Osjećali smo duboku ljudsku i moralnu obavezu da posjetimo rodnu kuću Avde Palića, komandanta odbrane Žepe, patriote, čovjeka čije su djelo i žrtva ostavili neizbrisiv trag u historiji Bosne i Hercegovine.
Kuća u kojoj je odrastao, danas u stanju ruševine, simbolično odražava i odnos države prema onima koji su za nju dali sve.
Na današnji dan obilježava se godišnjica smrti komandanta Palića.
On je zarobljen 27. jula 1995. godine, kada je išao na pregovore kako bi ženama, starcima, djeci, bolesnim i ranjenim osigurao izlazak iz enklave Žepa koja je trebala biti zaštićena zona UN-a. Pregovori su bili u UNPROFOR-ovom kampu na Bokšanici kod Žepe. Tada je prkosno pružio ruku ratnom zločincu Zdravku Tolimiru i pozdravio se riječima "Ja sam taj Avdo kojeg tražite".
Zajedno s Palićem, kukavički su zarobljeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe. I Hajrić i Imamović su ubijeni.
Narednih petnaestak dana Palić je proveo u Rogatici gdje ga je ispitivao načelnik bezbjednosti Generalštaba VRS-a ratni zločinac Ljubomir Beara, da bi nakon toga 4. augusta bio prebačen u garnizonski vojni zatvor Vanekov mlin u Bijeljini.
U noći 4. na 5. septembar, po naređenju Glavnog štaba VRS-a, na "razmjenu zarobljenika" iz zatvora ga je izveo kapetan Dragomir Pećanac, lični pratilac ratnog zločinca Ratka Mladića i pripadnik VRS-a Željko Mijatović. Od tada mu se gubi svaki trag. Smatra se da je te noći mučki ubijen.
Grobnica u Vragolovima kod Rogatice
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Potraga za kostima je trajala 14 godina. Masovnu grobnicu u Vragolovima 2001. godine otkrio je Jusuf Karahmet, nekoliko mjeseci nakon što se vratio svojoj kući.
Ekshumacija je obavljena 3. novembra iste godine. Ekshumirano je devet kompletnih tijela, a dvije lobanje nađene su nekoliko metara van grobnice. U Palićevom slučaju uzorak nije bio "genetski dovoljno dobar", zato je pri prvom podudaranju s uzorcima krvi u ICMP-jevoj bazi pokazana podudarnost s Palićevom sestrom i djecom u svega 22 posto.
Nakon neuspješne DNK analize Palić je ukopan na mezarju u Visokom, pod oznakom NN. Druga analiza DNK je obavljena u augustu 2009. godine i s preciznošću od 99,99 posto dokazuje da je riječ o skeletnim ostacima Avde Palića. Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu uz najviše vojne počasti.
Rodna kuća Avde Palića
Iznad svega - čovjek
Nakon obilaska njegove rodne kuće, a sada povodom godišnjice smrti, razgovarali smo s njegovom suprugom Esmom, kako bi još jednom podsjetili na sve ono što je Avdo bio i predstavljao.
Kroz Esmine riječi ponovo su oživjele Avdina odgovornost, pravednost i nepokolebljiva posvećenost, vrijednostima koje je živio i koje su obavezale svakoga ko vjeruje u ideju Bosne i Hercegovine za koju se on borio.
- Kada god me neko pita kakav je bio, zastanem. Sve što ću reći djeluje nestvarno. Avdo je bio čovjek kojeg nekad pomislim da je Bog stvorio samo da pokaže čovječanstvu kakav treba biti kao čovjek - kaže nam na početku razgovora Esma.
Kao suprug je bio pažljiv, brižan, strpljiv, a kod porodice, ali i kod svih onih koji su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bili u Žepi, budio je osjećaj sigurnosti.
- Kad god je bilo teško, kad god su nastupale krize, svi su se okretali i pitali "Komadante šta će biti". Osjećaj sigurnosti je izvirao iz njega i to je nudio svima nama koji smo bili dio njegovog života - ističe ona.
Esma Palić: Bio je pažljiv, brižan, strpljiv
Kćerke ga se ne sjećaju. U trenutku kada je Avdo zarobljen, mlađa kćerka je imala samo četiri, a starija sedamnaest mjeseci.
