Svijet | 05.05.2026.

Vođa nuklearnog Pakistana

Asim Munir, pakistanski feldmaršal, pregovara o miru između SAD-a i Irana

On je najmoćnija vojna figura u zemlji poznatoj po dominantnoj ulozi vojske, gdje pojedini analitičari upozoravaju na trenutni zaokret prema hibridnom režimu kojim de facto upravlja vojska.

Autor:  El Pais

Donald Trump je 21. aprila na društvenim mrežama najavio novo produženje primirja, neposredno prije isteka dogovora između SAD i Irana. U svojoj poruci imenovao je ključne pojedince koji su radili na spašavanju situacije od kolapsa: "Na zahtjev feldmaršala Asima Munira i pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa, zamoljeni smo da odgodimo naš napad na Iran dok njihovi lideri i predstavnici ne iznesu jedinstven prijedlog."

Munira često smatraju pravim "čovjekom iz sjene" koji drži konce u Islamabadu. On je najmoćnija vojna figura u zemlji poznatoj po dominantnoj ulozi vojske, gdje pojedini analitičari upozoravaju na trenutni zaokret prema hibridnom režimu kojim de facto upravlja vojska. Ipak, uspio je steći Trumpovu naklonost i održati veze s iranskim vlastima, što ovog profesionalnog oficira i veterana obavještajne službe stavlja u sam centar razgovora između Washingtona i Teherana.

Iako se Pakistan pojavio kao neočekivani posrednik, Munir je glavni izvršilac tih pregovora. Sa svoje pozicije uspio je izgraditi odnose s objema stranama. Jedan je od rijetkih koji ima mogućnost posjetiti oba glavna grada, odgovoriti na poziv i prenijeti poruke. Lično je dočekao američkog potpredsjednika J. D. Vancea na aerodromu tokom prvog kruga mirovnih pregovora u Islamabadu. Ipak, nakon njihovog neuspjeha, i u iščekivanju ishoda drugog kruga, ostaje nejasno hoće li uspjeti tamo gdje su mnogi prije njega zakazali.

Munir, sin učitelja i imama, brzo se istakao u Oficirskoj školi, primivši "Mač časti" kao najbolji pitomac u svojoj generaciji. Bio je raspoređen u pješadijsku jedinicu, a usavršavao se na Nacionalnom univerzitetu odbrane te u vojnim institucijama u Japanu i Maleziji. Služio je kao vojni ataše u Saudijskoj Arabiji, gdje je naučio Kur'an i postao hafiz.

Šef vojne špijunaže

Godine 2017. imenovan je za direktora vojne obavještajne službe, a 2018. za šefa krovne obavještajne službe (ISI). Iako je ubrzo smijenjen, 2022. godine je unaprijeđen u načelnika Generalštaba vojske, što je najutjecajnija pozicija u sigurnosnom i političkom sektoru. To se dogodilo u jeku napetosti nakon pokušaja atentata na bivšeg premijera Imrana Khana i njegovog kasnijeg zatvaranja. Godine 2024, peta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, nuklearna sila koja se bori s ekonomskom krizom i nekontroliranom inflacijom, održala je izbore koji su označili povratak porodice Sharif na vlast. Pod njihovim utjecajem, Munir i vojska dodatno su učvrstili svoju moć.

Munirovo približavanje Trumpu pratilo je njegov uspon kroz činove. Nakon kratkog rata s Indijom u maju 2025. godine, Munir, tadašnji načelnik Generalštaba, postao je lice onoga što su mnogi u Islamabadu vidjeli kao odlučujuću pobjedu protiv najvećeg neprijatelja. Muhammad Mehdi, predsjednik Instituta Soch, opisao ga je u poruci kao "hrabrog vojnika". Odmah je unaprijeđen iz čina generala s četiri zvjezdice u čin feldmaršala, postavši prvi oficir s tim činom još od Ayuba Khana iz 1959. godine, koji je kasnije postao prvi pakistanski vojni diktator.

- Mislim da je pobjeda protiv Indije bila trenutak kada je američki predsjednik shvatio da je pakistanski feldmaršal moćna osoba s moćnom vojskom koja kontroliše sve - izjavio je u telefonskom razgovoru Qamar Cheema, direktor instituta Sanober iz Islamabada. Mjesec kasnije, Trump ga je pozvao na ručak u Bijelu kuću, što je bio prvi put u historiji da je američki predsjednik ugostio pakistanskog vojnog zapovjednika koji istovremeno nije bio i šef države, piše El Pais.

Na tom sastanku Munir je predložio da se američkom predsjedniku dodijeli Nobelova nagrada za mir zbog njegovog doprinosa okončanju sukoba s Indijom. Razgovarali su o "trgovini, ekonomskom razvoju i kriptovalutama", prema saopćenju pakistanske vojske koje je prenio Reuters. Tema su bile i rastuće tenzije između Izraela i Irana. Nakon sastanka, Trump je naglasio da Pakistanci "veoma dobro poznaju Iran, bolje od većine". Tri dana kasnije, 22. juna 2025, naredio je američki napad na tri iranska nuklearna postrojenja u operaciji pod nazivom "Ponoćni čekić".

