Nametnutoj vlasti konačno je pošlo za rukom ono što su pokušavali već gotovo deceniju - vratili su verbalni delikt.

Još 2018. godine, kada su strane ambasade formirale najprije NiP, a zatim začele, iznijele i porodile politički projekat Trojke, počela je i operacija da se tom veleizdajničkom projektu osigura nesmetan rast i razvoj kroz zakonsko gušenje svake kritike na njegov račun. To je projekat koji od samog početka, kako smo to godinama u Stavu dokumentovali u analizama montiranih afera i progona građana, ima zadatak da suspenduje demokratiju i uvede diktaturu podobnih.

Isprobavanje diktature

Prisjetimo se da su upravo te 2018 godine SDP-ovi komesari, opterećeni totalitarnim mentalitetom zaostalim iz olovnih vremena komunizma, tražili da se na društvenim mrežama ušutka svaka kritika, čak i humor i satira njihove politike. Pri tome su jadili kako im svi dotadašnji pokušaji cenzure javnosti, kroz kampanju prijava njima spornih statusa i postova građana administracijama društvenih mreža, nisu pošli za rukom te su stoga prisiljeni na "lokalna zakonska rješenja" koja su se prije svega ogledala u zahtjevima upućenim tužilaštvima da im osiguraju imunitet od kritike.

Drugovi tada nisu tražili tek uklanjanje pojedinih i eventualno spornih komentara i statusa već zabranu i gašenje bilo kakvih satiričnih stranica, svih onih koje su doživljavali kao političke neistomišljenike ili onih čija je kritika efektna. Pri tome su, u zanosu boljševičke kritike, prijetili i krivičnim prijavama i optuživali svoje političke protivnike da stoje iza svake kritike.

Naravno u isto vrijeme, u skladu sa poznatim boljševičkim licemjerstvom, crveni kmeri te njihovi novi partneri iz Trojke, imali su čitave farme botova, mreže lažnih profila i brigade ostrašćenih simpatizera kojima je partijska centrala upućivala direktive u vezi propagandno-političkog rada na društvenim mrežama. Zapravo, sve ono što su zamjerali drugima, radili su višestruko agresivnije, pripremajući javnost na dan kada će svako neslaganje sa režimom postati krivično djelo.

Dvije godine kasnije, kantonalni režim Trojke, pokušao je kroz Skupštinu Kantona Sarajevo, progurati Prijedlog Zakona o kažnjavanju govora mržnje, kojim su propisane kazne i do pet godina zatvora za bilo kakvu kritika LGBT agendi i rodne ideologije. Ta skandalozna intencija, o kojoj je Stav pisao u tekstu "Trojni pakt najavljuje zatvor: Oni dolaze po vašu slobodu govora", jasno je pokazala da je konačna namjera režima uvođenje političkog jednoumlja te zakonskog progona neistomišljenika.

Tada smo na primjeru progona Jasmina Mulahusića upozoravali kako se priprema teren za ono što danas gledamo. Svaki slobodan glas, svaki pojedinac koji bi se usudio podići glas protiv nepravde, preko noći bi postajao meta represivnog političko-pravosudno-medijskog kartela koji bi ga dehumanizovao do krajnjih granica, dok su dežurni dušebrižnici iz takozvanih novinarskih udruženja umjesto odbrane slobode govora, zapravo asistirali u kreiranju atmosfere linča i odobravali cenzuru pod krinkom borbe protiv "govora mržnje".

Danas, nekoliko godina poslije, nakon izmjena krivičnog zakona FBiH i infiltriranja člana 181b (psihičko nasilje) koji kaže: "Ko zlostavlja drugog ili prema njemu postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo i time naruši njegov psihički integritet, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine" svjedočimo kako se ta ista totalitarna matrica, ranije isprobavana kroz montirane procese i selektivna privođenja, poput onoga u slučaju Jasmina Mulahusića, konačno institucionalizira i pretvara u surovu realnost.

Napravi problem pa ga riješi u svoju korist

Dva najnovija primjera, slučaj Amira Pašića Faće, koji je proglašen krivim i osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, te privođenje i određivanje pritvora youtuberu Amiru Hadžiću zbog navodnog "psihičkog maltretiranja" i "psihičkog nasilja" nad tužiocem, zorno prikazuju o čemu se radi.