- On je za njih dugo bio samo misaona imenica, neko o kome se priča, neko ko bi trebalo da je tu, a nije tu. Danas znaju dosta o svom ocu i mislim da je u njihovom svijetu čovjek na kojeg su one beskrajno ponosne. Iz njegovog djela uzimaju primjer za sve one osobine koje su potrebne - čovjeku, poštenje, odgovornost, iskrenost, ljubav. A ljubav je on širio svima nama - prisjeća se Esma.
Ukazala nam je i na osobinu za koju znaju oni koji su mu bili bliži.
- Bio je izuzetno šarmantan tip čovjeka koji je širio pozitivnu energiju. I vrlo često to vidim u mlađoj kćerki - energiju, pozitivnost, opuštenost. Bio je meraklija, znao je čak i da zapjeva. I ta pozitivna energija je nešto što je jako važno za zdrav život, za zdravu porodicu - kaže nam ona.
S druge strane, bio je dokazani profesionalac, oficir koji je znao postaviti pravila i održavati red.
- Ono što je meni bilo nevjerovatno, u toku agresije on govori o Ženevskim konvencijama. A ja mu kažem "Boga ti, Avdo, kakve konvencije, vidiš li šta dušmani rade", "Ženice, rat će se završiti, svi će za svoja djela odgovarati". U najtežim danima on je bio sabran, znao je da se zločin ne smije raditi, imao je "sto pari očiju" na sve strane. On je znao da se Bosna i Hercegovina brani na njenim granicama i zamjerao je što se nekad imao osjećaj da je država samo Sarajevo ili taj najuži dio, i nije bio nimalo nesiguran da to iznese javno - ističe ona.
Odbrana časti
Za njega je ratni period bio odbrana časti, odbrana rodnog praga. Bio je čovjek jednakosti, i nikada ništa nije tražio za sebe.
- Više puta je rekao da od rata ne očekuje ništa, nikakve zasluge. "Ja sam se na vrijeme školovao", govorio je, i to je bio njegov moto. Planirao je nakon svega da se vrati svojoj profesiji.
Bio je veliki odani sin ove zemlje, kao i mnogo drugih koji su vjerovali da se Bosna brani iskrenošću i požrtvovanošću i bez kalkulacija.
Da danas ustane i vidi sve što je na sceni, bio bi razočaran - akcentira Esma.
Pitali smo je i o Avdinom odnosu prema borcima. Iako, kako kaže, više voli kada oni sami o tome govore, naglašava da je njemu ljudski život bio na prvom mjestu. Nikada nije pustio borce da idu na liniju ili u borbu, a da prije toga nije pripremio teren i osmislio strategiju.
- Od toliko borbi i napada, u i oko Žepe, svih bombi koje su pale, tako je malo boraca poginulo. Dopustit ću sebi slobodu da kažem najvećim dijelom zato što Avdo nije svoje ljude tjerao, pa onda porodici da kaže kako je borac sam kriv što je poginuo. Čuvao je borce, ljudski život mu je bio najvažniji, zaista - navodi naša sagovornica.
Razgovarali smo i o događajima u Žepi 1995. godine.
Dok je sve bilo usmjereno prema Srebrenici, pažnja se nije posvećivala Žepi, a oni koji su bili unutar žepske teritorije pitali su se šta se dešava, navodi Esma.
- Ja sam preživjela Srebrenicu, svi ljudi koji su preživjeli Žepu prvo su preživjeli Srebrenicu, to niko nema u vidu - da smo mi dočekali sve te nesretne ranjene uplašene ljude, koji su sa sobom donijeli te strašne priče. Ono što je urađeno u Srebrenici je neprikosnoveno, ali zašto niko ne spominje Žepu. Bila sam haški svjedok, u dva slučaja, jedno je suđenje za Srebrenicu. Postoji trag da je bila jasna naredba ratnog zločinca Ratka Mladića da se iste snage, s istom operacijom, usmjeravaju u Žepu. Branili smo se trinaest dana, čekajući da se u Sarajevu dogovori rješenje za Žepu. Prvo je traženo da nam se omogući ostanak, a ako vlada cijeni da to nije sigurno rješenje da se obezbijedi siguran izlazak u pratnji UNHCR-a. Postoje svi spisi i dokazi. Kad je pala Srebrenica ljudi su pitali "Komandante, šta ćemo raditi", a on je odgovorio "Moramo se braniti dok se u Sarajevu nešto ne dogovori da nas se spasi" - priča nam ona.
