Narod i Pravda i ostatak Trojke ponovo su pronašli temu na kojoj su procijenili da mogu izigravati zaštitnike države, historijske istine i Bosne i Hercegovine. Nisu to njihove vlastite afere, propali evropski put, zastoj na NATO putu, ekonomsko posrnuće Federacije, sumnjive javne nabavke niti pitanja o vezama pojedinaca iz vlasti sa ljudima iz kriminalnog miljea. Za sve to imaju zadivljujuću sposobnost šutnje, relativizacije ili brzog mijenjanja teme.

Ali kada predsjednik SDA Bakir Izetbegović napravi očigledan lapsus i već u nastavku iste rečenice jasno kaže da govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu koja je imala i elemente građanskog rata, tada se uključuju svi alarmi. Odjednom NiP brani historijsku istinu. Naša stranka štiti međunarodno pravo. Trojka traži objašnjenja i odgovornost.

Najbolji primjer je Dragan Mioković, donedavni predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH iz Naše stranke.

- Spadam među one koji smatraju da je Bakir Izetbegović lagao u Vijećnici, i da je svjesno i namjerno upropasti priliku da nastavimo pravnu bitku i dokazemo da Srbija jeste izvršila agresiju i aktivno učestvovala u ratu u BiH – napisao je Mioković na društvenoj mreži X.

U namjeri da Izetbegoviću održi lekciju, Mioković je javnosti servirao tvrdnju iz koje proizlazi da je pred Međunarodnim sudom pravde postojala prilika da se Srbija proglasi agresorom, ali da ju je Bosna i Hercegovina nekako propustila.  Time je samo otvorio mnogo neugodnije pitanje za sebe, a to je da li zna smijenjeni predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH uopće za šta je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju? Ako ne zna da se predmet vodio na osnovu Konvencije o genocidu, onda demonstrira elementarno nepoznavanje procesa o kojem javno docira drugima.

Ako to zna, onda je pitanje još ozbiljnije. Zašto svjesno stvara dojam da ne postoji presuda kojom je utvrđena uloga Srbije u agresiji na BiH? Takve presude, podsjećamo, postoje i jasno evidentiraju udruženi zločinački poduhvat koji je sezao do Beograda. A Miokovićeva interpretacija ne ide u prilog Bosni i Hercegovini. Ide u prilog upravo onom narativu koji se decenijama proizvodi u  Beogradu.

A onda dolazimo do Naroda i Pravde, stranke koja je dramatično reagovala na dvije pogrešno započete riječi Bakira Izetbegovića, ali nije pokazala ni približno takvu osjetljivost kada je, primjera radi, Milorad Dodik pred njenim najvišim zvaničnicima psovao genocid. Tada nisu tražili objašnjenje javnosti. Nisu prekidali sastanak. Nisu raskidali partnerstvo. Nisu proglašavali napad na historijsku istinu. Nastavili su sjediti i dijeliti vlast.

Šutjeli su posebno o situacijama koje ih se direktno tiču.

Dok danas članovi i simpatizeri stranaka iz entiteta RS pale svijeće Ratku Mladiću i veličaju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, Narod i Pravda ne objašnjava javnosti kako upravo sa strankama iz tog političkog miljea razmjenjuju članove biračkih odbora. Tu odjednom nema zabrinutosti za historijsku istinu, politički integritet ni zaštitu države.

Prešutjeli su i presudu Općinskog suda kojom je odluka Senata Univerziteta u Sarajevu o oduzimanju akademskih zvanja prof. dr. Sebiji Izetbegović potvrđena kao politički motivisana konstrukcija. Kada je trebalo presuđivati prije suda, bili su izuzetno glasni. Kada su sudovi počeli rušiti odluke na kojima je ta politička kampanja građena, nestalo je potrebe za vanrednim saopćenjima, moralnim lekcijama i zahtjevima za odgovornost.

