"Danas sam u Mostaru sudjelovao na panelu „Shared Heritage as a Tool for Diplomacy“ u okviru 2. međunarodne konferencije Mostar 2025: Dijalog za budućnost. Razgovarali smo o kulturnoj baštini kao mostu između naroda, identiteta i država.
Republika Hrvatska imala je važnu ulogu u obnovi Starog mosta te dala ključan doprinos njegovoj obnovi. Most danas nije samo remek-djelo arhitekture, već i svjetski priznat simbol pomirbe, dijaloga i kulturne povezanosti."
Ovo je uz fotografije objavljene na društvenim mrežama napisao Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske.
No, kao i do sada, svjesno je prešutio ključne činjenice. Istina, Hrvatska jeste učestvovala u obnovi, ali "ključan doprinos", kako to ističe Grlić Radman nije dala. Ona se žargonski kazano "privalila" uz druge donatore.
Rekonstrukcija mosta započela je 1997. godine uz podršku Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA), UNESCO-a, Centra za istraživanje islamske historije, umjetnosti i kulture i Svjetske banke. Turska je bila prva država koja je donirala milion dolara za obnovu mosta. Potom su se pridružili Evropska banka za obnovu, Italija, Nizozemska i Hrvatska.
Još jednu iznimno bitnu činjenicu, svjesno, prešutio je Grlić Radman. Stari most srušili su HVO i Hrvatska vojska.
Za rušenje Starog mosta poslije rata su optužene snage HVO-a, a ovaj čin stavljao se na teret tadašnjem generalu HVO-a Slobodanu Praljku kojem se za to sudilo u Hagu. Praljak je u sudnici popio otrov prilikom izricanja osuđujuće presude.
Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine, granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu.
Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana za redom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek djelo Mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu.
Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinc. Obnova je završena u julu 2004., a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.
U julu 2005. na zasjedanju u Južnoafričkoj Republici, Stari most na Neretvi je uvršten na popis zaštićenih spomenika UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja.
Stari most je izgrađen prema nacrtima turskog arhitekte Mimara Hajrudina između 1557. i 1566. godine. On je, prema legendi, prije skidanja skele u strahu od tadašnjih vlasti pobjegao u Bijelo Polje, sjeverno od Mostara, gdje je čekajući na vijest da most "nauzgor" u velikoj stijeni uklesao kamenicu koja je danas jedna od turističkih atrakcija u ovom dijelu Mostara.
I Zovko je slično radila
Ništa novo kada je riječ o zvaničnicima susjedne države.
Među njima je i nekadašnja ambasadorica BiH u Parizu, a danas EU parlamentarka Željana Zovko. Ona je u januaru prošle godine najavila da će predstaviti nematerijalnu i materijalnu baštinu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Evropskom parlamentu.
Problematičan je bio vizual događaja na kojem je fotografija Starog mosta u Mostaru, ali se nigdje nije spominjala kulturna baština BiH, već kulturna baština Hrvatske, što je u našoj zemlji izazvalo žestoke reakcije. Na samom događaju Most je predstavljen kao simbol pomirenja.
