Bosna i Hercegovina i Mađarska nemaju otvorenih pitanja. To je izjavio Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, nakon sastanka sa jaranom Milorada Dodika, ministrom vanjskih poslova Mađarske, Peterom Szijartom.

"Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo sigurnost jedne zemlje u kojoj živi dva miliona muslimana", izjavio je ne tako davno Szijartov stranački šef, mađarski premijer Viktor Orban, još jedan od Dodikovih dobrih jarana.

Premijer zemlje sa kojom, kako kaže Elmedin Konaković, nemamo otvorenih pitanja.  

Sa Orbanom Milorad Dodik doručkuje u Budimpešti, za muslimane koji su Orbanu problem, Milorad spremi domjenak u podrumu u Laktašima.

"Danas su me na konferenciji za novinare u Sarajevu pitali šta mislim o Dodiku, a ja sam rekao 'koga briga, treba nas biti briga samo šta ljudi u Republici Srpskoj misle o njemu'. On je legitimni vođa, on je izabran. Ko god ga osporava ili stavlja na listu sankcija, ponižava ljude Republike Srpske jer su ga oni izabrali i mi to moramo poštovati. Lično, Dodik je prijatelj Mađarske, moj dobar prijatelj i mi smo prijatelji Republike Srpske"

Izjavio je to tokom posjete Bosni i Hercegovini Peter Szijarto, ministar zemlje s kojom Bosna i hercegovina, kako kaže Elmedin Konaković, nema otvorenih pitanja.

U Trebinju gdje je učestvovao na Samitu energetike "SET Trebinje 2023", Peter Szijarto je osudio sankcije političarima na Zapadnom Balkanu, prije svega Miloradu Dodiku kojeg su kaznili SAD-a i Velika Britanija.

"Njima je sam Balkan nepoznanica. Treba da poštuju volju naroda koji žive u regiji Zapadnog Balkana. Predsjednik Dodik je pobijedio na izborima, to su glasači odlučili. Na svima je da se ta odluka poštuje. Oni koji žele da se protiv predsjednika Dodika uvedu sankcije, oni u suštini ne žele da ispoštuju volju građana Republike Srpske. Ne ukazuju poštovanje narodu te zemlje. Dok smo mi na vlasti u Mađarskoj, predsjednik Dodik se neće naći na nikakvoj listi sankcija", poručio je Szijarto,  ministar vanjskih poslova zemlje s kojoj kako kaže Elmedin Konaković, Bosna i Hercegovina nema otvorenih pitanja.

O svemu je tome Konaković šutio dok je pričao sa Peterom Szijartom.

Kasnije je progovorio, ali ne o „otvorenim pitanjima“ već o medijima i onda ispalio nešto novo iz svog bogatog arsenala besmislica. Nazvao je sebe liderom opozicije iako je ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara, iako ima, kako tvrdi većinu u federalnoj vladi, iako njegova stranka već petu godinu vlada Kantonom Sarajevom.  

"Vaša interpretacija onoga što mi govorimo trebala bi biti autentična. Neću promijeniti svoj stav. I dalje ću one medije koji se finansiraju iz javnih preduzeća i koji za neke loše televizijske programe dobijaju godišnje milion maraka dok nam javni servisi grcaju u dugovima, nazivati takve medije režimskim. To je moj čisti, ljudski pristup. I dalje ću pojedince iz vaše brašne koji su me nazivali dilerom droge na Balkanu imenom i prezimenom prozivati. I dalje ću sve one za koje odgovorno tvrdim da su angažovani na ubijanju karaktera opozicionog lidera. O tome sam pisao i Američkoj ambasadi i pozivam ih da mi na to odgovore", poručio je Konaković na konferenciji za novinare nakon sastanka sa Szijartom upitan da prokomentira to što se njegovo našlo u izvještaju State Departmenta iz oblasti ljudskih prava.

„Samo u Bosni i Hercegovini ministar vanjskih poslova za sebe može tvrditi da je lider opozicije, a da mu se svi ne smiju. Donekle smiješno, odnekle nije. Vlast koja nije svjesna da je vlast, obično postaje tlačiteljska, sveudilj uvjerena da je slabija od svojih kritičara, medija, opozicije“, komentirao je Konakovićevu izjavu Haris Imamović, pisac i doskorašnji savjetnik člana Predjedništva Bosne i Hercegovine. Šefika Džaferovića.

„Ako se vlast osjeća kao ugrožena manjina, onda ona počne vjerovati da ima pravo 'braniti se' od medija, intelektualaca, opozicije. Iako se ne osjeća kao vlast, ona to na polju realnog jeste, jer ima na raspolaganju represivne mehanizme i naravno koristi ih da bi se 'zaštitila'. Boljševici su, počev od revolucije i građanskog rata, imali osjećaj da su ugrožena manjina i da njihova vlast visi o koncu. Ni kasnije, kada su se konsolidirali, nisu se odrekli tog osjećaja, jer im je (barem u njihovom očima) davao pravo da rade sve da bi se “zaštitili”. Što bi rekao Marx: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa, treći put kao Trojka", zaključio je Imamović.