Još uvijek traje rasprava pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strazburu u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine.

Nakon odluke Malog vijeća iz augusta prošle godine koje je, uz jedno izdvojeno mišljenje, ocijenilo da je Slaven Kovačević diskriminiran i da mu je povrijeđeno aktivno biračko pravo, desio se presedan.

Pod pritiskom Hrvatske demokratske zajednice Dragana Čovića, u sadjejstvu s Savezom nezavisnih socjaldemokrata Milorada Dodika, Bosna i Hercegovina je napravila skandalozni presedan i žalila se ECHR-u na presudu!

Trojka je po ko zna koji put podlegla pritisku i rezultat toga je da danas imamo raspravu pred Velikim vijećem Suda u Strazburu, piše Politicki.ba.

Ovo tijelo broji 17 sudija (Malo vijeće ima ih 9) i oni bi danas trebali odlučiti o sudbini prvostepene odluke u predmetu Kovačević.

Ono što smo do sada mogli čuti posredstvom izvještača portala Istraga.ba sa lica mjesta su već poznati hrvatski argumenti koje iznose agentica BiH pred Sudom Monika Mijić, kojoj je mandat davno istekao, predstavnica Vlade Hrvtske (!) Štefica Stažnik i pravni zastupnik visokog predstavnika Christiana Schmidta iz preskupe advokatsko-lobističke firme Timothy Otty.

Osim što je Mijić izvršila detaljno prebrojavanje krvih zrnaca Kovačevića, nije rekla ništa bitno novo. A ni pametno!

Predstavnica Vlade Hrvatske iznijela je političke stavove o krhkosti političkog sistema u BiH, te optužila Kovačevića i Demokratsku frontu za nastojanja da "umanji prava konstitutivnih naroda".

Schmidov advokat, pak, nastojao je prepasti Sud ratom u Ukrajini koji je destabilizirao cijeli svijet.

ECHR je do sada donio šest presuda kojima se utvrđuje da je Ustav BiH diskriminatoran.

No, slučaj Kovačević uveo je novu terminologiju - osim etničke, utvrđeno je da postoji i teritorijalna diskriminacija koja je ugrađena u politički i izborni sistem Bosne i Hercegovine.

Sa određenih dijelova BiH favorizira se nauštrb drugih pojedinaca i grupa.

To je kvalitativni iskorak, ali i "okidač" koji je pokrenuo i u potpunosti razobličio zvaničnu hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini.

S uvođenjem odrednice o teritorijalnoj diskriminaciji zabija se glogov kolac u snove o trećem entitetu!

Zbog toga je i ovolika halabuka.

ECHR će svoju odluku donijeti uskoro.

Kakva god da bude, ona neće moći negirati dosadašnje nalaze ovog Suda.

Čak i da u cjelosti odbaci nalaze Malog vijeća, što bi bilo više nego čudno, ECHR neće i ne može pobiti ranije nalaze o diskriminatornom sistemu BiH.

Uz to, pred ovim sudom je još nekoliko apelacija koje navode na iste ili slične probleme koje je Kovačević predstavio u svom slučaju.

Ono čemu danas svjedočimo u Strazburu je bitka za održavanje statusa quo i dalje tonjenje BiH u nefunkcionalnost i dezintegraciju ili nastavak pravne bitke kako bi ova država profunkcionirala i postala normalna zapadna zemlja. Potvrdom prvostepene presude u predmetu Kovačević ta bitka bi dobila dodatni zamajac!

Borba za BiH neće se završiti danas.

Ona se nastavlja i u godinama pred nama.

A i današnja odluka Suda u Strazburu će, kao i sve prethodne, automatski biti ugrađena u pravnu stečevinu Evropske unije.

Tzv. "acquis communautaire" je spisak svih obaveza koje jedna država mora provesti kako bi pristupila Evropskoj uniji.

