U 7:55 sati po havajskom vremenu, japanski ronilački bombarder sa crvenim simbolom izlazećeg sunca Japana, pojavljuje se iz oblaka iznad ostrva Oahu. Slijedio je roj od 360 japanskih ratnih aviona, koji su se spustili na američku pomorsku bazu u Pearl Harboru u žestokom napadu. Iznenadni napad zadao je kritičan udarac američkoj pacifičkoj floti i nepovratno uvukao Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.

Pošto su diplomatski pregovori s Japanom propali, predsjednik Franklin D. Roosevelt i njegovi savjetnici znali su da je neposredan japanski napad vjerojatan, ali ništa nije učinjeno da se poveća sigurnost u važnoj pomorskoj bazi u Pearl Harboru. Bila je nedjelja ujutro, a mnoga vojna lica su dobila propusnice da prisustvuju vjerskim službama izvan baze.

U 7:02 dva radarska operatera uočila su velike grupe aviona u letu prema ostrvu sa sjevera, ali, s obzirom da se u to vrijeme očekuje let B-17 iz Sjedinjenih Država, rečeno im je da ne oglašavaju alarm. Tako je japanski zračni napad bio razorno iznenađenje za pomorsku bazu.

Veliki dio pacifičke flote postao je beskorisan: pet od osam bojnih brodova, tri razarača i sedam drugih brodova su potopljeni ili ozbiljno oštećeni, a više od 200 aviona je uništeno. Ukupno 2.400 Amerikanaca je ubijeno, a 1.200 ranjeno. Gubici Japana bili su oko 30 aviona, pet patuljastih podmornica i manje od 100 ljudi. Na sreću Sjedinjenih Država, sva tri nosača pacifičke flote bila su na moru na manevrima obuke. Ovi ogromni nosači aviona će se osvetiti Japanu šest mjeseci kasnije u bici kod Midwaya, preokrenuvši plimu protiv ranije nepobjedive japanske mornarice u spektakularnoj pobjedi.

Dan nakon što je Pearl Harbor bombardovan, predsjednik Ruzvelt se pojavio pred zajedničkom sednicom Kongresa i izjavio: „Jučer, 7. decembra 1941 – datum koji će živeti u sramoti – Sjedinjene Američke Države su iznenada i namjerno napadnute od strane mornarice i vazduha snage Japanskog carstva.” Nakon kratkog i snažnog govora, zatražio je od Kongresa da odobri rezoluciju kojom se priznaje ratno stanje između Sjedinjenih Država i Japana.

Senat je glasao za rat protiv Japana sa 82 prema 0, a Predstavnički dom je odobrio rezoluciju sa 388 za 1. Jedini protivnik bila je predstavnica Jeannette Rankin iz Montane, pobožna pacifista koja je također dala protivan glas protiv ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat. Tri dana kasnije, Njemačka i Italija objavile su rat Sjedinjenim Državama, a američka vlada je odgovorila istom mjerom.

Američki doprinos uspješnim savezničkim ratnim naporima trajao je četiri duge godine, a odnio je više od 400.000 američkih života.