Kontinuirani i eskalirajući masakr ukrajinskih civila proizlazi iz dva uvjeta: nepopustljive namjere Moskve da eliminira Ukrajinu i prešutnog pristanka koji dobiva od Sjedinjenih Američkih Država i Evrope.

U ponedjeljak je ruski projektil pogodio stambenu zgradu u Kijevu, ostavivši za sobom najmanje šestero mrtvih civila i više od desetak ranjenih, uključujući žene i djecu izvučenu iz ruševina u ranim jutarnjim satima.

Ubice u Kremlju

- Ovo se događa kada SAD uskraćuje protivzračnu odbranu jer ne želi uznemiriti ubice u Kremlju - primijetio je Jaroslav Trofimov, ukrajinsko-američki novinar, u objavi na platformi X.

Rusija čini ove ratne zločine, ali oklijevanje slobodnog svijeta omogućilo je da agresija prođe nekažnjeno. Cijena praznih prijetnji iz Washingtona, Berlina i Pariza mjeri se u izgubljenim životima u Kijevu, Harkivu i Odesi. Ako to ne opterećuje našu kolektivnu zapadnu savjest, onda nismo samo zavedeni – mi smo suučesnici.

Geopolitički preokreti

Sve veći raskol između Amerike i EU: "Zašto vi još uvijek šaljete oružje Ukrajini?"

- Dok su sve oči uprte u Bliski istok, ljudi umiru u Kijevu jer Rusija svakodnevno bombardira Ukrajinu - sumorno je primijetila visoka predstavnica EU za vanjsku poslove i sigurnosnu politiku, Kaja Kallas.

Između prvog izraelskog udara na teheransko vojno vodstvo i američkih B-2 bombardera koji su bacali "bunker bustere" na nuklearne lokacije, Moskva je pogodila Kijev svojim najsmrtonosnijim napadom od 2022. godine. Tokom noći ispaljeno je 472 zračna oružja, uključujući gotovo 280 bespilotnih letjelica Shahed. Trideset civila je ubijeno, a sto sedamdeset i dvoje ranjeno.

Promjena strategije

Analiza: Zapad ne može pomoći Ukrajini da pobijedi u ratu, ali može pomoći da ga završi

Nedavni izvještaj UN-a navodi da se "97 posto civilnih žrtava dogodilo u područjima pod kontrolom Vlade Ukrajine". To je, diplomatskim rječnikom rečeno, potvrda da Rusija namjerno, sistematski i neumoljivo gađa civile.

Kada Amerika oklijeva – izričući Moskvi prijetnje koje neće provesti i obećanja Ukrajini koja neće ispuniti – ova slabost uništava sve izglede za mir i produljuje pokolj, pritom kaljajući našu nacionalnu čast.

- Vladimire, prestani - rekao je Donald Trump u aprilu: riječi su bile čvrste, ali djela meka.

Donjeck i Lugansk

Ukrajinci moćnim Storm Shadowima razorili rusku bazu? Mrtve iznose u gomilama

Čak i oni koji se vole skrivati pod krinkom "nije naš rat" moraju shvatiti da ovo nije samo ponovljena nedosljednost – to je erozija američkog kredibiliteta brzinom svjetlosti. A kada naši neprijatelji više ne vjeruju našim riječima, prestaju poštovati američku moć.

Američki predsjednik je 24. aprila signalizirao frustraciju ruskim ratovanjem, a zatim je odmah odbio podržati sekundarne sankcije Kongresa. Izvještaji sugeriraju da administracija potiho pokušava razvodniti dvostranački zakon namijenjen gušenju ruske naftne dobiti.

Nakon toga su uslijedili zloglasni rokovi od "dvije sedmice". Trump je 24. aprila, 19. maja i ponovo 28. maja ponovio istu praznu prijetnju. Peter Dickinson s pravom je nazvao "dvije sedmice" skraćenicom za "previše slabo". Iznenađujuće, samo 14 dana nakon posljednjeg ultimatuma, umjesto da isporuči posljedice Moskvi, Trumpov ministar odbrane, Pete Hegseth, otkrio je planove za smanjenje američke vojne pomoći Ukrajini u sljedećem odbrambenom budžetu. "Bojte nas se – ili ćemo se povući." Je li to doista poruka koju Amerika želi poslati?

Slavljenje "Dana Rusije"

State Department je 12. juna izdao neprimjereno saopćenje za javnost slaveći "Dan Rusije". Dok su Ukrajinci pokapali svoje mrtve, Washington je čestitao zemlji koja je počinila ubijanje. Na G7, Trump je efektivno lobirao za Putinovu rehabilitaciju – žaleći zbog ruskog protjerivanja iz G8, kao da je invazija na suverenog susjeda manja diplomatska smetnja. Gotovo se mogao čuti smijeh – i otvaranje boca šampanjca – u Kremlju.

Ali budimo iskreni, ovaj epohalni vanjskopolitički pogrešan korak nije se dogodio u vakuumu. Godine 2008. ruski tenkovi su prešli suverenu granicu i okupirali gruzijski teritorij. Bijela kuća je odgovorila prenemaganjem i praznim izjavama – potpuno nesrazmjernim težini trenutka. Teritorij je efektivno pripojen, a presedan je postavljen. Moskva je naučila da će svaki čin otvorene agresije biti dočekan s dubokom zabrinutošću, a ne dubokim udarima. Godine 2014. počeo je ruski rat protiv Ukrajine.

Regan nije blefirao

Srećom, postoji još jedan model spajanja retorike s odlučnošću umjesto žaljenja. Ronald Reagan nije blefirao. Slijedio je svoje riječi – metodično, dosljedno i s svrhom. Nazvao je Sovjetski Savez "zlim carstvom" – ne kao slogan, već kao signal. Zatim je obnovio američku vojsku, ojačao naše saveze i suočio se sa sovjetskom agresijom gdje god se pojavila – od Poljske do Afganistana. Nije samo prijetio – učinio je prijetnje stvarnima. I shvatio je lekciju koju su današnji lideri izgleda zaboravili: odvraćanje je sposobnost plus kredibilitet.

Sankt Petersburg

Putin: Cijela Ukrajina je naša, gdje kroči noga ruskog vojnika, to je naše

U tome je razlika. To je doktrina utemeljena na historiji. A kada je moćne nacije napuste, neizbježan rezultat je sramota kroz slabost. Sljedeći put kada američki predsjednik povuče crvenu liniju ili objavi prijetnju, to bi moralo nešto značiti.