Od početka mjeseca 82 tražitelja azila, uključujući nekoliko djece, žive u staroj školi u četvrti Klotzsche u blizini aerodroma u Dresdenu. Nije to jedino sklonište te vrste u glavnom gradu Saske i rodnom mjestu antiimigrantskog pokreta Pegida gdje traže spas od progona i paljevina.

Osam godina nakon što je Angela Merkel otvorila granice kako bi ublažila humanitarnu krizu rata u Siriji, posljedice te odluke ponovo su središtu njemačke preizborne kampanje. Ovaj put zbog niza smrtonosnih napada koje su u zemlji počinili tražitelji azila. To, kao i ogroman budžetski teret koji država mora snositi u teškim vremenima, znači da antiimigracijski narativ više nije ekskluzivan za desničarsku populističku stranku Alternativa za Njemačku (AfD). Diskurs je u strankama demokratskog centra. To zabrinjava 67% stanovništva. Ukupan novac koji se izdvaja za migrante iznosi 50 milijardi eura.

"Vidim centar s kuhinjskog prozora i bojim se šta bi se moglo dogoditi. Ne osjećam se sigurno. Trebalo ih je odvesti negdje drugdje", priča reporterima El Munda stanarka u stambenoj zgradi preko puta. Mathilda kaže da nije rasista, ali "ne sviđa mi se što su oni tamo“. U razgovor se uključuje njena komšinica, starija žena koja dolazi vukući kolica za kupovinu. "Eno ih, da, žive kao kraljevi, a mi molimo za penziju."

Hostel - starica kaže da to nije bila škola nego vrtić u koji su majke ostavljale djecu u DDR-u - nije palača. To je zgrada s dugim hodnicima duž kojih se otvaraju spartanske sobe. Neki imaju tri ili četiri kreveta na kat. Kupaonice su zajedničke, kao i trpezarija. “Nije puno, ali imaju sve što im treba”, objašnjava predstavnik firme koja vodi centar, Saxonia-Care.

Kad su radovi na obnovi bili gotovi i prije nego što su prve izbjeglice stigle u centar, vijećniku za društvene djelatnosti sinula je ideja. Organizirala je dan otvorenih vrata kako bi ljudi iz komšiluka mogli vidjeti kako će mještani živjeti i pitati kakvu će pomoć dobiti. Regionalni direktor Saxonia-Care, Mohammad Najmeh, bio je voditelj ceremonije. Najmeh je 2015. s porodicom došao u Sasku iz Sirije i ima iskustva s izbjegličkim šatorskim kampovima u Leipzigu, još jednom gradu u ovoj saveznoj državi sa snažnom prisutnošću AfD-a.

"Rekli su da samac dobije 375 eura mjesečno. To nije puno, ali kad se zbroji puno je. Za srušeni most u Dresdenu nema novca, ali se na njega potroši milion eura", kaže Mathilda. Iznos je tačan, ali dolazi povrh ogromnog budžeta koji Dresden troši na zbrinjavanje izbjeglica. Riječ je o oko 90 miliona eura godišnje, raspoređenih na razne stavke: sigurnost i protivpožarna zaštita, oprema, upravljanje objektima, pravne usluge, hrana, socijalna pomoć i pomoć pri integraciji.

Dobar dio budžeta odlazi na prihvatilište za maloljetnike bez pratnje pod 24-satnim nadzorom - 16 miliona godišnje. Među 219 zbrinutih maloljetnika, većinom Afganistanaca i Sirijaca, nalazi se i 12 djevojčica.

Rastući troškovi objašnjavaju se činjenicom da je Dresden morao nastaviti primati izbjeglice. Godine 2022. regionalna uprava Saske dodijelila je gradu 1549 tražitelja azila. Godine 2024. bilo ih je 2200, a oko 300 Ukrajinaca. To predstavlja povećanje od oko 42%. Dio troškova pokriva regionalna vlada, ali glavni grad mora učestvovati sa 46,8 miliona eura iz vlastitih sredstava.

Teret – i to ne samo na Dresdenu – je toliki da je predsjednik Udruženja njemačkih gradova, Markus Lewe, podigao glas u završnoj dionici predizborne kampanje. Prema njegovim podacima, 37 posto gradova ne može prikazati uravnotežen budžet, a još 47 posto to može učiniti samo likvidacijom postojećih rezervi.

