Trojka je izrasla u istinski režim. Mada su taj već izlizani i do besmisla zloupotrebljeni termin upravo Trojkini kadrovi i botovi često i neopravdano koristili u svom pohodu na vlast, istina glasi da Sarajevo od 1990. godine nikada nije imalo pravi režim osim u, srećom relativno kratkom, periodu notorne "Alijanse za Potjere". Sve do nametanja Trojke.

Jedna od definicija vlasti kao režima, kakvog vidimo recimo u Srbiji, na prostoru manjeg bh. entiteta ili u ostatku autoritativnih režima Evrope jeste kontrola medija i njihova agresivnost u odbrani režimske vlasti. Interesantno ali SDA to nikada nije imala ili pokušala praktikovati. Štaviše tokom Agresije i Opsada, u uslovima kada bi cenzura i kontrola medija imala svoje opravdanja zbog ratnih okolnosti, u Sarajevu su dominirali "opozicioni" mediji čak i u mjeri koja je bila suprotna tadašnjim društvenim i nacionalnim interesima. Sa Trojkom je drugačije.

Mediji kao sredstvo kontrole

Trojkin medijski front se sastoji od nekadašnjih opozicionih a današnji režimskih medija, nastalih na donacijama stranih centara moći, koji su, nakon prelaska na finansijske inijekcije iz budžeta, jednostavno nastavili podržavati onu političku opciju zbog koje su i napravljeni. Tu su i pojedini privatni mediji kojima samo postojanje ovisi od opstanka Trojkinog režima. Dio fronta su i kidnapovani javni emiteri koji su prvo poklopljeni postavljanjem kadrova bliskim Trojki a zatim stavljeni u propagandni pogon vlasti Trojke. Kuriozitet je da su neko vrijeme čak i službene stranice institucija na društvenim mrežama bile vođene od strane stranih ambasada, kao što je to recimo bio slučaj sa stranicom Vlade Kantona Sarajevo koju je administrirala britanska ambasada. Na sve to treba dodati i čitavu mrežu botova koja se nekada finansirala donacijama USAID-a a danas putem crnih fondova koji imaju veze sa međunarodnim narko kartelima.

U svjetlu toga jasno je da Trojka danas ima apsolutnu medijsku dominaciju te zarovljeno javno mnijenje. Takva dominacija u kombinaciji sa vrlo agresivnim medijskim nastupom spram opozicije te specifičnim "media planom" koji se sastoji od relatizovanja odgovornosti vladajućih za bilo kakav nastali problem, brutalnim napadima na svakog kritičara te pokušaje da se "sahrani" svaka vijest ili tema potencijalno štetna za vlast - potvrđuje Trojku kao pravi pravcati režim.

Napad je Trojkina odbrana

Jer isto je bilo i u vezi katastrofe u Jablanici, isto je bilo i sa tragedijom u Tuzli, isto je bilo i prilikom sniježne nepogode u Sarajevu a isto tako je i sa tramvajskom nesrećom u Sarajevu - sve slučajevima koji su rezultirali ljudskim žrtvama. Trojkini službeni i neslužbeni mediji, propagandisti i mediji istovremeno su pokušavali umanjiti bilo kakvu odgovornost svojih vlasnika te prebaciti onus i fokus nezadovoljstva javnosti na one koji kritikuju vlast. Tipična reakcija autoritativnog režima koji je svjestan svoje nelegitimnosti.

Ovakva tendencija je posebno izražena u vezi najnovije tragedije u Sarajevu izazvane, koliko se do sada može zaključiti, neodgovornim stavljanjem u promet zastrajelih i defektnih tramvajskih vozila. Trojkini propagandisti, u panici zbog protesta nezadovoljnih građana i pomisli da će možda izgubiti vlast na predstojećim izborima, reagovali su posebno neukusnim pokušajem kontrole štete.

U pokušaju da sačuvaju svoje "perspektivne kadrove" poput sokolačakog studenta i ministra saobraćaja Kantona Sarajevo Adnana Štete koji je svoj čitav mandat, ali i predizbornu kampanju, bazirao na tramvajima i obnovi tramvaske pruge, pri tome skrivajući sumnjive ugovore i upitno stanje voznog parka, trojkini megafoni su naprosto pobjesnili i krenuli da napadaju doslovno svakoga ko se usudio i pomisliti da vlast, ministri i direktori javnih preduzeća koje su imenovali snose bilo kakvu odgovornost za tragediju.

