U selu Krivače kod Han-Pijesak, rodnom mjestu heroja odbrane Žepe Avde Palića, priroda i tišina pričaju vlastitu priču.
Tokom naše posjete ovom slikovitom mjestu, koje odiše spokojem i ljepotom netaknute prirode, zajedno s našim domaćinom Hazimom Pirićem, u dvorištu porodične kuće zatekli smo povratnike Adila i Nadu Hasanović.
Skromni i srdačni, odmah su nas dočekali s osmijehom i toplinom koja je odavala istinsku gostoljubivost.
Igrom slučaja, tog dana Adil je proslavljao svoj 72. rođendan.
Uz čestitke i rođendansku kafu, razgovor je brzo prerastao u iskrenu priču o svakodnevici i radostima koje sa sobom nosi život u Krivačama.
Kroz svaku njihovu izgovorenu riječ provlačila se ista misao - nigdje nije kao ovdje.
Adil je porijeklom iz ovog mjesta, a Nada iz Trebinja, ali već 45 godina vezana je za Krivače.
U genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, Adil je izgubio oca i brata.
Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, njegova majka je bila među prvim povratnicima u ovom mjestu, a Adil se vratio 2000. godine.
- Ja sam od 1968. godine živio u Sarajevu. Dolazili smo povremeno. Otac i brat su mi nestali, i mislio sam da nakon toga nikada neću doći ovamo. Kada sam prvi put došao 1998. ili 1999. godine pogledam sve ovo i pomislim - zašto bih ja ovo napuštao. Javio mi se inat. Dođem s majkom, ona počne obilaziti gdje je izgorila kuća, imala je veliku nostalgiju. I odlučimo nas dvoje napraviti kuću ponovo - prisjetio se Adil.
Adil Hasanović
Danas s ponosom govori o ljepoti povratka i smislu života u zavičaju, gdje su uloženi trud i vrijeme donijeli mir i osjećaj ispunjenosti.
- Mnogi su me pitali šta me privlači, zašto ulažem u sve ovo. Sve je vrijedilo ove ljepote - kategoričan je Adil.
Nada s posebnom emocijom govori o selu i njegovim ljudima, ali i dirljivim susretima.
- Ovo je posebno selo i posebni ljudi, ima posebnu energiju. Nažalost, izgubilo je mnoge, ali živi. Ja sam ovdje 45 godina. Moram ovo ispričati. U selu je bila žena koja je izgubila tri sina i muža. Godine 1995. godine u Sarajevu sretnem tu ženu. Vidim je iz daleka, i razmišljam kako sam spremna i da me napadne, imala je veliki gubitak, bilo je kako je bilo. I ja da prođem pored nje, a ona me je uzela za ruku i upitala "Jesi li to ti Nado". Zagrlila me je. Sad bih mogla plakati. Ja to nikada ne mogu zaboraviti. To su ti momenti kad vidiš veličinu čovjeka, za mene je to bilo ogromno. I takvo je i selo, nikada nisam sve ove godine doživjela neugodnost. Moji dolaze iz Trebinja, vole doći, omladina jedva čeka slobodan vikend da dođe ovdje - priča nam ona.
Nada Hasanović
S ponosom govore i o tome koliko njihova djeca i unuci vole dolaziti u Krivače, gdje rado provode slobodno vrijeme, čuvajući uspomene i stvarajući nove.
Na rođendansku kafu uskoro su se pridružile i prve komšije Mujesira i Fadil Hasanović.
Uz smijeh i prijateljsko prisjećanje na zajednička druženja, atmosfera je odisala prisnošću i jednostavnošću.
Također, počinje razgovor i o organizaciji Marša mira Žepa-Srebrenica, koji ovi vrijedni ljudi, na čelu s Hazimom Pirićem, provode već godinama.
Prelaskom rute između dvije ratne "zaštićene zone" nastoje sačuvati sjećanje, a na ovom putu im se priključuju i brojni prijatelji iz drugih gradova.
- Ja već 17 godina idem za Srebrenicu. Znamo zašto idemo tamo, a i u svemu tome jačamo naše veze, vidimo se, bude nam drago. Organizujemo se lijepo, i nas iz Krivača posebno ističu - dodaje Nada.
Naši domaćini ostavili su snažan dojam, inspirativni u svom zajedništvu, iskreni u odnosu prema rodnoj grudi i življenju neprolaznih vrijednosti.
Pozvali su da im se pridružimo u Maršu mira, ali i da se ponovno vratimo u Krivače, jer, kako kažu, gost je ovdje uvijek dobrodošao, a vrata i srce sela su širom otvoreni.
Iz Krivača odlazimo ispunjeni toplinom njihovih riječi, gostoprimstvom koje se ne zaboravlja i sretni što smo imali priliku upoznati ove ljude.
