Bošnjaci u Sjevernoj Americi predstavljaju važan stub podrške Bosni i Hercegovini. Njihova snaga, solidarnost i posvećenost domovini posebno se ističu kroz kontinuirane napore u izgradnji i jačanju zajedništva, te podršci onima kojima je to potrebno.

Jedan od istaknutih primjera te posvećenosti jeste rad Fadila Cvrka, Srebreničanina, koji je na čelu jedne najaktivnijih humanitarnih organizacija u dijaspori - Humanitarnog fonda Atlanta.

Fadil je rođen u Srebrenici, u okolini Potočara. Pred početak agresije na Bosnu i Hercegovinu završio je Srednju elektrotehničku školu u Srebrenici i upisao Pedagošku akademiju u Tuzli, Odsjek razredna nastava. U aprilu 1992. godine, za vrijeme bajramskih praznika, otišao je u Srebrenicu, gdje ga je zatekla agresije.

- U Srebrenici ostajem tokom agresije, priključio sam se redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine. U junu 1993. godine, nakon ulaska UN-a u Srebrenicu mobilisan sam u radnu obavezu na polju nastavnika razredne nastave u Potočarima, gdje sam ostao do ljeta 1995. godine - počeo je svoju priču naš sagovornik.

U junu je, kao i drugi Bošnjaci Srebrenice, krenuo putem smrti.

- U julu mjesecu, tačno 11., prešli smo zadnju liniju i 12. jula u jutarnjim satima smo prešli na teritoriju koju je držala Armija Republike Bosne i Hercegovine. Na tom putu doživio sam egzodus. Svaki Bošnjak koji je prešao taj put je priča za sebe. Svako od nas ima svoju priču koja se razlikuje. Na tom putu četiri puta sam sigurno bio više mrtav nego živ, dijelile su me sekunde od života i smrti. To nikada neću zaboraviti, naravno to nosim sa sobom i nakon završetka rata - ispričao je on.

Sve to mu, kako je akcentirao, daje moralnu, ljudsku obavezu da se bori u ime onih koji nisu uspjeli da prežive, koji leže u Podorčarima, čije kosti se nalaze širom Podrinja, koje nisu pronađene, i koje možda nikada neće biti pronađene.

- Moj šurak, koji je ubijen u Kravici, imao je 21 godinu, nađen je u četiri grobnice, u tri općine, i samo 25 posto njegovih kosti su pokopane, 75 posto nije nađeno do danas. I to dovoljno govori. Znam da sam ja mogao biti jedan od tih ljudi, Božijom odredbom, svojom borbom da preživim i nevjerovanjem dušmanima da im odem u ruke, ja sam preživio, zajedno sa svojim ocem, bratom, prešao sam u Nezuk sa prvom grupom - kaže on.

Nakon toga nastaje i nova borba. Fadilova kćerka je rođena u martu 1995. godine, imala je četiri mjeseca kada je počinjen genocid. Do momenta njihovog susreta, porodica je bila jedina misao koja ga je zaokupljala. 

- Kćerka je boravila u Potočarima dva dana, i najviše me proganjalo u tom putu pomisao šta mogu sve uraditi našoj djeci, našim suprugama. Kad sam došao u Živinice, kad sam pronašao svoju porodicu u šatorima, znao sam da počinje novi život, s pitanjem gdje i kako - dodaje on.

Nastanio se u Živinicama, gdje je radio kao nastavnik razredne nastave. Tu je ostao do 2001. godine.

Dok je radio, studirao je, i završio fakultet 1997. godine, a državni ispit je položio 1998. godine.

Ipak, uslijedila je teška odluka o napuštanju domovine, 16. maja 2001. godine.

- Kao i mnogi Bošnjaci u to vrijeme, krenuo sam preko okeana, sa gorkim suzama. Zaista nisam htio otići, nisam želio nikad otići. Ali, braća koja su otišla prije mene i porodica, svi su željeli da odemo iz razloga što su se pomjerili sa svog ognjišta, sve je uništeno, a sa platom koju smo imali nismo mogli da ostvarimo neke svoje ciljeve, elementarne ciljeve. Otišli smo s namjerom da budemo nekoliko godina i da se vratimo, međutim, bilo je drugačije - ispričao je on.

Fadil Cvrk: Krenuli smo od nula članova i nula novca. Sve su bile nule, samo je naša želja bila velika da bude nešto

U lokalnom džematu se aktivirao 2005. godine, želeći da kroz džematske aktivnosti nađe "utjehu duši, srcu, da ono što nisam u svojoj domovini i sa svojim narodom, lakše podnesem s drugim Bošnjacima u džematu".

