Nakon izraelske okupacije istočnog Jerusalema 1967. godine, uspostavljen je dogovor poznat kao "status quo" u vezi sa statusom kompleksa džamije Al-Aksa, poznatog i kao Al-Haram Al-Sharif. Prema ovom dogovoru, samo muslimanima je dozvoljeno obavljanje molitve u džamiji Al-Aksa, dok je nemuslimani mogu posjećivati u određeno vrijeme. Upravu nad ovim lokalitetom provodi Vijeće islamskog vakufa u Jerusalemu, koje je povezano s jordanskim Ministarstvom vakufa. Međutim, trenutni status quo je od njegove primjene više puta prekršen, a Al-Haram Al-Sharif se suočio s brojnim napadima.
Historija mržnje
Godine 1969. Australijanac Denis Michael Rohan zapalio je džamiju Al-Aksa. Minber, koji je bio sačuvan u izvornom obliku još od Salahudinovog vremena, uništen je, a brojni historijski elementi unutar kompleksa su oštećeni. Ovi događaji izazvali su veliku uznemirenost u islamskom svijetu i doveli do osnivanja Organizacije islamske saradnje (OIC).
Al-Haram Al-Sharif je također postao meta radikalnih grupa u narednim godinama. Pod vodstvom Yoela Lernera, člana kahanističkog pokreta i Jevrejske lige za odbranu, različite grupe su 1974, 1977. i 1983. godine osmislile planove za dizanje u zrak džamije Al-Aksa i Kupole na stijeni kako bi uklonile islamske objekte u tom području i pripremile teren za izgradnju Trećeg hrama.
Godine 1984. grupa pod nazivom Jevrejsko podzemlje (HaMakhteret HaYehudit), koju su osnovali vodeći članovi Gush Emunima, pokušala je uništiti Kupolu na stijeni oružjem i eksplozivom dobijenim od izraelske vojske ili pokrenuti napad na isto mjesto avionima natovarenim eksplozivom. Ovaj pokušaj napada, koji je osujećen u posljednjem trenutku, također je izveden kako bi se "probudili" Jevreji i obnovio Treći hram.
Iste godine, članovi mesijanske grupe pod nazivom Sinovi Jude (B'nei Yehuda) infiltrirali su se u Al-Haram Al-Sharif i pokušali dići lokalitet u zrak. Taj pokušaj je spriječen kada su službenici Vakufa primijetili situaciju.
Godine 1990. pokret Vjernika s Brda hrama (Ne'emanei Har Habayit) pozvao je na polaganje kamena temeljca za Treći hram, što je dovelo do ozbiljnih sukoba u kojima su mnogi Palestinci izgubili živote. Otvaranje tunela pored Zapadnog zida 1996. godine smatrano je aktivnošću koja bi mogla uzrokovati urušavanje kompleksa. Slično tome, ulazak tadašnjeg vođe desničarske stranke Likud, Ariela Sharona, u Al-Haram Al-Sharif 2000. godine, u pratnji članova stranke, smatran je velikim kršenjem pravila i izazvao je Drugu intifadu.
Godine 2017. postavljanje detektora metala na ulazima iz sigurnosnih razloga protumačeno je kao intervencija na lokalitetu i pokušaj promjene procedura ulaska i izlaska.
Ponovo 2021. godine, nakon izraelskih napada na kompleks Al-Haram Al-Sharif, plamen se dizao iz džamije Al-Aksa, dok su se neke jevrejske grupe okupljale kod Zapadnog zida (zida Buraq), poznatog i kao Zid plača, slaveći uz pjesmu.
Okupljanje radikala
Svi ovi događaji čine pozadinu dugogodišnjih koraka, kontinuiranih posjeta, upada radikalnih grupa, postepenih kršenja zakona, pravnih sporova i izjava izraelskih političara. Njihov cilj je narušiti status džamije Al-Aksa i Al-Haram Al-Sharifa, uništiti islamsku baštinu i obnoviti Solomonov hram.
