Holivud je mašina za mljevenje identiteta. Dođeš sa jednim imenom, a ona te ispljune sa drugim, lakšim za američko uho, pitomijim za plakat. Tako je i Mladen Sekulović morao postati Karl Malden. Ali mašina nije računala na jedno: hercegovački inat. Onaj tihi, tvrdoglavi, koji se ne vidi na prvu, ali koji izdrži duže od bilo koje fabrike snova. A korijen tog inata, i korijen samog Mladena, leži duboko u kamenu jednog malog grada – Bileće.

Da se razumijemo, Karl Malden je rođen u Čikagu, 22. marta 1912. godine. Amerika je bila njegova domovina, engleski njegov jezik na platnu. Ali njegov dom nije bila Amerika. Dom je bila mala ispostava u hercegovačkom vjetrovitom gradu. Njegov otac, Petar Sekulović, nije pao s neba u Čikago. Potegao je iz Bileće, trbuhom za kruhom, kao i hiljade drugih sa tog kamenjara koji rađa više ljudi nego hrane. U njegovoj kući se pričao naš jezik, išlo se u pravoslavnu crkvu i znalo se tačno ko si i odakle si, čak i ako to mjesto nikad nisi vidio. To nije bila ona plačljiva, sentiš nostalgija, nego činjenica, osnova, temelj na kojem gradiš život. Znaš da si Sekulović iz Bileće, pa tek onda sve ostalo.

Kad je Mladen postao Karl i zakoračio u holivudski ring, znao je da je ime samo etiketa. Ali nije htio izgubiti identitet. Tu na scenu stupa ta njegova sitna, ali moćna diverzija. U kultnoj seriji "Ulice San Franciska", gdje glumi detektiva Mikea Stonea rame uz rame sa mlađahnim Michaelom Douglasom, ili u nekom od preko 50 filmova koje je snimio, Malden je imao fintu. Progurao bi u scenarij da se ime "Mladen Sekulović" spomene. Nekad kao ime nekog lika o kojem se priča, nekad kao uzgredna poštapalica. Dok su drugi brisali svoje porijeklo da bi uspjeli, on je svoje pravo ime krio na vidnom mjestu, pred milionima gledalaca. Bio je to njegov potpis, pečat, dokaz da ga slava nije uzela pod svoje do kraja. Ostavio je trag ne samo kao glumac, nego kao Mladen.

A kakav je to glumac bio. Njegova faca, onaj prepoznatljivi nos i prodoran pogled, pričali su priče običnih, često slomljenih ljudi. Za ulogu Mitcha u filmu "Tramvaj zvani čežnja" iz 1951. godine, pokupio je Oscara. Stajao je tu pored jednog Marlona Branda i Vivien Leigh i nije bio sporedan lik, bio je sila. Radio je sa najvećima, od Kazana do Hitchcocka, glumio u klasicima poput "Na dokovima New Yorka" i "Patton". Nije bio ljepotan, bio je karakter. I taj karakter je bio toliko cijenjen da su ga kolege izabrale da im bude predsjednik Akademije filmskih umjetnosti i nauka, one iste institucije koja mu je dala Oscara. Tri godine je bio glavni baja u Holivudu. Sin Petra iz Bileće.

Bileća ga, naravno, nije zaboravila. Kako bi i mogla? Postavljena je spomen-ploča, organizovani su događaji, predstavljeni njegovi memoari. To je najmanje što se može uraditi za čovjeka koji je ime svog oca i svog roda prošvercovao na najveću pozornicu na svijetu. Karl Malden je bio holivudski div, glumačka gromada i dobitnik svih mogućih nagrada. Ali ispod svega toga, u temeljima, bio je i ostao Mladen Sekulović. Čovjek čija je priča počela na hercegovačkom kamenu, a završila u vječnosti. I to je fenomen za sebe.