Podsjetimo, Sud je provobitno u septembru 2023. godine prihvatio argumentaciju Kovačevića i zaključio da država BiH prekršila Evropsku konvenciju. Međutim Vijeće ministara BiH uputilo je žalbu te je predmet upućen Velikom vijeću.

Kovačević se žalio da kao državljanin Bosne i Hercegovine, koji se ne izjašnjava kao pripadnik konstitutivnih naroda ili bilo koje druge etničke skupine, a zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija u Ustavu BiH na Općim izborima u BiH ne može glasati za kandidate po svom izboru. On je naveo da kandidati koji najbolje predstavljaju njegove političke stavove nisu iz “pravog” entiteta i/ili “pravog” etničkog porijekla.

Konkretno, Kovačevićeva aplikacija odnosila se na glasanje za Dom naroda BiH i Predsjedništvo BiH, odnosno da on ne može utjecati na izbor ni jednog delegata u državni Dom naroda ukoliko pretpostavljeni delegat nije Hrvat ili Bošnjak i da ne može glasati za člana Predsjedništva BiH ukoliko kandidat nije Hrvat ili Bošnjak.

Sud je u zaključku izrazio razumijevanje da su takvi principi prvobitno osmišljeni da bi okončali brutalni sukob obilježen genocidom i “etničkim čišćenjem”, te da je davanje privilegovanog položaja konstitutivnim narodima bilo neophodno da bi se osigurao mir. Međutim, Sud je dodao da Dom naroda ima jednake ovlasti Predstavničkom domu BiH te da je od najveće važnosti da svi segmenti društva budu zastupljeni u Domu naroda.

S tim u vezi Sud je tada zaključio da sistem zasnovan isključivo na etničkom koncept isključujući sve druge kriterije ignorišući sve druge segmente koji oblikuju jedno društvo pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora.

“Konačno, iako Konvencija ne zabranjuje stranama ugovornicama da različito tretiraju grupe kako bi ispravile ‘činjenične nejednakosti’ među njima, nijedan od ‘konstitutivnih naroda’ nije u činjeničnom položaju ugrožena manjina koja mora sačuvati svoje postojanje. Naprotiv, ‘konstitutivni narodi’ očigledno uživaju privilegovan položaj u sadašnjem političkom sistemu”, zaključak je Vijeća koje je brojalo sedam sudija.

Sud je također u kontekstu izbora članova Predsjedništva BiH naveo da Kovačević kao stanovnik Federacije BiH nije imao pravo glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi te da se iz tog razloga prema njemu različito postupa na osnovu mjesta stanovanja i etničke pripadnosti.

“S tim u vezi, Sud primjećuje da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke utiču na sve građane Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Distriktu Brčko. Prema tome, politička aktivnost kolektivnog šefa države je pitanje koje se jasno tiče podnosioca predstavke. Čak i ako se u nekom obliku održava sistem etničkog predstavljanja, on bi trebao biti sekundaran u odnosu na političko predstavljanje, ne bi trebao diskriminirati “ostale i građane Bosne i Hercegovine” i trebao bi uključivati ​​etničku zastupljenost sa cijele teritorije države”, zaključio je Sud.

Izdvojeno mišljenja iznijela je samo austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Ona je istakla da se Kovačević propustio da se žali domaćim sudovima te da Ustavnom sudu BiH nije ponudio priliku da odluči o njegovom slučaju.

“Postojanje pukih sumnji u izglede za uspjeh određenog pravnog lijeka koji nije očigledno uzaludan nije valjan razlog da se ne iscrpi taj put pravnog lijeka. Nažalost, nalaz većine da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine neefikasan za preispitivanje pritužbi podnosioca u vezi sa sastavom Doma naroda i njegovim pravom glasa za Predsjedništvo ne samo da je teško pomiriti sa postojećom sudskom praksom u vezi sa apelacijama upućenim Ustavnom sudu već u Bosni i Hercegovini ima potencijal da destabilizuje Ustavni sud i demotiviše njegove sudije i sve one institucije koje osiguravaju njegovo funkcionisanje”, istakla je Kucsko-Stadlmayer.