Vertikala i horizontala odbrane režima

Ovakav pristup se najjasnije vidi na društveno-djelatnom presjeku trojkinih propagandista i njihovih saopštenja gdje Trojkini stranački kadrovi, javne ličnosti bliske strankama te botovske stranice pušu u isti rog.

Tako je recimo notorni Samir Avdić, zastupnik SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo, poznat po militantnom boljševizmu i krajnjem primitivizmu u javnom prostoru, na sugestiju svoga nekadašnjeg stranačkog kolege, Damira Nikšića kako bi Vlada KS trebala podnijeti ostavku odgovorio sa proleterskim: "Daj ba, ne seri". Ostatak ovog progresivnog Avdićevog komentara objašnjava njegovu nervozu ali i dubinu zagriza u fotelju jer on tvrdi da ako se smjeni trenutna vlada, neće biti nikoga dovoljno kvalitetnog da zamjeni njene kadrove. Frapantna je dubina samoobmane Trojkinih politikusa koji ne samo da vjeruju da dobro rade posao, mada ih demantira doslovno svaki indikator, već da ga rade toliko dobro da ih niko ne može zamjeniti. Ljudi koji mentalno nastanjuju takav fantastičan svijet su istinski opasni jer su spremni da zbog svojih mesijanskih kompleksa "višim ciljevima" pravdaju doslovno sve, ponajviše neophodnost svoga kontinuiranog ostanka na vlasti.

Slično je i sa tragikomičnom anti-Sibilom Ivanom Marić, glasnogovornicom Trojke kao sarajevskog stožera HNS-a, kojoj su zasmetali protesti građana, uglavnom totalno apolitične omladine koja je izašla na ulice. U pokušaju da probudi sumnju u opravdani bijes građana, ona je insinuirala kako "SDFA" preuzima proteste te kako u stvari za tragediju nije kriva aktuena vlast Trojke već oni koji su "30 godina" vladali Kantonom Sarajevo. Vječito loše obavještena "analitičarka" je valjda zaboravila da je u tih "30 godina" Kantonom Sarajevo SDA upravljala tek 9 i kusur godina dok su ostale stranke, među njima i one Trojke, upravljale 21 godinu. Još je gore sa pojedinačnim kadrovima kada se uzme u obzir da su najduže mandate na mjestu premijera Kantona Sarajevo imali Denis Zvizdić, Elmedin Konakvić i Edin Forto, sve Trojkine vedete. No to je analitika Ivane Marić, šta drugo reći.

Ipak najotvorenije, a time i najiskrenije, su istupili (ne)službeni botovi Trojke sa društvenih mreža. Indikativni su statusi stranice po imenu "Nova Bosna" koja se u nekoliko proteklih mjeseci etablirala kao vrlo ažurni (ne)službeni propagator narativa Trojkinog režima. Trojkaši sa ove stranice ne samo da su osporavali proteste građana tvrdeći da su to "SDA protesti i nastavak predizborne kampanje" nego su i tvrdili kako je "manje važno ko je kriv za nesreću, već je ključno ko preuzima kontrolu nad narativom i institucijama nakon nesreće". Stručni savjet ove paraobavještajne propagandne stranice jeste da Trojka sa političkog mora preći na "obavještajni pristup krizi". Ovakav iskreni i nepatvoreni makijavelizam i prizemnost su iskreno rečeno osvježavajući jer odlično sublimiraju propagandne napore trojkinog režima kojeg očito nije briga za građane već isključivo za ostanak na vlasti, da nekako izvedu pravovremenu kontrolu štete.

Iz svega navedenog je potpuno jasno da je Trojka, na brzu ruku sklepena u ovdašnjim ambasadama te finansirana iz fondova za "borbu protiv malignih uticaja", metastazirala u vrlo maligni režim. To je danas jedan terminalni konglomerat političkih stranaka, narko-kartela, kidnapovanog pravosuđa, insrtumentaliziranih policijskih i bezbjedonosnih službi te kupljenih medija koji je spreman da svoje katastrofalnu vladavinu koju građani plaćaju svojim životima, brani najcrnjom propagandom usmjerenom protiv tih istih građana. A takve režime se treba i mora rušiti. Nadajmo se na izborima.