Kako se ljeto bliži kraju, mnogi Bošnjaci koji su godišnje odmore proveli u domovini vraćaju se u zemlje u kojima danas žive. Njihovi putevi su često ispunjeni nostalgijom, ali i sviješću o odgovornosti da, i daleko od Bosne i Hercegovine, sačuvaju Bosnu i Hercegovinu i svoj identitet.

Među njima su i Elvedin i Beisa Sivac, bračni par iz Sjeverne Amerike, s kojima smo se uspjeli susresti malo prije njihovog polaska.

Interesantna je njihova lična priča.

Beisa je s porodicom 1993. godine iz Ključa stigla u Ameriku, a Elvedin godinu kasnije iz Zenice.

Humanitarne organizacije koje su pomagale izbjeglicama dodjeljivale su volontere kao podršku, pa je Elvedinu na raspolaganju bila profesorica engleskog jezika, angažirana u crkvi. Upravo preko nje ukrstili su se putevi dvoje mladih ljudi: Beisa je kod iste profesorice učila engleski, i kada se Elvedin sa njom nije mogao sporazumjeti po dolasku na aerodrom u Americi, profesorica je zamolila Beisu da prevodi. Tako je počelo poznanstvo koje je preraslo u brak dug skoro tri decenije i porodicu sa dvije kćerke.

Kroz decenije aktivno su i društveno angažirani i vezani za džemat, a povod našeg razgovora bio je otvaranje džamije u njihovom džematu.

Naime, krajem septembra, u predgrađu Des Moinesa, glavnog grada savezne države Iowa, bit će otvoren impozantan objekat - džamija Es-Selam.

Elvedin je predsjednik Džematskog i Građevinskog odbora, inicijator izgradnje džamije Es-Selam, dugogodišnji aktivista bošnjačke zajednice u Iowi i mutevelija.

Prisjećajući se prvih godina nakon dolaska u Ameriku, Elvedin ističe koliko je taj period bio izazovan.

- Bilo je teško, ne znaš grad, nemaš auto, nikog ne znaš. Naši ljudi su međusobno jedni drugima puno pomagali. Tada nije bilo džemata. Znalo se gdje ko živi, kome šta treba, i sve se rješavalo. Mi do 2003. godine nismo imali džemat - kaže on, naglašavajući koliko je kasnije formiranje džemata značilo u organizovanju života i očuvanju identiteta Bošnjaka u dijaspori.

U početku je bio angažiran u arapskom islamskom centru, a inicijativa za osnivanje bošnjačkog džemata pokrenuta je 2003. godine.

O tome koliko su Elvedin i Beisa bili predani i ustrajni najbolje svjedoči činjenica da je džemat prvobitno registriran na njihovu kućnu adresu, budući da tada nisu imali vlastite prostorije.

- Formirali smo Inicijativni odbor, i prvi pokušaj nije uspio. Nas dvoje smo otišli i registrovali džemat. Na početku nije bilo zamaha. Onda se pojavila jedna grupa omladine iz Podrinja, s željom da se organizira zajedničko sjećanje na šehide Srebrenice. Proučio se tevhid, okupilo se ljudi, skupila se sergija, i tada sam ponovo vidio da kod ljudi postoji želja, da im treba džemat. Onda smo formirali novi Inicijativni odbor, mene su izabrali za predsjednika. Našli smo objekat, tu je nekada bilo obdanište, preuredili smo, platili prvu kiriju i dočekli tu ramazan 2004. godine - prisjetio je on.

Tokom tog ramazana na raspolaganju im je bio i jedan student Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva. Ubrzo je organizirano i donatorsko sijelo, na kojem je prikupljeno dovoljno sredstava za kupovinu objekta. Procesi su zatim krenuli naprijed - pokrenut je mekteb, formiran hor, a broj članova stalno se povećavao.

- Konstantno nam se povećava broj članova, sad imamo skoro 600 članova. Pored redovnih vjerskih aktivnosti, organizujemo sergije, koje budu usmjerene na pomoć svima onima kojima je to potrebno. Imamo jako dobru saradnju s drugim vjerskim zajednicama, često nas posjećuju studenti raznih univerziteta, obiđu džamiju, također predstavnici političkog života dolaze, obilaze - ističe naš sagovornik.

Kako je spomenuto, 27. septembra bit će otvorena džamija Es-Selam. Elvedin nam je ispričao kako su tekli procesi izgradnje džamije.

Naime, nakon što su 2016. godine angažovali vrlo uspješnog arhitektu, s kojim su pravili projekat objekta koji treba biti i tradicionalan, i moderan, i funkcionalan.

- Napravljen je kompletan projekat, odnio sam na traženje građevinske dozvole i naravno dobili smo je bez ikakvih problema, s dopuštenjem i da gradimo munaru. Početak radova je bio 2017. godine.

Želim ukazati na ovo - 17. marta 2017. smo dobili građevinsku dozvolu, a na isti dan 17. marta 2025. godine, na Dan Bedra, smo dobili upotrebnu dozvolu, u tome vidim simboliku.

