Akademika Ejupa Ganića u novom izdanju "Oštrog stava" ugostio je Anes Džunuzović.

Akademik Ganić rođen je 1946. godine u Sebečevu kod Novog Pazara. Diplomirao je 1970. i magistrirao 1972. godine na Tehnološko-metalurškom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Doktorirao je 1976. godine na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) u Bostonu, a dodijeljena mu je i počasna doktorska titula na University of Buckingham u Velikoj Britaniji. Do 1985. godine ostao je u Americi i gradio svoju akademsku karijeru kao docent i profesor na Univerzitetu u Massachusettsu, Buffalo univerzitetu u New Yorku, Univerzitetu u Illinoisu. Donosi odluku da 1985. godine dođe u Sarajevo na Mašinski fakultet i da rukovodi odjelom za razvoj u velikoj kompaniji za namjensku insdustriju UNIS. Bio je i gostujući profesor na Lomonosov univerzitetu u Moskvi.

U ključnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu daje svoj doprinos kroz politički angažman i funkcije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine te predsjednika/potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.

Od 2004. godine predaje inženjerske nauke na Sarajevo School of Science and Technology, čiji je i osnivač.

Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

S akademikom Ganićem prošli smo kroz nekoliko tema. Najprije je govorio o svom obrazovanju, akademskom putu koji je obuhvatio i blizu 15 godina boravka u Americi. Potom odluka o povratku u Jugoslaviju, u Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, kako bi dao doprinos tehnološkom razvoju velike kompanije za namjensku industriju UNIS, ali i tehnološkom razvoju same Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.

S priličnom nostalgijom i sjetom akademik Ganić govori o tom vremenu, ali u ključnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu, kada dolazi do raspada Jugoslavije i razvoja velikodržavničkih ambicija Srbije, a kasnije i Hrvatske, nije upao u zamku jugonostalgičara kao neki drugi intelektualci i nije otišao iz Bosne i Hercegovine, već se uključio u politiku i u periodu 1990-2000. godina daje ogroman doprinos najprije putu ka nezavisnosti, potom odbrani, a onda i tokom poratne arbitraže za Brčko. U sklopu ove teme akademik Ganić se prisjetio nastojanja bošnjačkog političkog rukovodstva da se sačuva Jugoslavija, ali i odlučnog puta ka nezavisnosti kada je postalo jasno da drugi ne žele Jugoslaviju, već velike države za svoje narode.

Tokom 2. i 3. maja 1992. godine akademik Ganić je imao ingerencije predsjedavajućeg Predsjedništva koje mu je predao predsjednik Izetbegović nakon hapšenja od JNA na sarajevskom aerodromu.

Ostatak intervjua obilježila je tema današnjeg stanja u svijetu i Bosni i Hercegovini, perspektive, mogućnosti, važnost obrazovanja, snaga dijaspore... Nezaobilazna je bila i politika, najviše u formi savjeta i preporuka akademika Ganića današnjim političarima.