Otpor stanovnika skloništu u Klotzscheu bio je velik, a okružno vijeće ga je zapravo odbilo. Projekat je krenuo, ali s rokom trajanja. Proći će pet godina, nakon čega gradsko vijeće na tom mjestu planira izgraditi modernu sportsku dvoranu. Ipak, nezadovoljstvo raste. Sela, mjesta, gradovi i savezne države traže rasterećenje budžeta i usluga koje mogu proizaći samo iz rezanja socijalnih naknada, suspenzije prava poput spajanja porodica, zatvaranja granica, deportacija... Un isto vrijeme traži se način da se privuče ljude na odlazak iz Njemačke. Meta su, u ovom slučaju, milion Ukrajinaca koje je Njemačka prihvatila od početka rata, kojima pruža istu pomoć kao i ugroženim državljanima, više nego izbjeglicama.

Ukrajinci koji traže zaštitu u Njemačkoj trenutno dobivaju privremenu boravišnu dozvolu, koja vrijedi do četvrtog marta 2025. Socijalna naknada iznosi 563 eura po osobi za samce i 506 eura za parove. Odrasla djeca koja žive s roditeljima dobivaju 451 euro mjesečno, a ima novca i za mlađu djecu. Osim toga, država plaća stanovanje, grijanje i toplu vodu. Dodaju se novci za dodatne potrebe, naprimjer za trudnice, jednoroditeljske porodice, osobe s invaliditetom i hronične bolesnike.

Jednokratne naknade takođe se mogu dobiti za početnu opremu za dječju odjeću i za dom, uključujući kućanske aparate, troškove školskog putovanja, školski pribor, školski autobus... Primatelji temeljnog dohotka imaju i obavezno zdravstveno osiguranje.

Bavarski premijer i čelnik demokršćana (CSU) Markus Söder, partner Friedricha Merza, predsjednika Kršćansko-demokratske unije (CDU) i očekivanog pobjednika izbora naredne nedjelje, želi napraviti selekciju. On daje dvije mogućnosti: pridružiti se tržištu rada ili se kao interno raseljene osobe smjestiti u područja zemlje oslobođena od ruskih agresora, a to je 80% Ukrajine. Socijaldemokrati i Zeleni su protiv.

Povratak oko 300.000 Afganistanaca i 800.000 Sirijaca koji su još uvijek u zemlji nije ništa lakše postići. Situacija u zemljama porijekla je nestabilna i, osim ako povratak nije dobrovoljan i nema ekonomskih poticaja na stolu, vlasti su stjerane uza zid.

Od 31. prosinca 2024. 220.808 ljudi moralo je napustiti Njemačku. Samo 18.000 je to učinilo, "i vaša vlada je odgovorna za ovaj neuspjeh, gospodine Scholz", inzistira Merz u svakoj raspravi.

Njemačka ima 83,5 miliona stanovnika, od kojih je 21,2 miliona stranog porijekla (druga ili treća generacija), a 14,1 milion ima pasoš druge zemlje, podaci su Saveznog ureda za statistiku. Do sredine 2024. u zemlji je bilo otprilike 3,48 miliona izbjeglica, gotovo 60.000 više nego krajem 2023.

Prošle je godine Ured za migracije i izbjeglice (BAMF) registrirao 213.499 zahtjeva za azilom, u usporedbi s 351.915 u 2023. Ove brojke pokazuju, iako su malo pale, da su stranci preplavili gradove poput Berlina, koji s populacijom od gotovo 3,9 miliona stanovnika - od kojih je 965.000 stranaca, 60% Evropljana i četvrtina Azijata - trenutno ugošćuje, naprimjer, 60.353 Ukrajinaca, 46.321 Sirijca i 20.738 Afganistanaca.

Prihvatni centri su gotovo puni. Samo u bivšem berlinskom aerodromu Tegel gotovo 5000 izbjeglica čeka na pristup smještaju. Tome su pridodani visoki troškovi koji su naveli vladu u Berlinu da zatraži dodatnih 500 miliona eura za pokrivanje troškova smještaja izbjeglica do 2025. godine u vrijeme kada je budžet iscrpljen.

S ovim brojkama i nakon dvije godine recesije, AfD je uspio kapitalizirati pitanje migracija. Prema anketama, na izborima slijedeće nedjelje osvojit će između 20 i 22 posto glasova i biti druga snaga iza demokršćana Kršćansko-demokratske unije (CDU). Nakon što je Afganistanac krajem januara u Aschaffenburgu nožem usmrtio dvogodišnju djevojčicu i muškarca, CDU je uz podršku AfD-a odlučio progurati kontroverzni parlamentarni prijedlog o migracijama. EL MUNDO/EL PAIS