Nedavno nas je posjetio hafiz Aziz Alili, pričao je o svom iskustvu, rekavši da su džamije koje je obilazio nekada ranije džamije 20. vijeka, da su one koje sada obilazi u Evropi džamije 21. vijeka, a da je naša džamija 22. vijeka - da je toliko urađena kvalitetno. Objekat sam sebi štiti energiju, kompletan sistem grijanja i hlađenja je programiran, sve česme, sijalice, u kompletnom objektu osobe s invaliditetom mogu ući bez problema, imamo izlaz u slučaju požara pored mihraba, što nisam vidio ni u jednoj džamiji. Kaligrafi su došli iz Sarajeva - naveo je on.

Posebno su ponosni na munaru džamije, koja je, zbog svoje arhitekture, već dobila nagradu, a iza njene gradnje postoji nekoliko zanimljivih činjenica.

- U temelje i zidove munare smo ugradili komade porušene Ferhadije, to je poruka za svaku generaciju Bošnjaka u Americi da su u domovini rušene džamije. Ugradili smo i kamenje iz Mekke. Plafoni su urađeni dekorativno, u obliku pčelinjeg saća, što simboliše našu zajednicu, da su kao pčele - s ponosom ističe naš sagovornik.

Članovi džemata su nastojali da sebe ugrade u ovo dobro, svako na svoj način i u skladu sa svojim mogućnostima.

- Objekat ima mektepske učionice, veliku salu, kuhinju, biblioteku, kancelarije. Imamo jednog Zlatnog ljiljana u džematu, odredili smo jedan parking za njega. Imamo svoju ulicu Bošnjak. Pored džamije imao fudbalski stadion, veliki prostor za piknik, zatim igraonu za djecu. Napravili smo master plan. Pošto džemat ima 120 duluma zemlje, jednu polovinu koristimo, drugu polovinu smo ostavili da rentamo, a ako se buduće generacije odluče mogu graditi kulturni centar, još jedan parking, a u sredini bi bio sebilj. Radili smo, gradili, pomagali jedni drugima. Svih osam godina smo radili bez prestanka. Potvrdili smo da jedna zajednica može da izgradi impozantan objekat, lijep smo primjer i drugima. I svjesni smo da džamija nije cilj, nego sredstvo - poručio je Elvedin.

Otkrio nam je i neke od detalja programa svečanog otvorenja džamije, uz napomenu da su se i mladi džemata uključili u organizaciju.

- Svi detalji su dostupni na stranici koju su napravili naši mladi. Angažovali smo i obebjeđenje, policiju, vatrogasnu službu, medicinsko osbolje. Veliki broj Bošnjaka Sjeverne Amerike planira doći, a isto tako i veliki broj ljudi iz Bosne dolazi. Zatim, oko 50 imama je potvrdilo dolazak. Veliki je broj zvanica iz političkog života Amerike, predstavnici drugih vjerskih zajednica, predstavnici Islamske zajednice.

Moram spomenuti da je tradicija presijecanja vrpce kod nas drugačija. Vrpcu stavimo oko cijele džamije, poručimo posebne makaze s ugraviranim imenom džamije i godinom otvorenja, i damo mogućnost svima onima koji žele da kupe, da budu vakifi džamije, a sva sredstva idu za džamiju, da se pokriju troškovi događaja. Taj projekat se pokazao jako kvalitetan, do sad smo prodali oko 200 makaza. I onda će svi oni zajedno presjeći vrpcu. I na dan otvorenja moći će se kupiti te makaze. Program počinje u petak, 26. septembra džuma-namazom, navečer je mevlud i zikr. U subotu u 11.00 sati počinje centralni događaj. Sa nama će biti i Armin Muzaferija, Mustafa Isaković, Bilal Zukan, Jahja Imamović, Idris Mrahorović, šejh Haris Hadžić, … U subotu navečer će biti održan koncert duhovne muzike. U nedjelju će također biti zajedničko druženje - najavio je on.

Naš razgovor smo sumirali zaključkom - duh domovine itekako je prisutan u dijasporu.

- Duh domovine čuvamo, i to se najviše vidi kroz džemat, kroz naše zajedničke aktivnosti. Efendija puno radi s djecom u mektebu. Djeca su rođena u Americi, kod nekih su i roditelji rođeni tamo, ali nastojimo ih naučiti svemu. Imamo kulturno-umjetnička društva, pravimo bosanska sijela…

Zajedništvo, ustrajnost i ljubav prema domovini utkali su se u svaki detalj džamije Es-Selam, ali i u životnu priču Elvedina i Beise. Kroz džemat i svakodnevni angažman, oni i stotine drugih Bošnjaka u Sjevernoj Americi svjedoče da se identitet ne čuva samo riječima, već djelima.

I da, kao što Elvedin reče - džamija nije cilj, nego sredstvo. Sredstvo da budu bolji ljudi, bliži jedni drugima, i svojoj domovini.