I kada je bilo najteže - širio moral
Avdo Palić je širio moral među borcima, a Mladić je pozivao na predaju.
- "Narode Žepe, govori vam Ratko Mladić, uzmite bijele zastave i krenite prema Brezovoj Ravni, predajte se, nemojte slušati ludog Avdu, on će vas odvesti u smrt", govorio je on, postoji zapis. S druge strane poziva Avdu na pregovore. Avdo nije htio, odredio je delegaciju koja će pregovarati, i u Sarajevu se pregovaralo. Znao je da, ako ode, da je to rizik. Nije se postigao dogovor. Kada je pala glavna kota, nije bilo ni municije da se branimo, kada je poginuo jedan od najvećih boraca, počeo se osjećati pad. Tu noć bila sam lično kad je došao Hamdija Torlak, koji je bio na vezi s predsjednikom Alijom Izetbegovićem, "Predsjednik vam je rekao - mi vam više ne možemo pomoći, pomozite sami sebi kako znate i umijete". Znala sam da će Avdo uzeti stvari u svoje ruke – ističe Esma.
Tu noć krenuo je proboj prema slobodnoj teritoriji, a Avdo je ujutru otišao na pregovore. Dolazeći u bazu pružio je ruku i rekao "Ja sam taj Avdo Palić kojeg tražite".
- Zašto je to rekao, jer su Mladić i njegovi oficiri svo vrijeme samo tražili Avdu na pregovore, ni na šta drugo nisu pristajali. Imaju dva snimka "Ovdje Ratko Mladić, dajte meni Avdu Palića". To su jedni od dokaza u kojima su institirali na njegovom dolasku. Branio se dok je mogao, a onda u momentu kada smo došli do toga da linije padaju, otišao je na pregovore. Bio je svjestan da njemu nije dobro. Ja sam razmišljala - svi ćemo se mi možda spasiti, ali on… Bila sam svjesna u kolikoj je opasnosti. On je bio svjestan.
Bar pet puta sam mu rekla "Molim te Avdo, čuvaj se"; "Ženice, ja ću ovaj posao uraditi do kraja, sa mnom šta god da bude ti i djeca ćete imati sve"; "Molim te Avdo, šta će mi sve na svijetu ako tebi nešto bude, nemoj me sikirati, nemoj s njima pregovarati"; "Ženice, sad je kasno, ako preživim i dođem, samo ćemo vidjeti familiju i živjeti svoj život". Na neki način mi je dao nadu, da ja izađem. Znao je da me održi i u tom haosu. Kada danas promislim, bila sam poprilično stabilna, iako sam znala da je u opasnosti - priča nam ona.
Posljednji susret s Avdom
Esma i Avdo vidjeli u noći sa 23. na 24. juli. Posljednje što joj je rekao bilo je da ide sredinom puta. Kasnije će saznati da je to rekao s razlogom, kao i neke druge poruke ranije.
- Toliko tih rečenica koje je izgovorio su imale smisla. Govorila sam da neću da idem iz Žepe, da ću ostati s njim a da će majka i sestra ponijeti kćerke. A on mi je govorio "Ti ideš, ti moraš preživjeti". To mi je ostalo urezano. Godinama sam te riječi doživljavala kao znak da je on htio da ima neko ko će ga tražiti, ko će govoriti, to je bio moj dug, moja obaveza. To što mi je rekao da idem sredinom puta, nisam ni razmišljala, samo sam išla. Kasnije sam saznala da su rubovi bili minirani. On je to znao i zato mi je rekao - navodi ona.
Esma je 29. jula saznala da je Avdo zarobljen. Ali, nekoliko godina kasnije je živjela u nadi da je preživio.
- Sad mogu jasno da kažem da ova država, i oni koji su u njoj nešto radili, obnašali, trebaju da se stide činjenice da su imali situaciju, enklavu u kojoj je počinjen genocid i enklavu u kojoj su borci 13 dana branili veću teritoriju, a da to ni na koji način nije priznato. Avdo nije odlikovan, nekad mi bude teško, a onda pomislim, Avdo će biti odlikovan od Onog ko je pravedan, a ovi nisu bili pravedni.
