Vlada Kantona Sarajevo imenovala je na prvoj sjednici, održanoj 14. januara 2021. godine, Komisiju za izradu teksta Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo. Takvim potezom Vlada je krenula u realizaciju svojih obećanja koje su sadržane i javnosti prezentirane kroz dokument pod naslovom Program skupštinske većine KS 2021.-2022. Međutim, ono što odmah stvara dileme jeste reteriranje Vlade ili nove skupštinske većine u odnosu na data obećanja, od kojih jedno glasi: “Razdvojiti Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o UNSA donošenjem novog Zakona o visokom obrazovanju i posebnog zakona o UNSA.”
PROGRAM SKUPŠTINSKE VEĆINE KS 2021.-2022” KAO (NE)OBAVEZUJUĆI DOKUMENT
Međutim, i letimičan uvid u rješenje Vlade o imenovanju komisije omogućava da se pouzdano utvrdi kako je njen zadatak izrada teksta Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, ali ne i Zakona o Univerzitetu u Sarajevu. Postavlja se pitanje: Otkud ovakav radikalan zaokret u opredjeljenju skupštinske većine? Je li riječ o zaboravnosti, previdu ili se pompezno prezentirani dokument pojavljuje isključivo kao svojevrsni marketinški trik kojem je svrha izazivanje veće pažnje javnosti – da samo nagovijesti nerealiziranu dubokoumnost nove skupštinske većine? Sigurno da ovakav pristup Vlade zaslužuje veću pažnju, ali i oprez, a u konačnici izaziva i skepsu.
Da li je već na prvoj sjednici Vlade iskazana nestabilnost u odnosu na iskazana opredjeljenja i data obećanja građanima? Kako vjerovati Vladi i skupštinskoj većini koja je prvim potezom pokazala javnosti da je napravila pogrešnu procjenu u definiranju vlastitih programskih ciljeva? Međutim, pravo pitanje jeste koliko takvih ili sličnih grešaka ima u Programu skupštinske većine KS 2021.-2022. i kako će te propuste građani, a ponajprije studenti, osjetiti na svojoj koži.
Pritom je značajno naglasiti kako je Komisiju imenovala Vlada Kantona Sarajevo, a ne resorno Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade, iako u svim ranijim slučajevima Vlada nikada nije imenovala komisiju za izradu Zakona o visokom obrazovanju nego je to uvijek, što je i logično, činilo nadležno ministarstvo.
VLADA REALIZIRA POLITIČKE ŽELJE
Činjenica da je Komisija imenovana već na prvoj sjednici Vlade, a s obzirom na to da se ni Vlada ni resorno ministarstvo nisu imali vremena upoznati s postojećim stanjem u oblasti visokog obrazovanja, pokazuje kako je riječ o isključivo političkoj odluci. Dakle, imenovanje komisije predstavlja realizaciju političke direktive, jer odluka o donošenju potpuno novog Zakona nije mogla biti posljedica iole ozbiljnije analize stanja u oblasti visokog obrazovanja koju nije bilo moguće nit provesti. Vlada i resorna ministrica nisu mogli analizirati stanje u visokom obrazovanju u tako kratkom roku, pa se odluka o imenovanju komisije za izradu Zakona o visokom obrazovanju pojavljuje isključivo kao politička odluka ili, tačnije, kao politički nalog, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da rad imenovane komisije, kao i Zakon o visokom obrazovanju, neće biti u funkciji poboljšanja stanja u oblasti visokog obrazovanja.
Realno je očekivati da će se politički sukob između predsjednika Naroda i pravde i rektora Univerziteta s Kliničkim centrom i Medicinskim fakultetom sada odvijati na terenu zakonskih propisa, a legitimitet tom sukobu treba osigurati komisija koja broji 25 članova.
EKSPERTNOST VLADE KAO MIT
Postavlja se pitanje da li to što je komisiju imenovala Vlada, a ne resorna ministrica, znači da Vlada nema povjerenje u ministricu Meliku Husić-Mehmedović. Ili Vlada možda ovim iskazuje svoju želju da neposredno kontrolira rad komisije? Ne treba isključiti ni pretpostavku da politički mentori žele izbjeći mogućnost da resorna ministrica, kao nekada Zineta Bogunić, samostalno imenuje članove komisije koji neće biti u funkciji ispunjavanja ničijih političkih naloga.
