Naravno da su i prije 1462. godine na ovim prostorima postojala naselja, u prvom redu trg Tornik (Utornik, Nautornik), na kojem se trgovalo utorkom, pa je po tome dobio ime, a u ranim osmanskim izvorima naziva se Eski Trgovište – Staro Trgovište.

Taj trg nalazio se na raskršću puteva gdje su danas Higijenski zavod i Alipašina džamija, uz Koševski potok. Osim toga, bilo je više sela: Koševo, Radilovići, Brodac, Bistrik, Komatin, Bjelave (Bilave)… Mada je sarajevska regija bila naseljena još od neolita, svoje prve urbane funkcije dobija tek sredinom 15. stoljeća. Brojni historičari koji su se bavili ovim pitanjem utvrdili su da je godine 1462, kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovića, započelo urbano formiranje Sarajeva, novog grada s novim imenom, novim sadržajima i drugačijom fizionomijom. Ono što je važno naglasiti jeste i to da od te godine njegov razvoj teče u kontinuitetu sve do danas. "Mali i beznačajni trg iz vremena bosanske države, očigledno, nije imao udjela u postanku i razvoju budućeg Sarajeva" piše akademik Desanka Kovačević Kojić u svom radu O srednjevjekovnom trgu na mjestu današnjeg Sarajeva.

Isa-beg Ishaković dao je još 1457. godine da se sagradi džamija u ime sultana Mehmeda Fatiha, po čemu je dobila i ime Careva džamija, te dvor "Saray", po kojem je grad dobio ime. Vakufnama Isa-bega Ishakovića iz 1462. godine pokazuje dobre osnove planirane urbanizacije grada. Osim tekije, koju je sagradio u selu Brodcu na Bentbaši, oko koje se počelo formirati novo naselje, podizanjem hana, odnosno karavan-saraja, postavio je i osnove privrednog centra koji će postati glavni trg – Baščaršija, a mostom omogućio povezivanje naselja koje se formiralo oko Careve džamije, s privrednim centrom na drugoj obali.

Uz Carevu džamiju podigao je hamam, zatim vodovod, mlinove na Miljacki, po kojima je obližnje naselje dobilo ime Mlini, odnosno Nadmlini. Da se radi o novom naselju, pokazuje i podatak iz jednog kasnijeg dokumenta, iz kojeg se vidi da je Isa-beg oduzeo zemljište stanovnicima sela Brodac, a u zamjenu im dao zemljište u selu Vrančić "(…) zbog toga što ju je smatrao prikladnom da na njoj osnuje šeher". Grad je osnovan na novom lokalitetu, u blizini Starog Trgovišta u ataru sela Brodac. Zadužbine Isa-bega Ishakovića predstavljaju ne samo objekte gradskog karaktera već i više od toga, osnovu daljeg razvoja grada.

Nije mi jasno na osnovu čega su kritičari ovog prijedloga zaključili da bi obilježavanje Dana osnivanja Sarajeva marginaliziralo 6. april, Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma. Za mene, to je  izuzetno značajan datum za koji me vežu lijepe uspomene, počev od školskih dana pa do danas, što je zaista dug period. Osim toga, dobitnica sam Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, što je izuzetna čast, nagrade grada o kojem sam napisala brojne radove. Ne mogu da se načudim ljudima koji vežu 6. april i prijedlog da se obilježava kao značajan datum osnivanja Sarajeva. Konačno, mogu se ljudi složiti ili ne složiti s prijedlogom ovog datuma, ali to povezivati sa 6. aprilom meni je neobjašnjivo. Između ova dva datuma stoje "samo" 483 godine.

Što se tiče vakufname Isa-bega Ishakovića, njena legalizacija i pravna verifikacija dogodila se mjeseca džumade-l-ula 866. godine po hidžretskom kalendaru, što odgovara periodu od 1. februara do 2. marta 1462. godine po gregorijanskom kalendaru. Kako je čin uvakufljenja kao složen pravni proces definiran u mjesečnom okviru, sve radnje morale su biti završene do 1. februara 1462. godine, uključujući i sastavljanje samog pravnog akta (vakufname). Stoga je predloženo da se obilježava prvi dan mjeseca u kojem je izvršena legalizacija vakufname.

Brojni historičari pisali su u svojim radovima o značaju vakufname Isa-bega Ishakovića. To je prvi pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima, a Sarajevo je među rijetkim gradovima koji ima takav dokument. Osnivanje grada krupan je događaj u povijesti svakog grada. Brojni gradovi, posebno oni stari, obilježavaju datume u vezi s osnivanjem grada, npr. Rim, London, Samarkand itd. Sarajevo je prvi grad na našem prostoru koji je utemeljen na novi način, s novim standardima, specifičnom vrstom objekata.

Ovih dana navršava se 560 godina od pisanja Isa-begove vakufname. Institut za historiju i Orijentalni institut održali su znanstveni skup – od 19. do 21. marta 1993. godine – u opkoljenom Sarajevu pod nazivom Pola milenija Sarajeva, a u povodu 530 godina od pisanja Isa-begove vakufname. Taj skup trebao je biti održan 1992. godine, ali ratna zbivanja odgodila su ovu ideju za jednu godinu. Na skupu je učestvovao impozantan broj kompetentnih naučnika. Govorilo se o kulturnoj, privrednoj, političkoj i socijalnoj historiji Sarajeva. Održan u najdramatičnijim danima opsade grada, skup je bio izraz duhovnog otpora barbarskom uništavanju njegovih stanovnika i svih kulturnih vrijednosti stvaranih kroz stoljeća.

Više od pedeset radova s ovog skupa publicirano je u knjizi Prilozi historiji Sarajeva, Radovi sa znanstvenog skupa – Pola milenija Sarajeva, objavljenoj u Sarajevu 1997. godine. Spomenula bih i to da je Orijentalni institut zapaljen 17. maja 1992. godine navođenom raketom, s ciljem da se unište brojni rukopisi i dokumenti koji svjedoče o životu na ovim prostorima. Nepovratno je nestalo 5.263 kodeksa rukopisa, više od 300.000 originalnih dokumenata i cjelokupna imovina Instituta, ali saradnici koji su ostali u Sarajevu smogli su snage i nastavili s istraživačkim radom, pa i organiziranjem naučnih skupova.

Zaista postoji brojna literatura, relevantni historijski izvori koji govore o ovom pitanju. Kada bi ljudi više čitali i interesirali se za prošlost svog grada, možda ne bi dolazilo do nepotrebnih nesporazuma. (Stav, arhiv, 2020.)