Druga stvar, obilježavanje - ne postoji državni program u kojem je Žepa. Je li od mene treba to da krene? Mislim da ne treba. Ionako je dosta priče da samo ja Avdu predstavljam. Istina o Avdi jeste da je on bio veliki sin ove zemlje, da je bio posvećen borac, domoljub, sugrađanin, čovjek koji je imao ključnu ulogu u odbrani Žepe. Da je on odustao, odustali bi svi. Šta je za to dobio - zaborav i brisanje Žepe iz mape sjećanja - upozorava ona.
Esma Palić: Istina o Avdi jeste da je on bio veliki sin ove zemlje
Uz Avdu uvijek treba spominjati i njegove saborce, ističe Esma, jer je i sam to uvijek radio.
A kakav je njegov odnos bio spram boraca i spram šehidskih porodica, ukazala nam je kroz dvije situacije tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
- Evo jedne slike Avde - 1994. godina, Avdo obilazi linije Žepe, to je ogromna teritorija. Morao je da obiđe sve kote, a obuća i odjeća nikakva. Sjećam se, dolazi i skida čizme, noge su mu krvave. Gledam i pitam "Što to Avdo radiš od sebe, da si uzeo pet litara benzina sve bi to obišao". Benzin mu daje UNPROFOR da imaju za kretanje auta, ali ga on nije koristio, sve je išao pješke. Kaže on meni "Za pet litara benzina mogu odsjeći građu da napravimo kolibu jednoj šehidskoj porodici". To vam je bio Avdo.
Nekad na kraju rata dolazi jedna ekipa, hoće da nam priključe struju, meni mala djeca. Mnogi su već dobili struju. "Hoćemo Esmi da priključimo struju". Kaže on "Koga ste pitali"; "Šta ćemo pitati, ima malu djecu, po noći ustaje"; "Ne može"; "Ne pita tebe niko, hoćemo Esmi, nećemo tebi"; "Ne može. Kad budu imali svi, onda može. Ja moram biti u sredini naroda, kako vam to nije jasno"; "Čovječe, kako tebi nije jasno da si ti na dnu naroda". Počeli smo se smijati. Preponosna sam na njega i što se ponašao upravo na ovakav način - ističe ona, dodajući da će njegova djela govoriti za njega i na boljem svijetu.
Avdo Palić
Poruke iz njegovog djela
Nama danas potreban je narativ herojstva. Veliki sin bio je Avdo Palić, i drugi heroji, ali je potrebno djelovati na kolektivnu svijest.
- Zločini su činjenica, fakti, ali duh je heroj, i to treba da živi. Avdu je krasila pravednost, odgovornost, iznad svega. Kad preuzme posao, on ga izvršava na odgovoran način i do kraja. Avdo je bio neko kome je nuđeno, dokazi postoje, da izađe iz Žepe, da povede koga god hoće i da ide gdje god hoće. On se na to samo osmjehnuo. Nije gledao sebe, imao je svoju odgovornost i to je izvršavao do kraja.
Sigurna sam da današnjim političarima, ne govorimo o imenima, ponudite životno spasenje, koliko bi se omišljali da to prihvate? Ta njegova osobina odgovornosti je nešto što bi bilo jako važno primijeniti. Avdo je bio prepošten. Jednako je stojao u redu za humanitarnu pomoć, kao svaki čovjek u Žepi, nismo imali ništa posebno, i hvala Bogu da nismo. Avdo je bio neko ko je kao imperativ u životu vidio obrazovanje, to je nešto što je na neki način njemu bilo lična snaga, ali je smatrao da to treba da širi. Sve to su smjernice za vrijeme koje mi živimo - zaključila je Esma Palić.
Šehidsko spomen-obilježje u Krivačama, rodnom mjestu Avde Palića
Prisjećanje na ono što je Avdo Palić bio, čovjek principa, odgovornosti, podsjetnik je na vrijednosti koje su kroz Avdu Palića utkane u samo biće Bosne i Hercegovine.
Zaborav ne smije biti sudbina onih koji su branili slobodu. Žepa i njen komandant zaslužuju mjesto u kolektivnom pamćenju, u udžbenicima, u programima.
Jer ako zaboravimo Avdu Palića, zaboravljamo i ideju Bosne za koju je živio i na kraju položio život.
