Kako je ratna delegacija BiH kroz tunel stigla u Poljsku i na ceremoniji osudila i srpske fašiste

Sređujući dokumentaciju u privatnoj arhivi, naišao sam na „Izvještaj o prisustvu Delegacije Republike Bosne i Hercegovine na obilježavanju 50. godišnjice oslobođenja Aušvica, 26-28. januar 1995.“, potpisan svojeručno od prof. dr Abdulaha Konjicije, predsjednika delegacije.

Čitajući “Izvještaj” misli su mi se vraćale na lik i djelo, rahmetli profesora Konjicije, velikog humanistu, antifašistu i patriotu, koji je skupa sa jednom generacijom, svjesnih, odvažnih i hrabrih ljudi obilježio jedno vrijeme za koje kažemo: “Čudo bosanskog otpora”.

Prije njegove smrti, preseljenja na ahiret, smo uz kahvu i čaj, noćima sijelili, prisjećajući se vremena u kojima su stradali bosanski šehidi i vremena kada su se raspoznavali heroji.

U našim dugim raspravama smo analizirali ulogu i značaj Stranke demokratske akcije, Patriotske lige, historijskog Referenduma za BiH, veličanstvenih boraca naše Armije, šehida i poginulih boraca. Isticali smo ulogu i značaj naše antifašističke borbe i njenih tekovina.

Sa sijela sam se ponekada vraćao kući i poslije pola noći, ali opet kroz nekoliko dana sam bio s dragim profesorom. Nenametljivo, na način kako je to on umio, ubjeđivao me da treba bilježiti događaje i o njima pisati.

Jednu večer smo razgovarali o stradanju Bošnjaka, sličnosti sa stradanjima Jevreja i njihovim dželatima. Profesor Konjicija mi je dugo pričao o prisustvu ceremoniji obilježavanja 50. godišnjice oslobađanja logora Aušvica 26-28.januara 1995. godine, kao predsjednik bh. delegacije u vijeme dok je bjesnila agresija na BiH. S ponosom se prisjećao događaja sa obilježavanja ove godišnjice, a posebno o dva detalja.

Prvi detalj: “S obzirom na to da je u programu bilo predviđeno da sveštenici pet velikih religija održe molitvu, bosanska delegacija je insistirala da imam iz Islamske zajednice Poljske prisustvuje molitvi, što je prihvaćeno i provedeno“.

Drugi detalj: “Bosanska delegacija protestuje kod Organizacionog odbora i drugih uglednih ličnosti, zbog prisustva delegacije iz SR Jugoslavije, a kada je na svečanoj sjednici uzeo riječ da govori predsjednik iz SR Jugoslavije Zoran Lilić, bosanska delegacija demonstrativno napušta sjednicu i vraća se poslije završetka njegovog izlaganja”.

Profesor Konjicija, skrhan bolešću je polahko ustao, laganim koracima došao do plakara i iz obimne dokumentacije uzeo originalni “Izvještaj o prisustvu Delegacije Bosne i Hercegovine na obilježavanju oslobođenja Aušvica 26-28. januara 1995.”.

Njegovo iznemoglo tijelo se ponovno spustilo u fotelju. Drhtavim rukama je držao “Izvještaj” i polahko ga čitao, zastajući na pojedinim detaljima, koje je obrazlagao. Bio sam posve siguran da profesor Konjicija želi da se “Izvještaj” sačuva kako ne bi završio među bezvrijednim papirima. Dao mi je izvještaj i rekao: “Nihade, ti ćeš ga sačuvati”. Iako nije završio misao shvatio sam da je tog trenutka poželio da se “Izvještaj” jednog dana objavi, naravno kada to bude moguće i korisno.

Izvještaj o prisustvu

Državna delegacija RBiH u sastavu prof. dr. Abdulah Konjicija, prof. dr. Vlado Pandžić, dr. Behrem Junuzović i prof. dr. Faik Uzunović prisustvovala je obilježavanju 50. godišnjice oslobođenja koncentracionog logora Aušvic u Poljskoj.

Delegaciju je u Zagrebu dočekao i bio na usluzi ambasador Poljske u Republici Hrvatskoj. Upozorio je našu delegaciju da je Organizacioni odbor pozvao i delegaciju iz tzv. SR Jugoslavije i da istu prevodi predsjednik Zoran Lilić. U delegaciji je ministar vanjskih poslova Vladimir Jovanović.

O ovoj informaciji smo obavijestili MVP RBiH, ali smo uputili i prigovor Organizacionom odboru. Prigovor je upućen i Leh Valensi, predsjedniku Parlamenta Poljske, Tadeušu Mazovjetskom i SOROŠ organizaciji. Prigovorili smo da obilježavanju 50. godišnjice oslobođenja jedna od najpoznatijih “fabrika smrti” iz II svjetskog rata nije mjesto onima koji 50 godina poslije poput Hitlerovih nacista, provode slične ili i teže zločine.

S obzirom na to da je u programu bilo predviđeno da sveštenici pet velikih religija održe molitvu insistirali smo da se i sveštenik Islamske zajednice Poljske priključi molitvi, što je prihvaćeno i provedeno.

Na svečanoj sjednici bilo je prisutno 20 predsjednika država, većina s ministrima vanjskih poslova, veliki broj premijera vlada i predsjednika parlamenata.

Mislim da je upravo vrijeme za njegovo objavljivanje, kako bi se građani upoznali s prisustvom delegacije BiH na obilježavanju oslobođenja Aušvica (januar 1945.), koju je predvodio prof. dr. Abdulah Konjicija, pošto je prošlo 28 godina od tog događaja.