- Prve aktivnosti koje sam imao za Bosnu i Hercegovinu bile su 2006. godine kada je trebala biti usvojena rezolucija u američkom senatu o genocidu u Srebrenici. Bili smo svjesni da će ako Senat usvoji, da ako Amerika usvoji koja je kreator svjetske politike, to krenuti dalje, da je to početak svih drugih usvajanja. Trebali smo imati dovoljan broj potpisa, kao neki vid peticije, kako bi rezolucija uopće bila razmatrana. Mi smo u Atlanti morali sakupiti više od hiljada potpisa, drugi džemati su proporcionalno, zavisno o broju stanovnika, morali prikupiti. Trebalo je više od deset hiljada potpisa.

Dao sam svoj maksimalan učinak, sakupio sam više od 300 potpisa idući od kuće na kuće, skoro dva mjeseca, jer ljudi žive na različitim lokacijama. I tada su krenule moje aktivnosti u mom džematu, gdje sam bio izabran za sekretara Islamske zajadnice, i ostao sam četiri mandata, ukupno 11 godina. Sad sam predstavnik Islamske zajednice Atlanta u Medžlisu i Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike. Devet godina sam bio sekretar Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, sad sam koordinator Kongresa - objasnio nam je on.

Petnaest godina je predsjednik Humanitarnog fonda Atlanta, koji djeluje u okviru džemata. Kako naglašava, "ovaj fond je posebna priča".

- Kao tadašnji sekretar Islamske zajednice tražio sam na sastanku da nešto pokrenemo, da nešto osnujemo, da činimo nešto za naš narod u Bosni i Hercegovini, a posebno za Bošnjake u manjem bh. entitetu, znajući da se suočavaju s diskriminacijom. Dok imamo Bošnjaka u manjem entitetu, imamo Bosnu i Hercegovinu, oni su najveći garant opstanka naše države, moramo pomoći naše ljude da opstanu na svom ognjištu, a ne da napuste svoja ognjišta na koja su se vratili i da time rezultat genocida bude potvrđen, čime bi se postiglo ono što naši dušmani žele - potcrtao je Fadil.

Tako je Humanitarni fond Atlanta osnovan 9. maja 2010. godine, sa ciljem pružanja pomoći i podrške povratnicima, učenicima i studentima, bolesnim i socijalno ugroženim porodicama te svim kategorijama stanovništva u Bosni i Hercegovini koji su u stanju potrebe.

- Krenuli smo od nula članova i nula novca. Sve su bile nule, samo je naša želja bila velika da bude nešto. Krenuli smo s malim iznosima, malo po malo otvorili smo vrata svim Bošnjacima koji žive u Sjevernoj Americi da se priključe. To nije fond koji je samo baziran na Bošnjake u Atlanti, u Džordžiji, vrata su otvorena svim Bošnjacima, ma gdje bili, koji žele da pomognu Bošnjake u Bosni i Hercegovini. Mi pomažemo isključivo bošnjački narod - naveo je Cvrk.

Trenutno je u članstvu otprilike 700 porodica, iz 23 države Amerike.

- Oni uplaćuju članarine. Jedni su donatori sredstava, jedni stipendiraju djecu. Imamo 173 donatora koji stipediraju trenutno 273 djece u Bosni i Hercegovini. Do sada smo odškolovali više do 100 djece. Ove godine smo ispratili 20 djece,  završili su fakultete, ima ih u raznim oblastima. Jako smo ponosni. Svake godine mi u vidu stipendiranja uložimo više od 300.000 KM. To je iznos koji smo sada ubacili u Bosnu i Hercegovinu, i koji će biti realizovan naredne sedmice - istaknuo je sagovornik.

Svake godine dodjela stipendija bude upriličena na tri lokacije, uz promjene općina, kako bi se, naglašava sagovornik, "išlo Bosnom kroz gradove".

- Želimo da svaka općina ima priliku da bude domaćin, da svako dijete ima priliku da u njegovoj općini bude održana svečanost, da svakoj našoj općini pružimo dužnu pažnju. Prošle godine smo bili u Zvorniku, prije toga smo bili u Srebrenici, ove godine smo u Bratuncu. Podrinje je uvijek naša prva destinacija, s koje polazimo - kazao je on, te najavio da će podjela u Bratuncu biti održana u ponedjeljak, 23. juna.

Nakon Bratunca, 25. juna će podjela biti u Travniku, a potom u Bosanskoj Dubici 27. juna. Time su obuhvaćeni širi krajevi države.

