The American Conservative donosi analizu mirovnih pregovora vezanih uz okončanje ruske agresije na Ukrajinu, razotkrivajući dubok jaz između optimistične političke retorike i stvarnih prepreka na terenu. Iako Donald Trump govori o "završnoj fazi" pregovora, autor teksta upozorava da takve izjave više služe stvaranju dojma napretka nego što odražavaju rješenje ključnih spornih pitanja. U centru problema ostaje temeljna dilema: kako Ukrajini osigurati dugoročnu i vjerodostojnu sigurnost, a da se pritom ne stvore uvjeti za novi krug sukoba s Rusijom.

Centralna prepreka je klasična sigurnosna dilema međunarodnih odnosa. Mjere koje bi ojačale sigurnost Ukrajine, prije svega članstvo u NATO-u ili snažne američke vojne garancije, Rusija doživljava kao izravnu i egzistencijalnu prijetnju. Suprotno tome, ruski zahtjevi za demilitarizacijom Ukrajine značili bi da Kijev ostaje bez realne sposobnosti odvraćanja, čime bi se povećala vjerovatnost buduće agresije. U takvim okolnostima obje strane strahuju da bi svaki mirovni sporazum mogao biti tek privremeno primirje, a ne stabilno i trajno rješenje.

Kako bi se izašlo iz tog začaranog kruga, autor predlaže neuobičajeno, ali pragmatično rješenje: postupno vezivanje Ukrajine uz Evropsku uniju, počevši od uključivanja u njezin odbrambeni mehanizam, ali bez trenutnog punopravnog članstva. Time bi Ukrajina odmah dobila vjerodostojna evropske sigurnosne garancije, dok bi se osjetljiva pitanja poput poljoprivrede, pristupa jedinstvenom tržištu i unutarnjih političkih reformi rješavala kroz dugotrajan prijelazni proces. Takav model bio bi politički prihvatljiviji Rusiji od daljnjeg širenja NATO-a, a istodobno bi Ukrajini omogućio jasno strateško usmjerenje prema Zapadu.

Tekst je istovremeno izrazito kritičan prema zahtjevima Volodimira Zelenskog za dugoročnim, pa i višedesetljetnim američkim sigurnosnim garancijama. Autor smatra da takve garancije nisu realna ni vjerodostojna, jer u SAD-u ne postoji stabilan politički konsenzus za novu trajnu vojnu obvezu, a svaka promjena administracije mogla bi dovesti u pitanje njihovu vrijednost. Štoviše, Moskva bi takav aranžman vjerojatno protumačila kao prikrivenu vojnu alijansu, što bi moglo potaknuti nastavak rata. Zbog toga se naglasak prebacuje na Evropu, koja bi, želi li dugoročnu stabilnost na vlastitom kontinentu, morala preuzeti veću i konkretniju odgovornost za sigurnost Ukrajine, umjesto da se oslanja na trajnu američku zaštitu.