Po programu smo bili primljeni od predsjednika Senata Poljske Adama Struzik, i u međusobnom razgovoru iznijeli smo razvoj događanja u BiH, sadašnje stanje i moguće puteve za prevazilaženje agresije. Gospodin Stružik je pokazao veliko interesovanje i saosjećanje s tregedijom BiH, dao podršku i obećao pomoć. Predložili smo uspostavljanje diplomatskih odnosa, jer su oni ranije ispoljili interes. Obavijestio nas je da imaju 11 humanitarnih organizacija i odlučili su da otvore zajedničko predstavništvo tih organizacija radi bolje koordinacije.

Na zajedničkom radnom ručku s predsjednikom Parlamenta bilo je desetak zvaničnika iz Parlamenta i Vlade gdje su vođeni korisni razgovori, i svi su izrazili želju za uspostavljanje punih diplomatskih, odnosa.

Također su spremni prihvatiti jednu našu ekspertsku komisiju koja bi se upoznala s iskustvima i načinom privatizacije u Poljskoj.

Dana 27. januara održana je svečana sjednica svih parlamentarnih delegacija i u ime naše delegacije govorio je prof. dr. Abdulah Konjicija i uz osudu zločina u Aušvicu upozorio na agresiju na BiH, zločine i genocid koji se u njoj vrše, te koncentracione logore, kršenje ljudskih prava na okupiranim teritorijama itd.

Poslije tri govornika riječ je dobio Zoran Lilić koji je istakao da se u tzv. Jugoslaviji poštuju svi principi ljudskih prava, međunarodne konvencije o ljudskim pravima i da svi građani imaju jednaka prava “pa čak iCigani” (kao da su oni neka niža rasa). U tom času delegacija RBiH je demonstrativno napustila sjednicu i vratila se nazad po završenom izlaganju Lilića. Predstavnici većine delegacija su čestitali s konstatacijom “… na vašem mjestu i mi bi učinili isto”. Ovaj događaj je skrenuo pažnju na ozbiljnost tragedije u RBiH. Prema našim informacijama, to je bila centralna tema informativnih medija.

Delegacija je 28. januara imala susret u Ministarstvu zdravlja s dr. Wieslaw Jakubowiak, zamjenikom ministra. Razgovaralo se humanitarnoj pomoći i liječenju bolesnika iz BiH. Domaćin je spreman da primi tridesetero djece na liječenje, a otvorio je mogućnost za određen broj odraslih s tim da se plate putni troškovi do Poljske.

Također su izrazili spremnost da prime našu delegaciju koja bi se upoznala s iskustvima Poljske u oblasti zdravstvenog zakonodavstva, te s izradom novog zakona u ovoj oblasti, s obzirom na to da predviđaju mješovito zdravstvo – privatno i državno.

Delegacija se susrela s dr. Jevzy Jaskiernia, predsjednikom Parlamentarne komisije za izradu novog Poljskog ustava. Razmijenjena su iskustva i domaćin je upoznat s Ustavom Federacije BiH.

Delegacija je 30. januara imala zakazan sastanak s predsjednikom Austrijskog parlamenta koji nije održan zbog iznenadnih obaveza austrijskog funkcionera.

Moj dug prema profesoru Konjiciji sam ispunio. Svi koji ga vole i cijene istinu neka mu prouče Fatihu ili ga se sjete na drugi način.

Otpor Bošnjaka u logoru Aušvic

Svoje starješine zatočenici su obavezno oslovljavali s „Herr kapo (ili nekom drugom titulom) nummer ... meldet sich gehorsam“, što u prijevodu glasi: „Gospodine kapo, broj ... javlja se pokorno...“, držeći, pri tome, kapu u ruci, u stavu mirno. Većina logoraša u početku nisu mogli tečno i bez greške izgovoriti ovu rečenicu, pa su divljački prebijani (kažnjavani).

Hrabra i ponosna djevojka Hasnija Dautović iz Livna se ipak usudila da pljune starješinu bloka, koja ih je tukla i maltretirala prilikom prebrojavanja, čime je sebi izrekla smrtnu presudu, jer je suprotstavljanje logorskim vlastima smatrano najtežim prestupom. Pošto su je pretukli, kapo i esesovci dovedena je do logorskih vratnica, tamo je morala u klečećem stavu da drži dva velika kamena u rukama, podignutim u vis. Tri dana je klečala pred kapijom, a zatim joj se zauvijek izgubio svaki trag – ubijena je.

Djevojka Hajrija Hadžisalihović, rodom iz Bijeljine, s još dvadesetak pristiglih djevojaka je odbila da joj se odsiječe kosa. Nastalo je komešanje i guranje. Ušle su u kupatilo, promijenile su odjeću, ali im kose nisu odsječene.

Augusta 1944. godine u logoru Aušvic je formirana nova komanda „VERBERAJ“ (tkačnica). U njoj su, između ostalih, radila i dvojica s ovih prostora – Ibro Kadić i Žarko stolar iz Srema. Oni su izrađivali stolariju i opravljali barake i razboje na kojima su zaposlene zatvorenice. Novembra mjeseca je došlo do požara koji su izazvali zatočenici. U požaru je izgorio magacin s mnoštvom gumenih čamaca, celofana, autoguma, industrijskih vlakana i drugih proizvoda i sirovina. Diverzija je uspjela…