Portal “Pressmedia”, koji se direktno povezuje s prikrivenim inicijatorom i pokretačem ministrom unutrašnjih poslova FBiH Aljošom Čamparom, nedavno je optužio da sam kao član Upravnog odbora Centra za dijasporu “Mreža” preko “BH Telecoma izvukao 500 hiljada KM za kampanju Stranke demokratske akcije”. Centar za dijasporu “Mreža” je nizom manifestacija pokušao motivirati dijasporu za registraciju na izbore 2022. ne bi li se ojačao položaj povratnika u manjem entitetu, a jedna od takvih održavala se u novembru 2021, na kojoj sam i lično sudjelovao.

Centar za dijasporu “Mreža”, kao organizator skupova, po izuzetno niskim cijenama radio je promotivne aktivnosti “Moja web TV”, te za cijelu turneju i desetine skupova naplatio ukupno 5.000 KM. Novac naplaćen od “BH Telecoma” utrošen je isključivo za manji dio troškova turneje samog Centra, te pravdan u Udruženju na osnovu putnih naloga, a “BH Telecomu” uredno dostavljena dokumentacija o izvršenoj usluzi.

No, očito budžetarijat NiP-a sudi prema sebi jer nisu navikli na sponzorske donacije ispod šest nula, pa je na pet, ministarski uviđavno, dodano šest nula. Općenito, laži je u medijima bilo i bit će. Štaviše, vidio sam ovu potvoru kao nešto sitno jer prije nekoliko dana primjećujem da se Aliju Izetbegovića i Bakira Izetbegovića ponovo tereti da su sklonili 3 milijarde na privatne račune. Zalud to što je rahmetli Alija sve svoje državničke darove donirao javnim institucijama, što je njemu lično usmjereni nagradni novac uvakufio u Fond “Bošnjaci”, jer, eto, neko ima obraza da preko toga prelazi i bestijalno laže. Rahmetli Hasan Čengić, za kojeg su upućeniji znali da je poslije rata dizao kredite koje je vraćao kao i svi ostali građani, bio je optuživan da je utajio jednu milijardu. Nije se ni slegla bosanska zemlja na njegovom mezaru, a Munjin doušnik Senad Avdić mu je krenuo razvlačiti kosti, baš kao što mu je sva ova desetljeća razvlačio živo meso. Sjetio sam se toga s ironičnim smiješkom kada sam čitao Avdićevu optužbu da radim za hrvatsku obavještajnu službu, koju je ovih dana aktuelizirao umom skrenuti Nedžad Latić, a zatim prenio Dnevni avaz.

Na dan pisanja ovog teksta na Hrvatskom medijskom servisu čitam kako zapadni Mostar raspoložen prenosi riječi Fahrudina Radončića: “Moramo biti osjetljivi prema hrvatskom pitanju, jer tko izgubi podršku Katoličke crkve i židovskog lobija...” Asocijativnim nizom u misao mi dolazi general Fikret Muslimović, kojeg decenijama razvlače po medijima da i dalje radi za jugoslavenski KOS. I to rade čovjeku čija je nekadašnja uloga u JNA bila javna i legalna, baš kao i uloga u Armiji RBiH, kojoj je značajno doprinio svojim talentima i znanjima. Rade mu to oni koji su nosili KOS i UDBA pseudonime i prije i tokom i nakon rata. Za to vrijeme general piše analize, publicistiku, naučne radove, bere i suši šljive u svom rodnom selu, gdje je sagradio i kulturni centar, a sada se veseli uvođenju vodovoda tamošnjim lokalcima. Naravno, priprema odbranu nakon što je u montiranom procesu lažno optužen za slučaj Dobrovoljačka.

I ko sam ja da se bunim? 500 hiljada laži naspram tri milijarde, malo je. Sjetimo se generala Sakiba Mahmuljina, svako mu dobro i na ovom i na onom svijetu. Znamo li da je završio u bolnici nakon nepravedne presude koju je ispoštovao kao legalni vojnik legalne vojske ove države, iako znamo da je generirana iz srpske nacionalističke politike? Dakle, ovo pišem ne da se jadam bilo kome, jer ako u nešto vjerujete, spremni ste platiti i cijenu za to. Ne pišem iz ličnih pobuda, to si nikada ne bismo smjeli dopuštati, već radi opće dijagnoze.

Ipak, teško je probavljiva spoznaja da se laži i potvore proizvode u kabinetu ministra unutrašnjih poslova, na mjestu gdje bi se trebale suzbijati. Ovakve laži na svojim društvenim mrežama krajnje licemjerno prenosi Dino Mustafić, režiser “Trojke” koji stručne reference potvrđuje u Beogradu. Malo je njemu 500 hiljada lažnih optužbi. Godine 2003. lansirao je svoj film Remake, u kojem je potvrdio da apsolutno nema talenta za filmskog režisera, ali se medijima doslovno požalio da mu je od državnih institucija za film dobivenih dva miliona KM skroman budžet. Nema malo za Dinu. Za budžetarijat “Trojke” ne pika se ništa ispod šest nula. A Dino svoju režiju vazda je dobro naplaćivao od onih koje danas proziva za radikalizam i nacionalizam.

U sve to nekako se uključila i Borka Rudić i navodno udruženje koje bi trebalo brinuti o pravima novinara, koja je od Stava branila Franju Šarčevića s portala Prometej, koji je otvoreno podržao Dragana Čovića svojim piskaranjima protiv demonstracija pred OHR-om. To da “radikalni Stav” napada “liberalne Hrvate” po Sarajevu prenijeli su svi hrvatski mediji. Dio je to montirane političke propagande u kojoj se želi dokazati da je Hrvatima, pa čak i onim navodno liberalnim, suživot s Bošnjacima nemoguć. Naravno, direktni povod i razlog je Izborni zakon. No, Borka Rudić je, osim zastupanja politike HDZ-a, ovaj put otišla dalje nego inače – pozvala je kantonalno tužilaštvo i policiju da nas hapse i sankcioniraju. U ime slobode medija da se hapse novinari, zvuči nevjerovatno. Kao u najgorim diktaturama. Time je posve jasna perspektiva ako “Trojka” uspije osvojiti vlast u oktobru. Počet će obračun s neistomišljenicima po sisijevskim metodama. Režiraj grijeh, isljeđuj, hapsi, utamniči, a ako možeš, i pogubi po što kraćem postupku. 

Jednostavno, što se Stava tiče, baštinimo ideološki obrazac u kojem, među ostalim, otvoreno zagovaramo i zagovarat ćemo bošnjačke nacionalne i vjerske vrijednosti te od početka izlaženja postajemo i ostajemo meta, kao što su to bili i ostali mnogi drugi. Neki su poput Latića konvertirali, ali to im nije donijelo zadovoljstvo jer iz godinu u godinu potvrđuju da ovaj svijet za neke jeste priprema za ahiret, a za neke je već sada džehennem.