Iako čelnici izraelske vlade izjavljuju svoju posvećenost statusu quo u svakom spornom procesu, mnogi ministri, krajnje desničarski političari u Izraelu, krugovi jevrejskih doseljenika i grupe poput Instituta hrama, Vjernika s Brda hrama, Beyadenua, Studenata za Brdo hrama i Povratka na Brdo, imaju za cilj postepenu promjenu trenutnog poretka u Al-Haram Al-Sharifu, uspostavljanje vidljivog i trajnog jevrejskog bogosluženja unutar kompleksa i legitimizaciju ideje obnove Hrama.
Neke od ovih grupa povezane su i s kršćanskim evangeličkim organizacijama koje pridaju teološki značaj ideji Trećeg hrama. Određene organizacije koje žele obnoviti Treći hram angažirane su na izradi ritualnih predmeta u njihovim izvornim oblicima, kako je opisano u Tori i drugim tekstovima jevrejske historije. Štaviše, zlatna menora u prirodnoj veličini, izrađena od čistog zlata od Instituta hrama, izložena je u Jevrejskoj četvrti u blizini Trga Hurva, okrenuta prema Zidu plača.
Vjerujući da će, zajedno s hramom, nastaviti obrede žrtvovanja i prakse Solomonovog hrama, oni provode svećeničku obuku za članove levitske i kohenske loze. Djelujući u širokom spektru aktivnosti – od izrade odjeće koju moraju nositi prema vjerskom zakonu do proizvodnje potrebnih predmeta – neke od tih organizacija čak pokušavaju nabaviti crvenu junicu potrebnu za rituale pročišćenja.
Izgradnja Trećeg hrama
Svojom istaknutom retorikom, ove grupe naglašavaju ideju da je izgradnja Trećeg hrama sada ostvariv cilj, kako unutar Izraela tako i u međunarodnoj javnosti. Ove grupe se u početku fokusiraju na aktivnosti usmjerene na historijsko sjećanje, pripremajući obrazovne materijale koji naglašavaju lokaciju Solomonovog hrama unutar kompleksa Al-Haram Al-Sharif. Također se trude održati ovaj narativ živim kroz organizirane obilaske i medijsku pokrivenost.
Posljedično, njihov cilj je narušiti međunarodne pravne norme i stavove o kompleksu Al-Haram Al-Sharif kao svetom mjestu koje pripada islamskom svijetu. U tu svrhu, jevrejske grupe masovno ulaze u kompleks u određeno vrijeme i tokom određenih jevrejskih praznika, organiziraju procesije u velikim grupama te obavljaju molitve unutar kompleksa, uprkos tome što je to u suprotnosti s postojećim stanjem.
U završnoj fazi koriste taktike političkog i pravnog pritiska. Izjavama u Knessetu, pojedinačnim slučajevima obavljanja molitve koji se pokreću pred sudovima, upadima ministara i političara u džamiju Al-Aksa, te policijskim mjerama i naredbama o ograničenjima, pomjeraju se granice trenutnog statusa quo. Dakle, iako oni na čelu izraelske vlade naglašavaju da se status quo nije promijenio, trenutni poredak se u praksi mijenja korak po korak.
Hram čija se izgradnja planira nije zamišljen samo kao mjesto bogosluženja, već se veže za narative iz doba monarhije u jevrejskim svetim tekstovima, fazu koja označava početak mesijanskog doba i narativ usredotočen na Jerusalem.
Također se koristi kao simbolički element koji ujedinjuje raštrkane grupe doseljenika, vjerske, cionističke i nacionalističke krugove, kao i Jevreje različitog geografskog porijekla i tradicija. To šalje i poruku da je Izrael jedina i potpuno suverena država nad Jerusalemom u svojoj vanjskoj politici.