Od tada se Munir opet vraćao u Bijelu kuću uz pakistanskog premijera, a Trump ga je obasipao komplimentima, nazivajući ga "izuzetnim čovjekom", "velikim ratnikom" i "svojim omiljenim feldmaršalom".

Ovo približavanje kulminira novim zaokretom Washingtona prema Pakistanu, koji je postao atraktivan spoj geopolitike i biznisa.

U februaru je američka administracija potpisala sporazum s Islamabadom o zajedničkom razvoju zgrade na Manhattanu - hotela Roosevelt - koji je u vlasništvu Pakistana. Prema pisanju njujorške štampe, ova napuštena zgrada procjenjuje se na oko milijardu dolara zbog svog razvojnog potencijala. Pregovore je vodio Trumpov posebni izaslanik Steve Witkoff, uspješni magnat nekretnina koji je sada zadužen za mirovne pregovore. Sporazum o hotelu javno je objavio u neobičnom okruženju: na inauguraciji "Gazanskog odbora za mir", Trumpovog projekta za obnovu Pojasa Gaze, kojem se Pakistan pristao pridružiti uz obavezu plaćanja milijardu dolara.

U januaru je Zachary Witkoff, sin Trumpovog izaslanika, također posjetio Islamabad kako bi potpisao memorandum o razumijevanju između pakistanske vlade i "World Liberty Financiala", kontroverzne platforme za kriptovalute koju je suosnovao s dvojicom Trumpovih sinova. Na fotografiji sa sastanka, mladi Witkoff pozira nasmiješen među najmoćnijim ljudima u zemlji: s njegove desne strane, u kaki uniformi, nalazi se feldmaršal Munir.

U Teheranu s komandnom palicom

Munir je sletio u Teheran 15. aprila, odjeven u vojnu uniformu i noseći komandnu palicu, kako bi ubijedio iranske lidere da nastave neuspješne mirovne pregovore u Islamabadu. Njegovo posredovanje već je osiguralo prekid vatre nakon što je Trump zaprijetio "uništenjem civilizacije". Proveo je tri dana u glavnom gradu, sastajući se s iranskim predsjednikom, ministrom vanjskih poslova, predsjednikom parlamenta i vrhovnom vojnom komandom, ponavljajući potrebu za dijalogom kako bi se "postigao održivi mir u regiji", navodi se u saopćenju pakistanske vojske.

Islamabad ima direktan interes za stabilizaciju regije. S Iranom dijeli 900 kilometara dugu granicu, kao i historijske, vjerske i kulturne veze. Pakistan je dom drugoj najvećoj šiitskoj zajednici na svijetu nakon Irana, a obje zemlje su se međusobno podržavale u ključnim trenucima - Iran je bio prva zemlja koja je priznala Pakistan nakon stjecanja nezavisnosti 1947. godine, dok je Islamabad bio prva vlada koja je priznala novu Islamsku Republiku nakon revolucije 1979. godine.

- Feldmaršal je uradio sjajan posao - kaže analitičar Cheema. Što se tiče poslovnih odnosa sa SAD-om, on smatra da Munir nastoji pomoći Pakistanu da postigne "makroekonomsku stabilnost". Priznaje da je ta uloga povezana s "njegovim ličnim utjecajem" i "moćnom vojskom". Mehdi iz Instituta Soch dodaje da je Munirovo iskustvo u obavještajnim službama, gdje je bio u kontaktu sa SAD-om, Iranom, Saudijskom Arabijom i Jemenom, bilo presudno za njegovu sposobnost saradnje s objema stranama: "On veoma dobro razumije ovu složenu situaciju."

Aqil Shah, profesor na Univerzitetu Georgetown, u nedavnom članku upozorava da je Pakistan prepustio vođstvo vojsci "u pitanjima sigurnosti, vanjskih poslova, pa čak i ekonomske politike", te upozorava na skretanje prema "hibridnom režimu" u kojem vrhovna vlast počiva na oružanim snagama, a ne na izabranim civilima. Munira definira kao "de facto šefa izvršne vlasti odgovornog za diplomatiju". Kao ključni trenutak navodi novembar 2025. godine, kada je usvojen ustavni amandman kojim je Munir postavljen na novoformiranu poziciju komandanta odbrambenih snaga, što mu daje nadzor nad svim granama vojske, uključujući nuklearni arsenal, uz doživotni imunitet.

Nakon neuspjeha posljednjeg kruga pregovora, ostaje da se vidi koliko daleko Munir može ići u premoštavanju jaza između Irana i SAD-a. Mehdi vjeruje da je sama činjenica da uopće sjede zajedno već uspjeh.

- Zadatak Pakistana je da zadrži obje strane za pregovaračkim stolom kako bi nada opstala i kako bi se prevladalo nepovjerenje. Sada je sve na njima - zaključuje Cheema.

Zabranjena zona moći

Šta su o izraelskom lobiju znali Paul Findley, Richard Nixon i Marlon Brando?

Prijetnja s Istoka

SAD u strahu: Spremaju se za rat, njihov nuklearni arsenal raste najbrže na svijetu

Prijeti eskalacija

Hoće li SAD protiv Irana upotrijebiti oružje kakvo nemaju Rusija i Kina?

O trenutnom stanju

Amerika kao ratna ekonomija: Eisenhowerovo upozorenje koje još uvijek vodi Washington

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh