Dana 26. augusta, grmljavina 230 projektila Shahed napunjenih eksplozivom odjekivala je nebom iznad Ukrajine. Bio je to najveći ruski napad te vrste i trebao je biti razoran, a svaki od najvećih projektila nosio je do 700 kilograma eksploziva. Međutim, neuspjeh ruskog napada brzo je postao očit. Ukrajina je objavila da je oborena 201 raketa (ili 87 posto), što je jasan odraz ograničenog učinka zračnih snaga u najvećem evropskom ratu u više od osam desetljeća.
Nemogućnost Rusije – njenih 600 ratnih letjelica čine najveće zračne snage u Evropi – da slobodno djeluje iznad Ukrajine nije samo izazvala zaprepaštenje među generalima Vladimira Putina. To je takođe izazvalo zabrinutost među zapadnim stratezima, koji su dugo planirali na temelju pretpostavke da bi mogli steći i zadržati kontrolu nad nebom, štiteći tako prijateljske trupe i bacajući kišu bombi i projektila kako bi porazili znatno veće kopnene formacije neprijatelja.
Tokom oba Zaljevska rata, na primjer, koalicijski avioni probili su iračku integriranu protivzračnu odbranu i uništili oklopne divizije Sadama Huseina mnogo prije nego što su se uspjeli sukobiti s američkim ili britanskim kopnenim trupama. Ali s protivzračnim projektilima koji postaju sve učinkovitiji i malim, jeftinim bespilotnim letjelicama koje se istovremeno šire bojnim poljima, neki se brinu da se zapadna dominacija u zraku bliži kraju.
"U mojoj vojnoj karijeri dugoj tri i pol desetljeća, mislim da nisam vidio složenije strateško okruženje", rekao je Sir Richard Knighton, šef britanskih Kraljevskih zračnih snaga (RAF). "Do sada smo uglavnom imali nadmoć u zraku... To neće biti slučaj u budućnosti." To je posebno zabrinjavajući faktor ako se SAD i njeni saveznici budu molari braniti od napada Kine ili Rusije.
I Kina i Rusija imaju složene, višeslojne sisteme protivzračne odbrane koji kombinuju niz naprednih senzora i projektila zemlja-zrak (SAM). Iako slojevita protivzračna odbrana potioče iz Hladnog rata (i bila je iznimno učinkovita u obaranju izraelskih aviona u ratu Jom Kipur 1973.), nove digitalne tehnologije koje omogućuju rad radara na više frekvencija poboljšale su domete detekcije, čak i protiv nevidljivih letjelica. Sada su projektili većeg dometa opremljeni boljim uređajima za samonavođenje sposobni ugroziti letjelice koji lete stotinama milja daleko.
Manji se mogu zaustaviti, pripremiti, pucati i udaljiti se za nekoliko minuta. Zapadne zračne snage imale su poteškoća u porazu mobilne protivzračne odbrane u prošlosti. Godine 1999. srpski SAM-ovi rašireni diljem zemlje pokazali su se pravom mukom za NATO avione, pa su čak i oborili američki nevidljivi F-117 Nighthawk. Ali sada će poraz protivzračne odbrane "veličine, dubine i složenosti one u Rusiji ili Kini vjerojatno zahtijevati sedmice, a možda i mjesece borbe velikih razmjera", kaže se u izvještaju londonskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI).
Nema sumnje da nijedna odbrana nije neprobojna. Vjeruje se da je Izrael upotrijebio nevidljivi avion F-35 u oktobru za uništavanje iranskih SAM-ova ruske proizvodnje, što je omogućilo raketne napade nevidljivim letjelicama. U borbi na Pacifiku, Sjedinjene Države bi vjerojatno mogle onesposobiti kinesku protivzračnu odbranu s velikim "udarnim paketima". To bi uključivalo elektronske jurišne letjelice i F-35 koji bi ometali ili hakirali radare i SAM sisteme kako bi privremeno otvorili koridor za projektile dugog dometa ili nevidljive bombardere kao što su B-2 Spirit i novi B-21 Raider.
U svakom slučaju, Sjedinjene Države više ne mogu računati na postizanje "trajne zračne nadmoći danima i sedmicama", rekao je početkom 2024. general David Allvin, šef Zračnih snaga Sjedinjenih Država (USAF). Umjesto toga, govore stratezi, ide se na postizanje kratkih "intervala dominacije".
Čak i to može biti izvan sposobnosti većine drugih zapadnih zračnih snaga, nedovoljno za radarski vođene projektile i intenzivnu obuku potrebnu za uklanjanje neprijateljske protivzračne odbrane. Da su SAD bile zauzete u Aziji ili odbile priskočiti u pomoć Evropi, evropske zračne snage bi se borile "uspostaviti zračnu nadmoć nad teritorijom koju osporava Rusija ili bilo koja druga protivnička država koja posjeduje mobilne SAM-ove", tvrdi Justin Bronk iz RUSI-ja.
Jednako je zabrinjavajuće hoće li zapadni avioni preživjeti početne napade u ratu i ikada se dići u zrak u borbi. Unatoč tome što je Rusija brojčano nadjačana u zraku, Ukrajina je uspjela upotrijebiti jeftine bespilotne letjelice za uništavanje ruskih letjelica na zemlji gotovo 600 kilometara od teritorije pod kontrolom Kijeva. Iran je u oktobru lansirao balističke projektile na izraelske zračne baze, oštetivši zgrade, staze i piste za slijetanje. Finska i Švedska djeluju iz raštrkanih baza na neravnom terenu, ali njihov je model teško kopirati. Mnoge NATO snage imaju letjelice dizajnirane za djelovanje iz dobro opremljenih baza.