Činjenica da je Al-Haram Al-Sharif sveto mjesto koje pripada islamskom svijetu predstavlja se kao "okupacija od drugih elemenata" Brda hrama koja čeka rješenje. Istovremeno, uspon ultraradikalnih grupa, vjersko-nacionalističkih frakcija i pokreta doseljenika unutar izraelske politike pomjerio je cilj Trećeg hrama s periferije u sam centar državne politike.
Izjave premijera Benjamina Netanyahua o "danima Mesije", opaska ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira: "Mi smo ovdje domaćini" tokom upada u džamiju Al-Aksa, te odgovor ministra finansija Bezalela Smotricha gradonačelniku Jerusalema Mosheu Lionu: "Ja ću osigurati sredstva, vi ćete izgraditi Hram", pokazuju da je ovaj cilj postao centralni element.
Jasno je da način razmišljanja koji ne može tolerirati stoljećima stara imena naselja – preimenujući Al-Majdal u Ashkelon, Jafu u Tel Aviv, Bi'r as-Sabi u Be'er Shevu i Umm al-Rashrash u Eilat – neće odustati od ideje izgradnje Trećeg hrama.
U najširem smislu, aktivisti Hrama, organizacije koje ih mobiliziraju, krugovi doseljenika, vjerske cionističke stranke, političari krajnje desnice, arhitekti sigurnosnih mjera koje olakšavaju njihove aktivnosti, te institucije koje uključuju arheologiju, obrazovanje, turizam i medije, preoblikuju historijski narativ uz ideološke i finansijske mreže koje pružaju vanjsku podršku. Rade na normalizaciji čestog, masovnog i vrlo vidljivog ulaska Jevreja u Al-Haram Al-Sharif.
Njihov cilj je uspostaviti prihvatanje jevrejskog bogosluženja i de facto i de jure, čime bi se izbrisala granica između posjete i molitve, podijelilo područje ili omogućilo njegovo korištenje u različito vrijeme, te konačno uklonile islamske strukture unutar područja Al-Haram Al-Sharifa kako bi se izgradio Solomonov hram.
Aktivnosti koje se provode u ovom smjeru predstavljaju ozbiljnu prijetnju, poput pretvaranja džamije Al-Aksa iz svetog mjesta islamskog svijeta u puki prostorni problem koji treba riješiti. Nadalje, demografski pritisak na naselja oko Al-Haram Al-Sharifa, aktivnosti stjecanja imovine u istočnom Jerusalemu, arheološki projekti u Silwanu i okolini, pojačane sigurnosne provjere na ulazima i starosna ograničenja za vjernike, koraci su poduzeti prema njihovim krajnjim ciljevima.
Svaki pokušaj promjene statusa kompleksa Al-Haram Al-Sharif, njegovog pregrađivanja ili rušenja radi izgradnje novog bogomolje na njegovom mjestu, neprihvatljiv je poduhvat s vjerskog, historijskog, pravnog, političkog i moralnog stanovišta.
Kompleks Al-Haram Al-Sharif jedno je od ključnih pitanja koja se tiču cijelog islamskog svijeta, a ne samo pitanje vezano za palestinsku borbu ili položaj Palestinaca.
Izraelske akcije u Jerusalemu provode se iz ideoloških razloga pod narativom o "historijskoj domovini". Ipak, islamska civilizacija i milioni muslimana stoljećima su dominantna sila na Bliskom istoku.
S gledišta međunarodnog prava, ne postoji legitimitet za bilo kakav jednostrani korak usmjeren na promjenu trenutnog statusa Al-Haram Al-Sharifa. Nedavni događaji posebno ukazuju na to da se sistematski plan uvodi u svoje naredne faze.
S obzirom na to da su džamija Al-Aksa i područje Al-Haram Al-Sharifa pod većom prijetnjom nego ikada prije, sve muslimanske države i organizacije moraju donijeti odlučne korake sa snažnim efektom odvraćanja, piše Abdullah Altuncu za Daily Sabah.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh