Uoči utakmice između FK Sloga Doboj i FK Željezničar dogodio se prizor koji mnogo govori o društvu u kojem živimo.

Naime, domaći navijači kompletnu gostujuću tribinu, stolice i ogradu, namazali su svinjskom masti. Ne, ne radi se o navijačkoj šali, niti o grubom folkloru stadionske subkulture. To je čin sa jasnom simbolikom, namjerno izveden i precizno usmjeren - poniženje kroz religijsku provokaciju.

Oni koji su taj čin izveli dobro znaju šta rade.

Svinjska mast je u ovom slučaju sredstvo poruke, poruke koja ne cilja samo na navijače jednog kluba, nego na Bošnjake.

Zato je naivno govoriti da je riječ o "navijačkoj provokaciji", nego govorimo o obrascu ponašanja, samo jednom u nizu incidenata i provokacija.

Godinama unazad u pojedinim sredinama u Bosni i Hercegovini održava se kultura sistematskih poniženja.

Nekad su to uvrede na stadionima, nekad grafiti, nekad provokacije tokom vjerskih praznika, nekad skrnavljenje vjerskih objekata, a nekad politička retorika koja otvoreno relativizira zločine ili negira historijske činjenice.

Prolaze bez posljedica

Zašto Fudbalski savez BiH ne zaustavlja veličanje ratnih zločinaca na tribinama?

Svaki od tih činova pojedinačno može izgledati kao marginalna epizoda, ali zajedno čine prepoznatljiv obrazac, a to je kultura permanentne provokacije. Stadioni su posebno pogodan prostor za takvu vrstu demonstracije mržnje. Oni nude kolektivnu anonimnost, emocionalni naboj i iluziju nekažnjivosti. Ono što se na tribinama izgovori ili uradi često se pokušava sakriti iza floskule "navijačkog folklora". Ali taj folklor nije nastao u vakuumu. On je društveno proizveden, u političkom diskursu entiteta RS, u kojem se identitet Bošnjaka često prikazuje kao nešto nepoželjno.

Incident

Navijači iz Bijeljine veličali Ratka Mladića na utakmici protiv Borca

Kada politički lideri poput Milorada Dodika ili Željke Cvijanović iznova negiraju i relativiziraju zločine, osporavaju državne institucije ili grade političku popularnost na antagoniziranju drugog naroda, oni možda ne mažu tribine svinjskom mašću, ali stvaraju atmosferu u kojoj se takvi postupci doživljavaju kao legitimni.

Drugim riječima, ono što se dogodilo u Doboju je društveni simptom.

Zato je pogrešno svoditi ovaj događaj na pitanje navijača i stadiona. On pripada mnogo širem kontekstu, kulturi u kojoj su provokacija i ponižavanje drugoga postali gotovo rutinski instrument političkog i društvenog života. I upravo zato svinjska mast na tribinama u Doboju ne govori ništa o onima kojima je bila namijenjena. Ona govori isključivo o onima koji su je donijeli na stadion, i o društvu koje takve postupke još uvijek ne smatra sramotom.