Muhamed Ali bio je američki bokser, kasnije aktivist, najpoznatiji po svojim brojnim titulama i sportskim uspjesima. Rođen kao Cassius Clay u Kentuckyju 17. januara 1942. godine, počeo se boksom baviti još kao dječak. Imao je 61 profesionalnu borbu, od kojih je dobio njih 56, a 37 borbi odlučeno je nokautom.
S prvim lekcijama boksa upoznao se kada je imao 12 godina. Naime, nakon što mu je bio otet bicikl, Cassius je otišao na policiju, gdje je navodno savjetovan da se počne baviti nekim borilačkim sportom kako bi se mogao odbraniti od lopova. Sport mu je išao od ruke, a 1960. godine osvojio je zlatnu medalju na OI-ju u Rimu u poluteškoj kategoriji.
Nakon prelaska u profesionalce, Clay je 1964. godine šokirao sportski svijet kada je pobijedio Sonnyja Listona i postao svjetski prvak u teškoj kategoriji. Odmah nakon pobjede, objavio je da prelazi na islam te mijenja ime u Muhamed Ali, naglasivši svoju posvećenost novoj vjeri. Taj potez izazvao je kontroverze, ali i ojačao njegovu poziciju kao glasnogovornika manjina u SAD-u.
Godine 1967. Ali je ponovno dospio na naslovnice, ali ovog puta izvan sportskih okvira. Odbio je služiti vojsku tokom Vijetnamskog rata, izjavivši:
- Nemam ništa protiv vijetkongovaca. Nijedan od njih me nikada nije nazvao pogrdnim imenom.
Ovaj potez koštao ga je oduzimanja bokserske licence i svjetske titule, a naredne tri godine nije mogao nastupati u ringu. Ipak, ustrajao je u svojoj odluci, što mu je donijelo novi nivo popularnosti.
Nakon povratka u ring 1970., Ali je ponovno briljirao. Pobijedio je neka od najvećih imena boksa tog vremena, uključujući Oscara Bonavenu, Joea Fraziera, Georgea Foremana i Leona Spinksa. Fanovi boksa neke od njegovih mečeva u sedamdesetima nazivaju "najzanimljivijim boks mečevima svih vremena". Ali je također bio prepoznat kao "bokser izvan okvira" zbog sveg specifičnog stila i skretanja od nekih uobičajenih normi tog sporta.
Publici je također bio zanimljiv jer je često predviđao u kojoj rundi će pobijediti ili nokautirati protivnika. Volio je verbalne okršaje te smatrao da tako može demoralizirati protivnike i prije ulaska u ring. Profesionalni bokseri ipak su ga najviše izdvajali po okretnosti i brzini. Napominjali su kako niko od teškaša nije tako agilan kao Ali.
Ali nije bio samo bokser, već i medijska ikona. Njegovi komentari često su završavali kao naslovnice u sportskim novinama, poput poznate izreke "letim kao leptir, bodem kao pčela".
Jedan od najpoznatijih boks mečeva u historiji, Rumble in the Jungle, održan je 30. oktobra 1974. u Kinshasi, glavnom gradu tadašnjeg Zaira (današnja Demokratska Republika Kongo). Meč je ušao u historiju ne samo zbog svoje sportske važnosti, već i zbog političkih i kulturnih konotacija koje su ga pratile.
U ringu su se našla dva giganta: Muhamed Ali, ikona sporta i borac za prava Afroamerikanaca, te George Foreman, tadašnji neporaženi svjetski prvak u teškoj kategoriji i poznat po svojoj nevjerovatnoj snazi. Foreman je bio favorit u ovom okršaju, a mnogi su smatrali da Ali nema šanse protiv njegovih razornih udaraca.
Međutim, Muhamed Ali je briljirao svojim strategijama, posebno tehnikom poznatom kao "rope-a-dope". Umjesto da napada, Ali se naslanjao na konopce i dopuštao Foremanu da se iscrpi neprestanim napadima. Publika, većinom lokalni stanovnici koji su obožavali Alija, skandirala je "Ali, boma ye!" što znači "Ali, ubij ga!" na lokalnom jeziku.
U osmoj rundi, nakon što je Foreman postao vidno iscrpljen, Ali je iskoristio priliku. S nekoliko preciznih udaraca, poslao je Foremana na pod i pobijedio tehničkim nokautom, vraćajući naslov svjetskog prvaka.
Društvena djelatnost nakon sportske karijere
Početkom osamdesetih godina završio je svoju profesionalnu karijeru i otišao u penziju. 1984. godine bila mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, koja ga je počela sve češće sputavati. Ipak, Ali je nastavio djelovati.
Pozabavio se društvenim radom i otvorio Muhamed Ali centar u kojem su se održavale radionice koje promoviraju ideale mira i nenasilja. U javnim nastupima isticao je važnost društvenih jednakosti i osuđivao rasizam i ksenofobiju. Donirao je goleme količine novca bolnicama i naučnim institutima koji su se bavili Parkinsonovom bolesti.
Muhamed Ali umro je 2016. godine u Arizoni. Često ga se naziva prvom pravom sportskom zvijezdom te najutjecajnijim sportistom 20. stoljeća. Iza sebe je ostavio ikonične trenutke u historiji boksa, no isto tako iza njega stoji opipljivo naslijeđe. Njegov centar i dan-danas postoji te se u njemu često održavaju izložbe. Finansiraju ga pojedinci i lokalne kompanije, piše Index.hr