U jeku priprema za predstojeći izborni ciklus, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem, plasirala je informaciju o aranžmanu vrijednom 100 miliona eura sa kineskom državnom kompanijom China Sinopharm International Corporation. Iako je predstavljen kao strateška investicija za izgradnju nove bolnice u Livnu i obnovu klinika Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), dokumentacija i izjave uključenih aktera otkrivaju da se radi o potencijalnom kreditnom zaduženju čiji detalji još uvijek nisu definisani, a Memorandum o razumijevanju nije potpisan.

Centralno pitanje koje se nameće jeste da li Vlada FBiH svjesno obmanjuje javnost predstavljanjem komercijalnog kredita kao donacije ili direktne strane investicije, te da li se netransparentnim procedurama rizikuje dugoročna fiskalna stabilnost i suverenitet zdravstvenog sektora.

Politički marketing koji je pratio najavu ovog aranžmana zasnivao se na terminu "investicija", što u javnom diskursu implicira priliv stranog kapitala koji ne podliježe povratu pod uslovima zaduženja. Međutim, izjave zvaničnika iz samog sistema razotkrivaju drugačiju finansijsku konstrukciju.

Federalni ministar zdravstva, Nediljko Rimac, u izjavi za medije potvrdio je da terminologija ne odgovara stvarnom stanju. Ministar je priznao da bi "želio da je riječ o investiciji, ali da se međusobni odnosi moraju ispeglati", pojašnjavajući da je u suštini riječ o kreditnom zaduženju koje tek treba proći formalnu proceduru Programa javnih investicija (PJI) FBiH.

Ovaj postupak potvrđuje praksu zamjene teza, gdje se potencijalno zaduženje predstavlja kao ekonomski uspjeh Vlade. Dodatni nivo netransparentnosti unosi činjenica da premijer Nermin Nikšić do sada nije odgovorio na novinarske upite o detaljima aranžmana. Istovremeno, direktori zdravstvenih ustanova koje bi trebale biti krajnji korisnici sredstava, priznaju da nisu upoznati sa finansijskim uslovima, kamatnim stopama niti modelom otplate.

Aranžmani sa kineskim državnim kompanijama, posebno u infrastrukturnim projektima, funkcionišu po modelu koji se značajno razlikuje od praksi zapadnih investitora. Kineske kompanije ne preuzimaju tržišni rizik, one djeluju kao izvođači radova čiji je posao osiguran državnim garancijama zemlje dužnika. Sav finansijski rizik, uključujući potencijalna kašnjenja i skrivene troškove, snosi država koja uzima kredit.

Iskustva iz Bosne i Hercegovine i regije služe kao ozbiljno upozorenje. Projekat izgradnje bolnice Sveti apostol Luka u Doboju, finansiran kineskim kreditom, obilježili su probijanje rokova, nedostatak transparentnosti u pogledu troškova i visoka razina tajnovitosti koja je pratila ugovor.

Globalna upozorenja dodatno potkrepljuje slučaj bolnice u Angoli, koju je gradila druga kineska državna kompanija, a koja je ubrzo nakon otvaranja zatvorena zbog strukturalnih problema i urušavanja. Ovakvi primjeri ukazuju da model "ključ u ruke", finansiran netransparentnim kreditima, često isporučuje dugoročne građevinske i finansijske probleme.

Neupitno je da je zdravstveni sistem FBiH u kritičnom stanju. Kantonalna bolnica u Livnu, koja opslužuje šest općina Livanjskog kantona, godinama se suočava sa infrastrukturnim kolapsom, od prokišnjavanja podrumskih prostorija do neuslovnog smještaja pacijenata. Slično tome, KCUS ima hitnu potrebu za obnovom klinika čiji objekti datiraju još iz austrougarskog perioda.

Međutim, hitnost potreba ne smije služiti kao izgovor za ad-hoc rješenja i ulazak u finansijske aranžmane bez jasne strategije i javnog nadzora. U kontekstu sistemskih problema, najavljeni aranžman, bez definisanih uslova, rizikuje da postane parcijalno rješenje umjesto temeljne reforme, te da posluži kao sredstvo za kratkoročni politički marketing.

Postupci Vlade FBiH ukazuju na svjesno ili krajnje neodgovorno korištenje semantičke zamjene – predstavljanje komercijalnog kredita kao investicije – u cilju sticanja političkih poena uoči izbora. Time se građani Federacije BiH dovode u poziciju potencijalnog dugoročnog dužničkog odnosa sa kineskim kreditorima, čiji uslovi, kamate i penali ostaju skriveni od javnosti.

Zdravstvena infrastruktura jeste prioritet, ali njena obnova zahtijeva transparentne procedure u skladu sa evropskim standardima javnih nabavki, a ne zakulisne aranžmane čiji su finansijski i geopolitički rizici nepoznati. Imperativ odgovorne vlasti je da strateške projekte finansira putem provjerenih mehanizama koji garantuju javni uvid i najbolju vrijednost za novac poreskih obveznika, a ne da zdravlje građana zalaže za sumnjive aranžmane predstavljene kao lažni uspjeh.