Međunarodni odnosi su dinamični, nisu statični, te su podložni kontinuiranim promjenama, koje su nekada tektonske. Svako ko poznaje diplomatsku praksu i međunarodnu politku, barem površno, ovo bi trebao znati kao osnovu lekciju!

Shodno tome, oslanjanje na "garancije" ili drugi vid imaginacija, uz sjedenje na klupi za rezervne igrače, siguran je put u svrstavanje među gubitnike, što je nažalost postalo sve više izgledno u kontekstu naše države Bosne i Hercegovine. U našem narodu postoji ona stara: "nije ti on za toga", a kada se želi nekome ukazati na to da treća osoba baš i nema kompetencije potrebne za izvršavanje određenih ozbiljnih zadataka.

Eklatantan primjer promašenog posla, od čijeg ne(rada) Bosna i Hercegovina ima više štete nego koristi jeste djelovanje dva bošnjačka funkcionera koji obnašanja dvije najvažnije skoro pa najvažnije političke funkcije: člana Predsjedništva i ministra vanjskih poslova. Potonji dvojac u likovima trojkinih vedeta Denisa Bećirovića i Elmedina Konakovića nalaze se na veoma važnim pozicijama, koje u vremenu geopolitičkih previranja, ne trpe manjkavost, statičnost, površnost i improvizaciju, što je upravo opis njihovih aktivnosti, a čiji je često najveći doment na marginama!  

Dok se član Predsjedništva i ministar vanjskih poslova bave "digitalnim sadržajem" na društvenim mrežama, umjesto da su raspoređeni na kako to oni vole reći "važnim mjestima" gdje se odlučuje, s druge strane separatističke srpske snage idu u Tel Aviv, Washington i Budimpeštu. Bitno je napomenuti da se ne sastaju sa diplomatama nižeg ranga, već sa kredibilnim liderima poput desničara Orbana ili Netanyahua.  Koliko nam se god oni ne sviđali, činjenica jeste da su to bitni političari, koji imaju utjecaj na geopolitička kretanja i to u krugovima kojima "garancije" po pitanju Bosne i Hercegovine ne znače ništa.  

Naša diplomatija mora biti energičnija, pronicljivija, a oni koji su zaduženi za vanjske odnose i diplomatiju, moraju imati fokus na obaveze za koje su plaćeni, a manje se baviti kampanjom poput člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka i razračunavanjem sa medijima poput ministra vanjskih poslova.  Aktuelni geopolitički trenutak je izazovan i nepredvidljiv, a političari koji se ne trude biti za stolom, njihove države se nažalost nađu na meniju, baš kao što je istakao i kanadski premijer Carney u Davosu prije nekoliko dana.

Član Predsjedništva iz reda Bošnjaka, "proslavio" se izjavom u kojom se hvalio kako ne lobira: "Srbija i entitet Rs ulažu desetine miliona dolara u lobiranje u Washingtonu. Ja nisam potrošio ni jednu konvertibilnu marku, a imao sam neuporedivo više i značajnije sastanke". Epilog ovakve Bećirovićeve vanjskopolitičke aktivnosti vidimo ovih dana kada separatistička srpska falanga aktivno obilazi važne međunarodne adrese.

Rezultat Dodikovog lobiranja je više nego vidljiv, sklonjen je sa liste sankcionisanih od strane Sjedinjenih Američkih Država kao i njegovi saradnici, ostao je u političkom životu, a često i putuje van države, što je Sabina Ćudić smatrala neralnim dometom, čiji je manevarski prostor sužen "oko Laktaša". Od intervjua na BHRT kada je rekao da se neće baviti kampanjom, već konkretnim radom, Bećirović se isključivo bavi kampanjom, a ne konkretnim radom!

Dovoljno je pogledati objave na društvenim mrežama u kojima mu je fokus na obračunavanju sa političkim neistomišljenicima, a ne na "važnim" poslovima. Kada je riječ o Konakoviću, istini za volju, on je od tromog Bećirovića nešto aktivniji, barem u sakupljanju milja tokom učestalih letova. Ono što aktuelni ministar vanjskih poslova sakuplja su i reakcije na društvenim mrežama, a zbog kontinuiranih zanemarivanja prioriteta i bavljenjima irelevantnim temama za opis njegovog posla, a najviše medijama poput Hayata ili njihovim novinarima.

Bećirović izgleda nije sposoban ni za takav vid medijskog angažmana, jer očigledno prema medijima ima averziju, a što se može lahko analizirati kroz njegovu učestalost pojavljivanja u njima. Diplomatija na marginama je ono što možda najbolje opisuje Bećirovićevo i Konakovićevo međunarodno djelovanje tokom mandata, a na građanima je da analiziraju doseg i rezultate takvih politika!

Osim što nisu uspjeli pridobiti nove "prijatelje", nisu poradili ni na tome da ojačamo veze sa onim "starim", a što je može uvidijeti i na primjeru Turske, čiji ministar vanjskih poslova Fidan još uvijek nije došao u Bosnu i Hercegovinu, a ni posjete Erdogana nisu više tako česte.