Donald Trump nije izmislio ideju o pretvaranju Pojasa Gaze u veliko ljetovalište na istočnom kraju Mediterana. Ideju o protjerivanju njegovih stanovnika, Palestinaca sa njihovih 365 km² teritorije već su osmislili savjetnici izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Plan koji Trump sada zagovara, diskvalificiran u većoj ili manjoj mjeri od međunarodne zajednice zbog etničkog čišćenja, postoji već neko vrijeme.
Plaže, neboderi, solarna polja i polja s usjevima, postrojenja za desalinizaciju vode, novi željeznički koridor duž ceste Salah al-Din (glavna autocesta u Pojasu koja povezuje grad Gazu i Rafah), naftne platforme uz obalu i trgovački brodovi. Idiličan plan. I isplativ: procjenjuje se da u obalnom području Pojasa ima 1,7 milijardi barela nafte. Plan se zove "Gaza 2035".
U maju 2024. na internetu su objavljeni dokumenti iz Ureda izraelskog premijera koji pokazuju kako bi Gaza mogla izgledati nakon rata u kojem je poginulo više od 1.200 Izraelaca i najmanje 47.500 Palestinaca, prema brojkama vlade Gaze. Cilj bi, prema PowerPointu koji su tada objavili izraelski mediji, bio reintegracija Gaze u regionalnu ekonomiju kroz velika ekonomska i infrastrukturna ulaganja.
Prijedlog je došao manje od godinu dana nakon što je Netanyahu UN-u predstavio svoj plan "Velikog Izraela", koji je pozivao na pripajanje Zapadne obale, Gaze i istočnog Jerusalema službenim granicama Države Izrael.
Plan "Gaza 2035" postavlja "cilj ponovne izgradnje Gaze kako bi se ublažila njezina politika", izvijestio je tada list Jerusalem Post. Drugim riječima, radi se o osiguravanju prosperiteta kako bi stanovništvo Pojasa prestalo vjerovati Hamasu. Zato što autori ovog političko-nekretninskog prijedloga Gazu opisuju kao "iransku ispostavu" koja "sabotira nove opskrbne lance" i "ometa svaku nadu u budućnost za palestinski narod".
Plan "Gaza 2035" predlaže izgradnju "zone slobodne trgovine Gaza-Arish-Sderot" i u suštini je to ono što Trump sada, na iznenađenje svijeta, izgleda vraća na dnevni red iz Ovalnog ureda Bijele kuće. Gaza s nalazi na teritoriji od 365 km², ideja je preurediti polovinu te teritorije. Dio napora sastojao bi se od "ponovne izgradnje od nule" i projektiranja novih gradova od nule, koji bi imali moderan dizajn i planiranje. Sve ovo planiranje počelo bi s trofaznim ekonomskim i političkim planom. U prvoj fazi Izrael bi stvorio sigurne zone bez kontrole Hamasa, počevši od sjevera i polako se šireći prema jugu.
Koalicija arapskih zemalja (Saudijska Arabija, UAE, Egipat, Bahrein, Jordan i Maroko) distribuirala bi i nadzirala humanitarnu pomoć u sigurnim zonama. Palestinci bi u Gazi upravljali sigurnim zonama pod nadzorom arapskih država.
Druga faza bi se trebala desiti slijedećih pet-deset godina. Odgovornost za sigurnost bila bi prebačena na Izrael, dok bi arapska koalicija stvorila multilateralno tijelo pod nazivom Uprava za obnovu Gaze (GRA) koja bi nadzirala napore obnove i upravljala finansijama Pojasa. GRA bi vodili Palestinci iz Gaze i bili bi odgovorni za upravljanje sigurnim zonama. To bi se radilo u koordinaciji s provedbom svojevrsnog "Marshallovog plana" i programa deradikalizacije.
U planu se to naziva "samouprava", ali Izrael bi zadržao pravo da djeluje protiv "sigurnosnih prijetnji". Moć bi se polako prenosila na lokalnu vladu u Gazi ili na ujedinjenu palestinsku vladu (sa Zapadnom obalom). Posljednji korak bio bi da Palestinci upravljaju Gazom potpuno nezavisno i da se pridržavaju Abrahamovog sporazuma. U svakom slučaju, dokument navodi da GRA ne bi podrazumijevao stvaranje palestinske države i ne spominje dvodržavni sustav.
Analitičari UN-a su 2019. procijenili da se ispod lučkog područja Gaze i Zapadne obale nalazi više od 3,2 milijarde barela nafte vrijednih milijarde dolara. Prema UN-u, Levantski bazen Sredozemnog mora može sadržavati 1,7 milijardi barela, a Zapadna obala 1,5 milijardi.
Općenito, plan je promovirati i implementirati megaprojekte na Sinaju poput onoga koji Saudijska Arabija želi implementirati u pokrajini Tabuk, NEOM, a koji bi trebao uključivati pametni linearni eko-grad pod nazivom The Line, pustinjsko skijalište, plutajući industrijski kompleks i luksuzno turističko naselje.
Netanyahuovi planovi takođe predviđaju stvaranje zone slobodne trgovine koja bi obuhvaćala Sderot-Gaza-El Arish-Sderot, izraelski grad sjeverno od Gaze, i luku El-Arish, južno od Gaze, na egipatskom Sinajskom poluotoku. U teoriji, to bi omogućilo Izraelu, Gazi i Egiptu da iskoriste tu lokaciju. Autori plana vjeruju da bi takvi projekti Gazu mogli učiniti glavnom industrijskom lukom na Mediteranu. Idealno bi bilo da to bude glavna luka za izvoz robe iz Gaze, ali i saudijske nafte i drugih sirovina iz Zaljeva.
Jedna ideja u planu je pretvoriti Gazu u ključno središte za proizvodnju električnih vozila. Također se spominju novootkrivena plinska polja sjeverno od Gaze, koja bi pomogla u održavanju rastuće industrije, te izgradnja polja solarne energije na Sinaju zajedno s postrojenjima za desalinizaciju.
