Prije desetak dana navršilo se 50 godina od dolaska Briana Clougha u Nottingham Forest, klub koji je tada bio izgubljen u drugoj ligi, a kojeg je taj stručnjak nakon četiri sezone transformirao u dvostruke evropske prvake. Aktuelni trener, Portugalac Nuno Espírito Santo tog je dana predvodio Forest s klupe do šeste uzastopne pobjede u Premier ligi, 0-3 protiv Wolverhampton Wanderersa, kao posveta Cloughu, značilo je i treće mjesto na tabeli.

Clough je bio genije s neodoljivom osobnošću. Bio je pionir medijskih trenera, zahvaljujući naročitoj drskosti pred mikrofonom, odakle je rješavao sporove s protivnicima. Međutim, kada je na kraju svog života, već uništenog alkoholom, novinar upitao Clougha po čemu bi volio da ga pamte, on je jednostavno rekao: "Ne želim epitafe s dubokoumnim porukama ili takve priče. Svidjelo bi mi se da spomenu da sam pridonio igri."

Dva desetljeća nakon njegove smrti, portugalski trener želi oživjeti Cloughovu ostavštinu: "Svaki dan ga imamo na umu. Šetamo po klubu i vidimo koliko je Brian bio važan. Prije svega njegov mentalitet i njegova vjera da je u fudbalu sve moguće".

Nottingham, s nešto više od 300.000 stanovnika, jedini je grad u Evropi koji ima klub koji je više puta bio prvak Evrope (1979, 1980.) nego što je bio prvak vlastite zemlje (1978). Na obalama rijeke Trent nalazi se The City Ground, gdje Redsi igraju od 1898. godine. Na drugoj obali je stadion Notts Countyja, njihovih gradskih rivala. Najstariji fudbalski klub na svijetu, osnovan 1862. godine, danas luta po četvrtoj ligi. U međuvremenu, Forest živi najbolje dane u posljednja tri desetljeća.

Od 1987. godine, kada su završili na trećem mjestu, nisu imali toliko bodova u prvom dijelu Premier lige. Nije mali podvig za ekipu koja je prošle sezone završila na sedamnaestom mjestu, samo šest bodova od mjesta koje vodi u drugu ligu.

"Igrači su ti koji gube utakmice, a ne taktika. Puno je besmislica o taktici od ljudi koji jedva znaju kako pobijediti u dominama." To je bilo Cloughovo objašnjenje za rano ispadanje Engleske s Eura 2000. I čini se da je to Santova premisa. Okupio je ekipu s vrlo jasnim idejama, gdje svaki igrač radi svoj posao. Nema sofisticiranosti. Bez puno priče.

Bili su 23 sezone udaljeni od Premier lige sve dok se, pod vodstvom Stevea Coopera, Forest nije vratio 2022. Evangelos Marinakis, koji je također i vlasnik Olympiacosa, dao je odriješene ruke i novac što je rezultiralo konfuznom sportskom politikom, koja je bila često predmet sprdnje, jer su doveli 44 igrača, a imali njih na 13 posudbi. Puno je kontroverzi oko ovog Grka koji je bio suspendovan na pet utakmica zbog pljuvanja sudije. Njegovi mutni poslovi kulminirali su prošle godine, kada je Forest izgubio četiri boda zbog kršenja finansijskih pravila Premier lige.

Da je Clough sreo Marinakisa, vjerojatno bi ga počastio riječima sličnim onima koje je posvetio Robertu Maxwellu, bivšem vlasniku Derby Countyja: "Imao je ego veći od svoje jahte. Možda je zato pao u more." Naime, u novembru 1991. tijelo tog tajkuna, žestokog rivala Ruperta Murdocha, pronađeno je u vodama u blizini Tenerifa.

Tada se Clough već bližio kraju u The City Groundu. Pritisnut finansijskim problemima, Forest je trebao mladu krv Roya Keanea, s kojim je Old Big Head imao sjajnu priču o ljubavi i mržnji. Na posljednjem treningu prije debija na Anfieldu, sa samo 19 godina, Irca su zamolili da očisti cipele svom treneru koji je upravo prošetao svog psa. U januaru 1991, nakon poraza od 3-0 od Crystal Palacea u FA kupu, Clough je udarcem srušio na pod mladu zvijezdu. Bila su to strašna vremena za trenera, uništenog zbog njegove sklonosti ka piću i smrću njegovog nerazdvojnog pomoćnika Petera Taylora.

Kao što je opisao Jonathan Wilson u biografiji "Nobody Ever Says Thank You", epizode bijesa na treningu bile su uobičajene. No usred jednog takvog ispada, Clough je prišao budućem kapetanu Manchester Uniteda da mu prizna: "Volim te, Irče." Muka je okončana ispadanjem u Premiership. Posljednji gol u sezoni 1992-93, jedanaesterac u Ipswichu, zabio bi Nigel Clough, trenerov sin. Prethodne sezone pustio je Teddyja Sheringhama da pobjegne u Tottenham. Bio je to znak da je u Midlandsu nestala čarolija kojom je Forest izazvao Liverpool Boba Paisleyja.

Ostalo je sjećanje na čarobne noći u Kupu šampiona, gol glavom u finalu Trevora Francisa ili finale 1980. godine na Santiago Bernabeu protiv Hamburga, kada su pobijedili moćni njemački tim s Manfredom Kaltzom, Felixom Magathom i Kevinom Keeganom (1-0).