu dana, dobila je lijekove i terapiju - kaže Shorouq.
No, po povratku u šator, Rahafino zdravlje se dodatno pogoršalo, a tijelo joj je počelo oticati.
- Pojavile su joj se ružičaste mrlje na rukama i stopalima. Rekli su mi da bi to moglo biti povezano s bubrezima, ali terapija koju su joj dali nije imala nikakav učinak. Kada smo se vratili na sjever Gaze, otok se pogoršao. Lice i oči su joj strašno natekli, koža je počela da se ljušti, a mrlje su se pojavile i na tjemenu. Kosa joj je počela da opada u velikim količinama. Uradili smo dodatne nalaze, ali nijedan nije pokazao ništa konkretno - priča majka.
Shorouq je nosila svoju kćerku od jedne do druge bolnice, i to onih rijetkih koje još djelimično funkcionišu u Gazi.
Ali bez medicinskih zaliha, preopterećeni ili odsutni ljekari mogli su samo nagađati - nisu mogli utvrditi tačnu dijagnozu.
- Stalno sam im govorila: "Nema šanse da je moje dijete zdravo", a oni su odgovarali: "Ne znamo šta joj je". Niko nije mogao da otkrije uzrok. U normalnim okolnostima, bila bi upućena na liječenje u inostranstvo, ali sada to nije moguće jer ni ne znaju šta joj je - navela je ona.
Do aprila, 27 bolnica u Gazi je bilo izvan funkcije zbog stalnog izraelskog bombardovanja, prema podacima Ministarstva zdravlja u Gazi.
Najmanje 1.192 zdravstvena radnika su poginula - bilo u bombardovanjima, zatvorima ili ciljanim ubistvima - uključujući 96 ljekara, dok ih je još 1.460 ranjeno.
Iako ljekari nisu uspjeli utvrditi uzrok Rahafine bolesti, njena majka vjeruje da je to rezultat teških uslova u kojima žive.
- Već 18 mjeseci hranim djecu konzerviranom hranom. Piju zagađenu vodu jer nemamo izbora. Možda su uzrok i gomile smeća koje se nalaze pored našeg šatora, ili kanalizacija na ulicama. Možda je sve to dovelo do njenog stanja - kaže Shorouq za MEE.
Od oktobra 2023. izraelski rat i blokada izazvali su ozbiljnu ekološku krizu u Gazi.
Tone smeća, uključujući medicinski i kućni otpad, nagomilane su zbog uništenja infrastrukture za upravljanje otpadom i prekida usluga čišćenja.
Ovaj otpad postao je leglo insekata i glodara koji šire zaraze, što je dovelo do porasta kožnih bolesti kao što su šuga, vodene kozice i gljivične infekcije.
Do sredine 2024. godine više od 150.000 ljudi u Gazi razvilo je kožne bolesti, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Uništenje oko 85% postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda izazvalo je izlivanje neobrađene kanalizacije po ulicama i stambenim područjima, što je dovelo do porasta bolesti koje se prenose vodom, uključujući hepatitis A i dijareju.
Prema riječima njene majke, Rahaf nikada nije dozvoljavala da joj skrati kosu.
- Znala je reći: "Nemoj mi dirati kosu, želim da poraste skroz do dole" - prisjeća se majka.
Danas, dok gleda kako joj kosa otpada u pramenovima, Rahaf pita: "Mama, hoće li mi kosa opet narasti?"
Shorouq je pokušava utješiti lažima da se svima to događa.
- Kažem joj: "Vidi, i meni kosa opada. Svima nam opada zbog rata i zagađene vode" - govori kroz suze.
Ali stvarnost je teža za prikriti.
- Nisam joj češljala kosu mjesec dana jer opada čim je dodirnem. Bojim se da će ostati bez ijedne vlasi. Ona je jako pogođena, posebno emocionalno - dodaje.
Danas, zbog izraelske blokade koja ograničava i humanitarnu i komercijalnu pomoć, Shorouq nema dovoljno hrane da popravi stanje svoje kćerke.
- Kao što vidiš, imamo samo konzerve. Nemaju potrebne vitamine za njeno stanje, čak je mogu i pogoršati. Uz sve te restrikcije, pokušavam Rahafi dati posebnu ishranu. Kuhvam bez soli i ulja da se otoci ne vrate. Ponekad plače i moli da stavim malo soli. Srce mi se slama, ali ne mogu - priča ona.
Od 2. marta, Izrael je potpuno zatvorio granice Gaze, blokirajući ulaz hrane, lijekova i goriva u osiromašeni pojas.
Rahaf više ne može hodati. Rast joj je potpuno zaustavljen, razvoj prekinut.
- Niko ne vjeruje da ima 12 godina. Moram joj pomagati da ode do WC-a. Cijeli dan leži na ovom madracu i gleda kako se braća i sestre igraju, govoreći mi: "Dosta mi je sjedenja" - priča majka.
Shorouq se sjeća jedne posjete doktoru kada se Rahaf slomila na ulici.
"Noge su joj otkazale, kosti su je strašno boljele, a koža je odjednom počela pucati i krvariti."
Ponekad zatekne kćerku kako u tišini promatra braću i sestre sa čežnjivim pogledom.
- Prekinem joj misli i kažem: "Ako Bog da, ozdravit ćeš. Vodim te vani, samo nas dvije, i kupit ćemo sve slatkiše koje poželiš" - priča njena majka.
Sjedeći na madracu koji im je doniran, u prostoru rođaka koji im privremeno služi kao sklonište, Rahaf misli samo na jedno - svoju kosu.
- Želim da mi kosa opet poraste, da je mogu češljati. Voljela sam da se gledam u ogledalu i slikam. Ali sada… sada ne volim da se gledam. Ovo nisam ja - rekla je za MEE.