Šute i dok Federacijom haraju požari, iako upravo njihov kadar upravlja Federalnom upravom civilne zaštite. Upravlja bez ispunjavanja minimuma uvjeta za obnašanje te funkcije. Upravlja, a nema kanadere za koje je Vlada Fadila Novalića ostavila 30 miliona KM u budžetu za 2023. godinu, koje su stranke Trojke potrošile na kupovinu ruku u Parlamentu FBiH.

Nisu bili naročito glasni ni kada je Bosna i Hercegovina ostala bez Samita lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije u Neumu zbog pokušaja da se tender za njegovu organizaciju namjesti firmi povezanoj sa kumom predsjednika NiP-a.

Nisu naročito tražili ni odgovornost kada su u javnost dospjele Sky komunikacije i ozbiljne optužbe o vezama ljudi bliskih vrhu NiP-a sa osobama iz kriminalnog miljea. Umjesto jasnih odgovora, javnost je uglavnom dobivala relativizaciju, političke protunapade, brutalnu zloupotrebu Ministarstva vanjskih poslova za potrebe lične odbrane Elmedina Konakovića i priču da je problem u onima koji postavljaju pitanja, a ne u sadržaju tih pitanja.

Sličan obrazac gledali smo i u aferi "Spengavanje". Kada su se pojavile poruke i tvrdnje koje su otvorile pitanje političkog utjecaja na policijske i pravosudne strukture, nije uslijedio ni približno isti zahtjev za "objašnjenjem javnosti" kakav NiP danas upućuje Izetbegoviću.

Još manje su bili zainteresovani za samokritiku kada su se pojavile tvrdnje osoba iz kriminalnog miljea da su finansijski pomagale njihove političke kampanje. Posebno šute ovih dana kada se ti finansijeri hapse zbog sumnje u počinjena ozbiljna krivična djela.

Godinama šute ili relativiziraju činjenicu da je obećani evropski zamah završio gotovo potpunim zastojem. Bosna i Hercegovina je od spektakularnih obećanja da će nova vlast otključati evropski put došla do toga da svaki ozbiljniji reformski korak postaje višemjesečna ili višegodišnja politička agonija.

Šute i o NATO putu koji je iz velikih predizbornih obećanja praktično nestao iz dnevnog reda. Nekada su tvrdili da je upravo promjena vlasti preduslov za veliki vanjskopolitički iskorak. Danas, kada tog iskoraka nema, odgovorni su svi osim onih koji već godinama vode vanjsku politiku države.

Šute o ekonomskom posrnuću Federacije, rastu zaduženja i sve većim problemima javnih kompanija. Šute kada se zaduženje predstavlja kao razvoj, a deficit kao uspjeh. Šute kada Vlada Federacije svaki novi kredit pokušava prodati kao dokaz povjerenja finansijskih tržišta, iako će taj dug vraćati građani u godinama pred nama.

Šute kada se javna preduzeća suočavaju sa gubicima, problemima u poslovanju i padom rezultata. Šute i kada se otvaraju pitanja o kadrovskim imenovanjima, zapošljavanju stranački ili porodično povezanih osoba i raspodjeli javnog novca.

Njihova šutnja nije slučajna. Kada problem dolazi iz vlastitih redova, traži se kontekst. Kada postoje ozbiljne optužbe, čeka se pravosuđe. Kada sud donese odluku koja im politički ne odgovara, čeka se pravosnažnost. Kada Dodik opsuje genocid, treba "smiriti tenzije". Kada se veliča Ratko Mladić, sa onima koji veličaju se razmjenjuju birački odbori. Ali kada Bakir Izetbegović napravi lapsus i ispravi ga u istoj rečenici, tada nema čekanja, konteksta, institucija ni pravosnažnosti. Presuda se donosi odmah.

Jer ovdje nikada nije ni bila riječ o zaštiti historijske istine. Riječ je o pokušaju da se proizvede afera koja ćebarem na nekoliko dana potisnuti njihove stvarne afere.