Kao što se i očekivalo, Sjedinjene Države su već uništile Memorandum o razumijevanju s Iranom – umjesto da implementiraju ono što su potpisale, pokušale su umiriti svoje izraelske saveznike pokušavajući uništiti Liban iznutra i legitimizirati okupaciju libanonske teritorije.

Dok Washington i Teheran i dalje tvrde da njihov Memorandum o razumijevanju još nije propao, u stvarnosti je dokument potpisan između Tel Aviva i Bejruta prošle sedmice učinio sporazum između SAD-a i Irana potpuno neodrživim.

Razlog je prilično jednostavan, ali način na koji će se to sada riješiti odredit će hoće li se Liban ugurati u užasavajući građanski rat, uz strane invazije koje će nastojati da ga pretvore u propalu državu.

Za referencu, sljedeća je prva klauzula navedena u Memorandumu o razumijevanju između Irana i SAD-a:

"Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države, i njihovi saveznici u tekućem ratu, potpisivanjem ovog Memoranduma o razumijevanju, proglašavaju trenutni i trajni prekid vojnih operacija na svim frontovima, uključujući i Liban, te se obavezuju da od sada neće pokretati nikakav rat ili bilo kakvu vojnu operaciju jedna protiv druge, te da će se suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile jedna protiv druge, te osigurati teritorijalni integritet i suverenitet Libana. Konačni sporazum će potvrditi trajni prekid rata na svim frontovima, uključujući i Liban, i druge odredbe ovog stava."

Od potpisivanja ovog dokumenta, američki predsjednik Donald Trump prijetio je da će ubiti cijeli iranski pregovarački tim, bombardirati njihovu zemlju i potpuno uništiti Islamsku Republiku. Nakon toga, američka vojska je pokrenula direktne napade na južni Iran, što je izazvalo odmazdu na američke baze u regiji.

Dana 26. juna – nakon medijskih nastupa SAD-a i Izraela koji su nastojali prikazati razdor između njih dvije – Sjedinjene Američke Države su posredovale u postizanju dogovora između izraelske i libanske vlade. Sporazum je značio da je Libanon zvanično priznao pravo Izraela nad okupiranom Palestinom, napuštajući dugogodišnji stav države koji je zahtijevao stvaranje palestinske države prije toga, dok je Izraelcima dozvolio da ostanu pod okupacijom juga Libana.

Iako su neki pokušali tvrditi da je ovaj potez više simboličan nego išta drugo, posljedice bi mogle rezultirati potpunim raspadom libanonske države. Ono što se upravo dogodilo jeste da su SAD - vidjevši da njihovi izraelski saveznici ne uspijevaju u Libanu protiv Hezbolaha - iskoristile kao oružje Memorandum o razumijevanju koji su potpisale s Iranom kako bi izazvale početak zavjere protiv ove mediteranske nacije.

Još bolje za Izraelce, oni više ne moraju brinuti o vođenju vlastitog rata i pokušavaju angažovati libanonsku vojsku, potencijalno uz sirijske oružane snage i milicije u Libanu i Siriji, da se bori za njih.

Uprkos poricanju sirijskog vođe Ahmeda al-Shara'e da će njegovim ljudima biti naređeno da izvrše invaziju na Libanon, u toku je javno gomilanje snaga duž sirijsko-libanske granice, posebno oko područja doline Beka'a, koje se smatra vojnim središtem Hezbollaha.

Sporazum između Libana i Izraela stvorio je dvije različite "eksperimentalne zone" u južnom Libanu, gdje će libanska vojska biti raspoređena, a Izrael se navodno povlači - jedna od njih se nalazi u području u koje Izrael još nije ni ušao, a druga je samo djelimično okupirana od strane Izraelaca.

Drugim riječima, Izraelci ne gube ništa, osim što neznatno premještaju svoje snage, dok će libanonskoj vojsci biti naređeno da razoruža Hezbollah u ime Izraela.

Sam Tel Aviv nije uspio postići razoružanje Hezbollaha, što znači da će Libanonska vojska – proslavljena policijska snaga – gotovo sigurno propasti. Svi pokazatelji također ukazuju na to da većinu Libanonske vojske čine šiitski muslimani, ista sekta kao i Hezbollah, što će neminovno rezultirati raspadom oružanih snaga ako se odluče otvoriti vatru na Hezbollah.

Pod maskom suvereniteta, libanski režim, podržan od strane SAD-a, odbacio je dobitke ostvarene iranskom prijetnjom silom, umjesto toga dopuštajući miješanje susjednih zemalja kako bi pomogle u provedbi razoružanja Hezbollaha. Član 4 sporazuma jasno ocrtava ovo i pruža osnovu za sirijsku invaziju na libanonske zemlje.

Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana jedva da postoji na papiru, jer najnoviji sporazum između Libana i Izraela njegovu prvu klauzulu čini nevažećom. Rat nije završen na svim frontovima, samo se rađa nova zavjera unutar Libana, dok se Izrael suzdržava od eskalacije bombardiranja samo kako bi umirio Teheran i osigurao da neće odgovoriti.

U Pojasu Gaze, Izraelci su čak eskalirali svoje napade, ponovo koristeći Memorandum o razumijevanju između Irana i SAD-a kao savršenu priliku da se izvuku s ubijanjem civila i planiranjem nove kampanje tamo.

Na kraju će Iran biti prisiljen odgovoriti silom jer je njihov sporazum sa SAD-om postao neodrživ. Međutim, što duže Iranci djeluju, to više prostora za manevar imaju SAD i Izrael da Libanon gurnu u haos.

Mnogi su čekali odgovor na pitanje da li je Trumpova administracija spremna da se potrudi da implementira vlastiti Memorandum o razumijevanju; taj odgovor je stigao. Kao što se i očekivalo, navodni "razdor" između Trumpa i Netanyahua bio je medijska izmišljotina, koja nije imala nikakve veze sa stvarnim svijetom. SAD su izabrale svoj put; sada je lopta na iranskoj strani terena.