Da se odmah razumijemo i postavimo stvari na pravo mjesto: Pašić i Hadžić su ljudi čije je postupke, uličarski rječnik, umobolne psovke i vulgarne primitivne istupe na društvenim mrežama apsolutno nemoguće braniti sa stanovišta elementarne pristojnosti i civilizacijskih normi. Međutim, ovdje uopšte nije riječ o njima kao pojedincima, niti o odbrani gadosti koje su slali u eter. Ovdje je u pitanju napad na fundamentalno pravo na slobodu govora te opasni presedan koji Trojkin režim uvodi na mala vrata. Obojica su, ukoliko su počinili stvarna krivična djela prijetnji ili utaje, mogli i trebali biti sankcionisani po postojećim, jasnim zakonskim odredbama. Umjesto toga, Hadžić je pritvoren, a Pašić drakonski osuđen, pod plaštom verbalnog delikta koji je vješto maskiran iza nebuloznog, rastegljivog i namjerno široko definisanog termina "psihičko nasilje" uvedenog u pravosudnu praksu i zakonodavne okvire.

Šta je to "psihičko nasilje" u javnom prostoru i ko određuje njegove granice? To je pojam koji svaki moćnik na vlasti, svaki političar i svaki podobni tužilac može tumačiti onako kako mu u tom trenutku odgovara. Svaka oštrija politička kritika, raskrinkavanje korupcije, ukazivanje na nečiju nesposobnost ili satirični osvrt na rad političkih funkcionera od sada može biti podveden pod formu "nasilja" nad njihovim "krhkim" psihičkim integritetom.  Ako danas političara ili tužioca javno nazovete nesposobnim, korumpiranim ili slugom stranih ambasada, hoće li on osjetiti "duševnu bol" i zatražiti vaš progon pod optužbom da nad njim vršite "psihički teror"?

Ovaj napad na slobodu govora je počeo sa notornim Pašićem, koji je divljao po mrežama, a režim je to iskoristio, čini se čak i puštao određeno vrijeme, kao idealan poligon da testira reakciju javnosti i dobije potreban legitimitet za povratak verbalnog delikta. Nastavlja se preko ne toliko drugačijeg Hadžića, kako bi se taj nakaradni konstrukt dodatno utvrdio i opravdao u očima naivne javnosti te tako trajno legitimizovao.

Istovremeno, dok se režimski aparat nevjerovatnom brzinom i ažurnošću obračunava sa onima koji "psihički maltretiraju" nosioce vlasti i pravosuđa, svjedočimo potpunom slomu javne sigurnosti.

Indikativno je, ali i zastrašujuće licemjerno, da se ljudi ekspresno zatvaraju zbog verbalnog delikta i "psihičkog nasilja" nad političkim elitama i tužiocima, dok gradom slobodno šetaju hiljade onih koji su krivi za stvarno, brutalno fizičko nasilje nad običnim ljudima, građanima ove zemlje koji nemaju stranačke veze, partijsku knjižicu niti tužilački imunitet. Za običnog čovjeka nema pravde, nema hitnih reakcija, nema pritvora jedino višegodišnje maltretiranje po sudovima ali kada se takne u sujetu i komociju vladajuće kaste, aparat reaguje boljševičkom žestinom.

Oni dolaze po vas

Ne treba se zavaravati da će se na ovome završiti. Krajnja meta ovog zakonskog i pravosudnog inžinjeringa nisu kriminalni likovi i manijaci sa mreža već oni koji se ubuduće usude argumentovano, oštro i beskompromisno kritikovati izdajnike i lopove na vlasti. Svaki tekst, svaka kolumna, svaki komentar koji bude ogolio njihovu nesposobnost i poltronstvo biće proglašen "psihičkim nasiljem" nad njihovim likom i djelom.

U toj namjeri režim, nažalost, ima i svesrdnu pomoć dijela medijske zajednice i kojekakvih novinarskih udruženja koji su se nerijetko svrstavali protiv istinske slobode govora, selektivno štiteći samo one koji odgovaraju njihovim agendama. Neka se boljem ne nadaju ni današnji režimski novinari koji glasno aplaudiraju ovim hapšenjima i misle da su vječno zaštićeni svojim zanatom i trenutnom lojalnošću. Ovaj bumerang "zakon" o psihičkom nasilju primjenjivat će se i kada jednom sa vlasti siđu oni koje oni podržavaju tako da ćemo svi mi od sada  kusati kašu koju su i oni pomogli zakuhati.