Prijetnja je posebno akutna na Pacifiku, gdje su Sjedinjene Države gomilale mnogo letjelica u malom broju baza, poput Kadene u Japanu ili Andersena u Guamu. Ratna igra koju je vodio Centar za strateške i međunarodne studije, američki think tank, otkrila je da bi u ratu oko Tajvana kineski projektili vjerojatno uništili stotine američkih, japanskih i tajvanskih aviona na zemlji. Sjedinjene Države žele raspršiti svoje letjelice. Ali to bi zakomplikovalo logistiku zbog potrebe za prevozom osoblja, goriva i rezervnih dijelova preko golemog Pacifika.
Uspiju li poletjeti, američki lovci, bombarderi i avioni za podršku tada će se suočiti s teškim protivnikom. Sada se vjeruje da kineska ratna avijacija proizvodi nevidljive lovce brže od američkog. Dok je kvalitet kineskih pilota upitan, radar i naoružanje ugrađeno u njihove letjelice smatra se vrhunskim. Kina ima "dugometne projektile zrak-zrak s dometom većim od onog američkih projektila i nastavlja razvijati još naprednije sposobnosti", primjećuje Kineski institut za svemirske studije, istraživačka jedinica USAF-a. Kineski PL-17, naprimjer, projektil zrak-zrak s dometom od 400 kilometara, dizajniran je za udare daleko izvan linija fronta, čineći američke letjelice zrelim metama.
Sve ove prijetnje dolaze u vrijeme kada su zapadne zračne flote napregnute do krajnjih granica. Zračne snage NATO-a su se smanjile od kraja Hladnog rata. U teoriji, letjelice i oružje koje nose postali su mnogo smrtonosniji, tako da vam ne treba toliko njih da napadnete određeni broj meta. Ali u pokušaju smanjenja troškova, mnoge su zračne snage tu logiku dovele do krajnosti, kaže David Hiley iz konsultantske firme za odbranu Renaissance Strategic Advisors. "Jedna od naših najvećih ranjivosti je... premalo letjelica [i] premalo pilota."
Od kraja Hladnog rata do 2022. broj lovaca USAF-a pao je s 4321 na oko 1420, prema procjenama instituta Mitchell, think tanka. To je daleko ispod onoga što je potrebno, prema procjenama generala Marka Kellyja, šefa Zračne borbene komande USAF-a. Zračne snage također su oslabljene slabom "spremnošću", metrikom koja mjeri koliko je letjelica sposobno letjeti. Desetljeća intenzivnog letenja na Bliskom istoku s ograničenim budžetom dovela su do kanibalizacije aviona radi rezervnih dijelova. "Doslovno smo pojeli mišićno tkivo zračnih snaga", jadao se general.
Oskudni evropski budžeti za odbranu ostavili su zračne snage na rubu bankrota. Izvještaj britanskog parlamenta iz 2023. oštro je primijetio da “Ujedinjeno Kraljevstvo [ima] premalo borbenih aviona da bi vjerodostojno odvratilo i obranilo se od agresije.”
Neki tvrde da su stealth letjelice preskupe i da bi ih trebalo zamijeniti rojevima jeftinih dronova. Manje su drastični planovi za izgradnju jeftinijih bespilotnih sistema koji bi mogli pratiti lovca s ljudskom posadom u bitku. Zračne snage su u aprilu dodijelile prvu seriju ugovora za svoj program Collaborative Combat Aircraft (CCA), koji će proizvesti više od 1000 naprednih dronova. Takve bespilotne letjelice trebale bi biti ono što vojska naziva "atritivnim", što znači podložne iscrpljivanju i dovoljno jeftine da ih nije problem izgubiti u velikom broju. Njihove prve iteracije vjerojatno će obavljati osnovne zadatke, kao što su izviđanje, punjenje letjelica gorivom ili nošenje raketa zrak-zrak koje bi lovci vodili do ciljeva.
Ipak, čak i tada, čini se da troškovi neumoljivo rastu. CCA moraju biti brzi i sposobni za veliki domet kako bi držali korak s lovcima s posadom. Vjerojatno će im trebati i neke mogućnosti prikrivanja kako bi izbjegli otkrivanje. I trebat će im snažne komunikacijske veze koje nije lako ometati. Ništa od ovoga nije jeftino. Za sada Zračne snage žele zadržati cijenu ispod 30 miliona dolara po jedinici, što je otprilike trećina cijene F-35.
Drugi pak misle da bi Zapad trebao prihvatiti revoluciju malih dronova. Rat u Ukrajini pokazao je da male bespilotne letjelice mogu promijeniti tradicionalne predodžbe o zračnoj moći. Zapadne zračne snage ostaju najbolje na svijetu. Ali moraju se pripremiti za promjene. "Način na koji su zračne snage nekada gledale na zračnu nadmoć danas više ne vrijedi", kaže Greg Malandrino, bivši borbeni pilot američke mornarice koji sada radi u Centru za strateške i budžetske procjene, američkom think tanku. "Epska era zapadne zračne dominacije... je gotova."
