Otprilike 800 milijardi eura trebalo bi izdvojiti za "ponovno naoružavanje Evrope", kazali su predstavnici država Evropske unije (EU) na vanrednom samitu 6. marta 2025. u Briselu.

Za sada izgleda da će se većina paketa od 800 milijardi eura, tačnije 650 milijardi, prikupiti kroz nova zaduženja pojedinačnih država EU-a, a ne kroz zajedničke dugove. Preostalih 150 milijardi eura trebalo bi doći kroz kredite osigurane iz budžeta EU-a – što je već približavanje konceptu zajedničkog zaduženja.

Neograničeno zaduženje

Friderich Merz, vjerovatni budući kancelar Njemačke, već je napravio presedan u Njemačkoj. Iako je dugo bio protiv novih zaduženja, sada se zalaže za neograničeno zaduživanje u svrhu naoružavanja.

- Šta god da je potrebno - kazao je Merz.

Da bi i druge zemlje EU-a postupile na sličan način, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen planira aktivirati "klauzulu izuzetka".

- Ovo će omogućiti državama članicama da značajno povećaju svoje troškove za odbranu - rekla je još na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti u februaru ove godine.

- Klauzula izuzetna pomaže da se ovi izdaci usklade sa Paktom o stabilnosti i rastu - objašnjava Jürgen Matthes, stručnjak za međunarodnu ekonomsku politiku i finansijska tržišta pri Institutu njemačke privrede (IW).

Pakt postavlja jasne granice za državnu zaduženost (60 posto bruto domaćeg proizvoda - BDP) i budžetski deficit (3 posto) za 20 zemalja eurozone. Međutim, mnoge države eurozone su znatno zaduženije.

Ako se ove zemlje uskoro dodatno zaduže, Brisel će "zažmiriti na oba oka", umjesto da prijeti sankcijama kao ranije. Sjetimo se Portugala i Grčke.

Razlike u kamatama kao znak upozorenja

Unutar EU-a, ovakva politika daje državama više manevarskog prostora. Međutim, pitanje je kako će finansijska tržišta reagirati. Investitori prate kreditni rejting zemalja koji procjenjuju specijalizirane agencije. Lošiji rejting znači skuplje kredite.

U eurozoni, Njemačka plaća najniže kamate na svoje dugove. Razlika u kamatama u odnosu na druge zemlje naziva se "spread". Italija trenutno plaća 1,2 postotna boda više od Njemačke. Tokom Dužničke krize 2010. godine razlika je bila još manja, ali je ubrzo porasla na skoro pet postotnih bodova. Za Portugal i Grčku, razlika je bila još veća.

Što su kamate više, da država ima manje sredstava za druge prioritete, poput investicija u obrazovanje ili penzije. Ove razlike mogu ugroziti stabilnost eurozone, kao što se dogodilo tokom spomenute dužničke krize.

- Još nije jasno kako će novo zaduženje za odbranu utjecati na "spread" - kaže Matthes.

Rizik ipak postoji. Matthes zato upućuje na instrument iz vremena dužničke krize. Evropskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM) tada je stvoren zaštitni fond u iznosu od nekoliko stotina milijardi eura kako bi se eurozoni pomoglo da prebrodi oluju. Matthes vidi ESM iu budućnosti kao "sigurnu rezervu".

- Zato se njegova slobodna sredstva ne smiju neprimjereno koristiti za odbrambene troškove - poručuje on.

Veliki izdaci, veliki rizici – je sada pravo vrijeme za zajedničko zaduženje, tj. euroobveznice?

Princip je sljedeći: ako se Evropska unija zajednički zadužuje, uvjeti su za većinu zemalja povoljniji nego kada bi se zadužili pojedinačno. One profitiraju od dobre kreditne sposobnosti "bogatijih" EU zemalja – koje bi u krajnjem slučaju preuzele odgovornost za cjelokupan dug.

Ova tema godinama dijeli EU. Sjevernjaci (Njemačka, Austrija, Nizozemska, Finska itd.) zamjenjuju južnjacima (Francuska, Italija, Španija, Portugal, Grčka, itd.) nedisciplinu u budžetskoj politici i odbijaju dati garancije za njihove dugove. EU pravo također zabranjuje da jedna zemlja odgovara za duge druge. Tako stoji u "Ugovoru o funkcioniranju Evropske unije", član 125.

Tako da, ako bi se euroobveznice koristile za finansiranje odbrane, bila bi potrebna izmjena ugovora EU-a. To nije samo da bi dugo trajalo, već bi zahtijevalo i jednoglasnost. Pitanje je li to stvarno.

Zajednički dugovi već postoje

Međutim, već postoje mogući oblici zajedničkog zaduživanja, iako s ograničenom odgovornošću. Naprimjer, paket poticaja od 750 milijardi eura kojeg je Evropska unija uspostavila tokom pandemije koronavirusa. Tada se, 2021. godine, EU prvi put zadužio kao zajednica. Odgovornost pojedinačnih zemalja ograničena je na njihov udio u EU budžetu. Za Njemačku bi to bilo oko jedne četvrtine sume.

Također, već spomenuti zaštitni fond ESM i njegov prethodnik EFSF bili su oblici zajedničkog duga.

- Hoće li zajedničko zaduživanje postati neophodno, tek se treba vidjeti - kaže finansijski stručnjak Matthes iz IW-a.

Ekonomist Clemens Fuest, predsjednik Minhenskog ifo instituta, smatra pak "vrlo nevjerovatnim" da će se troškovi odbrane finansirati zajedničkim dugovima. Ovaj instrument je "neprikladan, jer su odbrambeni izdaci nacionalni troškovi i jer bi prvo trebalo razviti koncept za odbrambenu politiku Evropske unije, a sada je potrebno djelovati brzo - rekao je Fuest za DW.

Jens Boysen-Hogrefe, zamjenik direktora odjeljenja za ekonomsku analizu pri Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu (IfW), smatra da bi zajednički dugovi bili "svrsishodni", ako bi se njima finansirali zajednički vojni zadaci. Međutim, "nije jasno bi li sve zemlje EU-a ispunile zajedničke odbrambene obaveze, odnosno bi li to učinile u narednim godinama."

Kakav je stav Merza o euroobveznicama?

Preporučljivo bi bilo kreirati mehanizam u kojem bi mogle učestvovati i zemlje izvan EU-a, poput Velike Britanije ili Norveške, preporučuje Boysen-Hogrefe. Također, dodaje on, odluke bi trebalo donositi bez uvjeta jednoglasnosti, kako naprimjer Mađarska ne bi mogla vetom sve blokirati. Evropska razvojna banka (EIB), koja pripada svim zemljama EU-a, mogla bi igrati "značajnu ulogu" u finansiranju odbrambenih projekata.

Kako će EU finansirati svoje ponovno naoružanje, još nije jasno. Također ostaje otvoreno pitanje hoće li Friedrich Merz promijeniti svoj stav o zajedničkom zaduženju.

- Učinit ću sve da spriječim Evropsku uniju da uđe u takvu spiralu zaduženja - rekao je Merz još u junu 2024. o euroobveznicama. Na upit DW-a, Merz nije odgovorio.