Na plavoj, valovitoj površini kod morske luke Khan Younis, dva palestinska ribara veslala su svojim malim, izubijanim čamcem gotovo 200 metara u more. Na obali, Dawood Sehwail, 72-godišnji palestinski ribar, stajao je pregledavajući poderanu mrežu, očiju uprtih u valove kao da čita jezik koji samo on razumije.

Raseljen iz Rafaha, dalje na jug, u maju 2024. godine kao rezultat izraelskog genocidnog rata u Gazi, Sehwail sada svakodnevno dolazi na rub vode, ne samo da bi lovio ribu, već i da bi pobjegao, proučavao more i sjećao se.

- Taj osjećaj nikad ne stari.Dođeš da vidiš kakva čuda more još može imati za tebe. Uvijek smo bili okovani Izraelom - tiho je rekao Sehwail.

Dva svijeta

Izraelske pilotkinje borbenih aviona slave se zbog svoje uloge u uništavanju Irana, dok se žene u Gazi bore za preživljavanje

Čak i prije oktobra 2023. godine, kada je Izrael započeo svoj genocidni rat protiv Gaze, ribari palestinske enklave djelovali su pod strogim ograničenjima koja je nametnuo Izrael.

Ribolovne zone su više puta smanjivane. Pomorske granice utvrđene sporazumima od Oslo sporazuma iz 1993. godine rijetko su se primjenjivale na vodi. Udaljenosti koje su ribari smjeli preći u moru stalno su se mijenjale, često se smanjujući bez upozorenja.

Za obalno područje, more je trebalo biti izvor bogatstva, stabilnosti i svježe hrane. Umjesto toga, pod izraelskom blokadom koja kontrolira kopno, zrak i more Gaze od 2007. godine, postalo je još jedan mehanizam kontrole i progona.

Glavni arbitri

Opasna podvala Izraela i SAD-a: Kako je retorika terorizma korištena za oblikovanje antimuslimanskih predrasuda

Sehwail je nekada posjedovao posao distribucije kamena, ali je bio prisiljen da ga zatvori nakon što je izraelska blokada Gaze pooštrila 2007. godine. Na kraju se okrenuo ribolovu, vještini koju je naučio kao dijete i za koju je nekada mislio da ju je napustio.

- Naša profesija je svakodnevnica. Nekada je bilo tako da, ako radite i imate sreće, možete prodati svoj ulov i prehraniti svoju porodicu. Ako imate puno sreće, uštedite malo za budućnost svoje djece - kaže on.

Ali u roku od nekoliko dana od genocidnog rata u Izraelu, sve se promijenilo. Gazina morska luka uništena je u izraelskim zračnim napadima. Izrael je također bombardirao ribarske objekte od sjevera do juga. Brodovi su spaljeni ili potopljeni. Sektor se gotovo trenutno urušio.

- Ribari iz Rafaha imali su šest ribarskih koćarica. Sve su bombardirane i spaljene. Pokušao sam zadržati svoj mali čamac i mreže što sam duže mogao, ali su uništene samo nekoliko dana prije nego što smo raseljeni u maju 2024. godine - ističe.

Francuski filozof

Bernard-Henri Levy u offsideu: Zašto mu je Sarajevo bilo sveto, a Gaza mu je daleka?

U luci Khan Younis, posljedice nisu drugačije. Luka se pretvorila u prepuno mjesto za raseljavanje. Polomljeni ili spaljeni čamci više nisu plovila, već nosači šatora, vezani konopcima kako bi se krhka skloništa držala na mjestu.

Zahrđali metalni kostur ribarskog broda viri iz pijeska gdje se sada igraju raseljena djeca. Ali čak i u ruševinama, ribari improviziraju.

- Ono što sada radimo jeste da pokušavamo da ne umremo. Posuđujemo alate. Neki čak pretvaraju dijelove frižidera u plutajuće daske. Nemamo motore, samo vesla. Koristimo ono što je ostalo - rekao je Sehwail.

Materijalna uništenja su samo dio žrtava za ribare u Gazi. Prema Sindikatu ribara Gaze, najmanje 238 ribara je ubila izraelska vojska od oktobra 2023. godine, bilo na moru ili na kopnu, među više od 72.000 Palestinaca.

Nove mjere

Izrael pokrenuo poteze koji mijenjaju status Zapadne obale, oštra reakcija Palestinaca

Sektor se nekada sastojao od više od 5.000 ribara koji su izdržavali više od 50.000 članova porodica, koji su zavisili od ribolova kao primarnog izvora prihoda. Izraelska kršenja zakona su se nastavila od početka "primirja" u oktobru, a prijavljeno je da je više od 20 ribara ubijeno ili pritvoreno.

- More je praktično zatvoreno - rekao je Zakaria Baker, šef Sindikata ribara Gaze, u nedavnom intervjuu za Al Jazeeru.

Baker je objasnio da neki ribari ne riskiraju da se upuštaju u ribolov više od 800 metara (2.625 stopa) u malim čamcima, jer još postoji neizvjesnost koliko duboko mogu ići u more.

Stojeći na obali, Sehwail je pokazao prema izraelskom ratnom brodu.

Nove restrikcije

Izrael zabranio ramazanske ukrase i rasvjetu u Jerusalemu

- Oni su uvijek tamo. Nemamo službenu dozvolu za nas. Ulazimo na vlastitu odgovornost. Najdalje što možemo ići je oko 800 metara, a čak i to zavisi od njihovog raspoloženja - naglasio je Sehwail.

Opisao je iznenadne potjere izraelske mornarice: čamci na koje je pucano ili su potopljeni, ribari pritvoreni.

- Jasno vide šta radimo. Ali zavisi od raspoloženja vojnika hoće li vam dozvoliti da pecate ili će odlučiti da vas ubije - izjavio je.

Prije genocida, ribarski sektor Gaze igrao je vitalnu ulogu u sigurnosti hrane i smanjenju siromaštva. Prema Ujedinjenim nacijama, do kraja 2024. godine, sektor je radio sa manje od 7,3 posto svog proizvodnog kapaciteta prije oktobra 2023. godine. UN je također procijenio da je 72 posto ribarske flote Gaze oštećeno ili uništeno.

Radost uprkos boli

Dirljivi prizori iz Palestine: Među ruševinama i ranama rata, cvjeta ramazanska nada

Kolaps je ozbiljno uticao na dostupnost hrane, generisanje prihoda i otpornost zajednice. Smanjenje pristupa ribolovu na manje od nautičke milje (1,85 km) drastično je ograničilo i količinu i raznolikost vrsta.

Mjeseci izraelske gladi pretvorili su svježe proteine ​​u rijetkost; stoga je riba poseban luksuz. Čak i sada, uz relativno olakšanje koje je donijelo "primirje", riba koja se vidi na pijacama Gaze uglavnom je smrznuta uvezena riba, često skuplja nego što je bila svježa lokalna riba prije genocida. Katastrofalan ekonomski kolaps znači da mnoge porodice ne mogu sebi to priuštiti.