Uz stipendije, oni pomažu i porodice u Bosni i Hercegovini.

- Više se baziramo na ljude koji žele da rade i od svog rada žive. Prije su to bili paketi, novčani prilozi, ali posljednjih godina smo promijenili politiku. Znajući situaciju, mi bi voljeli da podrška nikom ne treba, ali uvijek je bilo onih kojima treba ruka podrške. Mi smo tu i pomagat ćemo naše ljude. Dakle, više poklanjamo održivom životu, poklanjamo stoku, plastenike, mašine. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme imamo apele za pomoć u vidu kosačice. To su mala ulaganja, a ljudima mnogo znači, posebno onima u manjem entitetu. Šta znači ta podrška? Ljudi održavaju imanja, i svoja i imanja onih koji tu ne žive, sve izgleda uređeno i sređeno, a ujedno zarađuju sredstva za sebe i svoju porodicu - naveo je on.

Kada doniraju stoku, nabavljaju je od Bošnjaka, na taj način pomažući kako porodice od kojih se kupuje, tako i porodice kojima se donira.

- Kupimo od Bošnjaka, poklanjamo Bošnjaku, i on će razvijati svoje, živjeti. Upravo smo tako radili prošli mjesec, za tri porodice, plan je ovaj mjesec da radimo za još dvije porodice u Srebrenici - objasnio je Cvrk.

Posebno su ponosni na stipendiranje mladih u Bosni i Hercegovini, uz jasnu poruku, da je obrazovanje budućnost svake države.

- Ako želite državu da uništite, način je da imaju neobrazavane mlade i da imaju nesposobne ljude na pozicijama. Nepismen narod, neobrazovan narod, uništava svaku državu. To je rečeno i dokazano. Obrazovanje gradi državu. ali i neobrazavanje uništava državu - akcentirao je on.

Bolno je vidjeti da mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine, stoga je velika želja podržati ih na njihovom putu u domovini, napomenuo je on.

- Prošle godine smo imali učenicu generacije iz Zvornika koja je razmišljala da ode, jer nema nikakvu podršku, roditelji nemaju primanja. Našao sam donatora koji će joj davati duplu stipendiju, i ostala je, obećala je da nikada neće otići. To smatram uspjehom, da smo zadržali djevojku koja je trebala ići. Želimo da zadržimo mlade. Naše stipendije nisu jednokratne, naše stipendije su do kraja školovanja, uključujući magistarski studij. Jedini je uslov da učiš. Djeci dajemo podršku do momenta kada uzmu diplomu, tada smo postigli ono što smo željeli, oni grade svoju i budućnost Bosne i Hercegovine - istaknuo je on.

Dodao je da je u Fondu sve transparentno, i da se na taj način jača povjerenje.

- Moramo znati ko dobija, zašto, opravdavamo i povjerenje onih koji su dijelom ove priče - dodao je on.

Širom Bosne i Hercegovine ima 18 koordinatora, koji rade volonterski, želeći biti dio misije dobra.

- To su uglavnom prosvjetni radnici, imami, ljudi koji su na terenu, koji poznaju ljude, širu sliku. Osim želje da budu dio hajra ništa drugo ne traže. Prezadovoljan sam - kazao je on.

Fadil Cvrk i Hasib Suljić, jedan od saradnika u Bosni i Hercegovini

Fondacija je ušla u 16. godišnjicu djelovanja, i godišnje Bosni i Hercegovini donira otprilike 700.000 KM.

- Do sada smo donirali više od 5,2 miliona KM. Naravno da je iznos rastao iz godine u godinu. Svi ljudi koji pomažu rade to dobrovoljno. Svi oni su otišli ne zato što su željeli, što ne vole domovinu, nego zato što su morali otići. Uglavnom su preživjeli genocid, protjerani sa svojih ognjišta, a dušom i srcem su vezani za domovinu. Koliko je onih koji nemaju nikoga da im pomogne. Mi želimo biti uz sve njih. Nećemo se umoriti u našoj misiji - jasno poručuje Fadil Cvrk.

Kroz podršku obrazovanju, ekonomskom osnaživanju i očuvanju povratničkih zajednica, ovo je pozitivan primjer kako se grade mostovo između dijaspore i Bosne i Hercegovine.

To je ujedno dugoročna strategija očuvanja identiteta, i potvrda da Bošnjaci, ma gdje bili, ostaju povezani, organizovani i spremni da brane ono što se ne može zaboraviti, narod i domovinu.