Konferencija oralne historije otvorena je danas u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari predstavljanjem programa "Oralna historija Srebrenica", jedne od najobuhvatnijih regionalnih inicijativa posvećenih dokumentovanju usmene historije o genocidu u Srebrenici.

Program obuhvata gotovo hiljadu svjedočenja preživjelih, svjedoka i članova zajednice, čime se postavlja snažan temelj za očuvanje kolektivnog pamćenja i borbu protiv negiranja genocida.

Učesnici su imali priliku istražiti značaj prikupljanja i čuvanja svjedočenja, etičke i metodološke izazove usmene historije, kao i ulogu koju lični narativi imaju u edukaciji, dokumentaciji i suprotstavljanju revizionizmu

Na otvaranju se obratio direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, otvoreno kritikujući domaće historičare i Univerzitet u Sarajevu zbog njihovog nedolaska na skup na koji su bili pozvani.

- Hvala vam. Ovo nije memorijal u centru bilo koje urbane sredine, ovo je ipak Memorijalni centar do kojeg morate da se vozite dva, tri sata, po krivudavim bosanskim putevima i tako dalje. A zašto sam vam rekao ovo, zašto vama hvala?

Ovo je konferencija o usmenoj historiji. Bosna i Hercegovina ima cijeli niz visokoškolskih ustanova posvećenih isključivo historiji. Imate Katedru za historiju na Filozofskom fakultetu, Institut za historiju, Pravni fakultet, političku historiju koja se izučava na Fakultetu političkih nauka, i nikog od njih nema ovdje danas. Nikoga. Potpuno je uobičajna praksa da mama kćerki ostavi katedru, recimo na Fakultetu političkih nauka, ili drugdje. 

Zato danas ovdje nema nijednog historičara, jer je njima ispod časti da se bave terenskim radom. Historičari koji su lijeni i irelevantni su još uvijek fascinirani Leopoldom Rankeom. Naši lijeni i irelevantni historičari nisu savladali razliku između historije onako kako se dogodila i onako kako je napisana. I zato danas ovdje nema nikoga sa Univerziteta u Sarajevu. Dobili poziv! - oštro je kazao on.

Naglasio je da su Hasan Hasanović i pet ljudi iz Memorijalnog centra, uz pomoć drugih, snimili skoro 1.000 ljudi za šest godina.

- To je 150 ljudi godišnje, tri svjedoka sedmično. Tribunal u Hagu nije intervjuisao toliko ljudi, iako je imao budžet koji se može izmjeriti u milijardama. Ali, našim historičarima je ispod časti da dođu ovdje i uđu u arhiv usmene historije. Oni vole samo i isključivo prašnjave arhive i teme što dublje u prošlost. Ako je moguće ikako nešto što je bilo prije moderne.

Jer bilo šta iza 19. stoljeća može izazvati kontraverze, može ugroziti karijeru, naučnu ili političku, u Sarajevu. Njima je ispod časti da urade istraživanje s ženama koje su ovdje, pokrivenim. Oni se stide onoga što će čuti od ovog naroda, ne razumiju da je ovaj narod puno pametniji od njih - poručio je on. 

Cijeli govor direktora Suljagića poslušajte na linku.