Sutkinja je također dovela u pitanje pravo Kovačevića da može birati kandidata po svojoj mjeri navodeći da se postavlja pitanje koncepta parlamentarne demokratije.

Zapitala se da li svaki birač ima i pravo “da bude zastupljen” u nekom parlamentarnom tijelu, naročito ako to tijelo nije direktno birano.

“Da li ustavne odredbe koje regulišu pravo na izbore – i državno finansiranje političkih stranaka – moraju osigurati da svaki pojedinačni birač i/ili svaka grupa birača budu „zastupljeni“ u demokratskom tijelu?…Slijedom toga, prihvatanje statusa žrtve podnosioca predstavke u vezi sa njegovom pritužbom na ‘sastav Doma naroda’ insinuira koncept bez presedana u kojem svaki birač ima individualno pravo na kandidate koji ga ‘predstavljaju'”, navela je.

Dodala je da bi to promijenilo koncept parlamentarne, predstavničke demokratije kao takve.

“To bi također promijenilo koncept parlamentarne, predstavničke demokratije kao takve: ovaj koncept nikada ne može – i ne namjerava – garantovati da svaki birač pronađe kandidata ‘po svom izboru’ koji ga ‘predstavlja'”, zaključila je sutkinja.

Pokušala je dodatno poentirati navodeći da je Kovačević savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

“Poznato je da je podnosilac predstavke politički savjetnik jednog od tri člana sadašnjeg Predsjedništva. Zašto ova osoba ne bi mogla biti kandidat po izboru podnosioca? Pitanje ostaje otvoreno”, stoji u izdvojenom mišljenju austrijske sutkinje.

Nakon presude visoki predstavnik Christian Schmidt je u septembru 2024. godine angažovao advokatsku kancelariju Blackstone iz Londona s ciljem da se uključi u predmet “Kovačević” kao treća strana (amicus curie), što mu je Veliko vijeće u konanici i odobrilo. Schmidt neće otputovati u Brisel, ali njegovo fizičko prisustvo i nema praktičnog značaj već je važno šta će u njegovo ime iznijeti njegovi zastupnici. U dopisu Sudu Schmidt se pozvao na mišljenje upravo austrijske sutkinje Kucsko-Stadlmayer, čije pojedine dijelove je gotovo prepisao.

Najzanimljiviji dio je da Schmidt indirektno otpužuje Kovačevića da ruši Ustavni sud BiH, jer bio navodno pozitivna presuda pomogla onima koji žele potkopati njegov rad.

U cijeli proces u međuvremenu se uključila i Republika Hrvatska čiji premijer je nezadovoljan presudom “Kovačević” izjavio da su sve presude Evropskog suda donešene protiv Bosne i Hercegovine “fabrikovane”. Zanimljivo je da će predstavnici Zagreba odlučili učestvovati u sudskom procesu Suda čije presude naziva fabrikovanim.

S tim u vezi ponovit ćemo ranije iznijeti zaključak u kontekstu predmeta “Kovačević”. Presuda “Kovačević” sporna je Hrvatskoj, HDZ-u BiH i OHR (samim tim i američkoj ambasadi) ne zato što bi ona u praksi rezultovala mijenjanjem dosadašnjeg načina izbora članova Predsjedništva BiH u smjeru većeg utjecaja građanskog principa, jer trenutni odnos snaga to čini nemogućim, a niti postoji volja međunarodne zajednice da se to provede, već što bi zakočila pokušaje da se isti mijenja u smjeru jačanja etničkog, a na čemu insistira hrvatska politika.

U praksi bi imali pat poziciju koja bi zaustavila nastojanja da se pod krinkom prethodnih presuda Suda u Strazburu jačaju etničke pozicije izvrtanjem suštine tih presuda. Zaključci Suda u predmetu “Kovačević” ne bi ostavili prostora za nešto slično, piše Istraga.ba.