Vrlo interesantnim čini se ideja da se kao osnova za imenovanje komisije, osim Zakona o Vladi, navede član 12. stav (1) Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica i uštedama u Kantonu Sarajevo kao i član 3. Odluka Vlade o načinu obrazovanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela koje obrazuje Vlada Kantona Sarajevo i rukovodioci kantonalnih organa uprave.
Meliki Husić-Mehmedović, nova ministrica u novoj vladi i u novom ministarstvu
Član 12. ovog Zakona propisuje da se s ciljem uravnoteženja Budžeta Kantona Sarajevo vrši ukidanje sredstava za plaćanje rada komisija, osim za naknade vanjskim članovima, dok član 3. spomenute odluke uređuje pitanje obrazovanja komisije unutar kantonalnog organa državne službe. Pozivanje “ekspertne Vlade” na spomenuti “korona zakon” i navedenu odluku najbolje pokazuje da Vlada ne posjeduje elementarno znanje o propisima na koje se poziva, a istovremeno iskazuje namjeru da riješi sudbinu Zakona o visokom obrazovanju, jednog od najvažnijih propisa Kantona Sarajevo. Sve ukazuje na to da postavljeni politički zadatak predstavlja prevelik zalogaj za novu Vladu.
Prema spomenutom Zakonu, Vlada može imenovati komisiju isključivo ako je to predviđeno “posebnim propisom”. Međutim, posebnim propisom nije predviđena mogućnost da ona imenuje komisiju za izradu Zakona o visokom obrazovanju jer je to u nadležnosti resornog ministarstva. Na to ukazuje i dosadašnja praksa imenovanja komisija za izradu zakonskih propisa u oblasti visokog obrazovanja.
VLADA KRŠI ZAKON
Kako se zaključak o nezakonitosti komisije ne bi bazirao samo na dosadašnjoj praksi imenovanja komisije, potrebno je podsjetiti, a samim time ekspertnu Vladu informirati, da je Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH precizno propisano da su ministarstva, kao organi uprave, nadležni za aktivnosti pripreme propisa i davanje preporuka u oblasti zakonodavstva. Tako član 20. ovog Zakona predviđa da su organi uprave dužni u poslovima iz svoje nadležnosti pripremati zakone i druge propise kada o tome odluči organ zakonodavne ili izvršne vlasti, odnosno kada samostalno ocijene da je potrebno donijeti zakon ili drugi propis, ili treba izvršiti izmjene i dopune zakona ili drugog propisa iz oblasti za koju su nadležni. Ovakva zakonska odredba konkretno znači da je resorno ministarstvo dužno pripremiti zakon i u tom smislu može, ako ocijeni potrebnim, imenovati komisiju. Međutim, Vlada ne može preuzimati nadležnost ministarstava i sama preduzimati aktivnosti na izradi Zakona o visokom obrazovanju.
VLADA KOMPROMITIRALA KOMISIJU PRIJE POČETKA NJENOG RADA
Na osnovu navedenog, proizlazi da je Vlada nezakonito imenovala komisiju i njen se rad u budućnosti osnovano može problematizirati. Komisija je sastavljena od 25 članova koji su, kao eksperti, trebali pokriti sve bitne segmente visokog obrazovanja. Međutim, činjenica da komisija, prema rješenju o imenovanju, u skladu s ukazanom potrebom, može obrazovati radne grupe za “specifična pitanja”, ali i ministrici za nauku, visoko obrazovanje i mlade predložiti angažman “eksternih eksperata”, ukazuje na to da se ipak ne radi o “ekspertnoj komisiji”. Utvrđivanje mogućnosti imenovanja dodatnih radnih grupa ili angažman eksternih eksperata vrlo je čudno, posebno ako se ima u vidu da je riječ o najbrojnijoj komisiji za izradu Zakona o visokom obrazovanju koja je do sada imenovana.
Ovakva mogućnost stvara dileme i u kontekstu tvrdnje resorne ministrice da je riječ o ekspertnoj komisiji čiji su se članovi uglavnom školovali na evropskim univerzitetima i koji posjeduju bogato evropsko iskustvo. Ako je takva izjava tačna, zašto je onda potrebno predvidjeti da se mogu imenovati dodatni radni timovi i angažirati eksterni eksperti za potrebe njenog rada? Za sada nije jasno, ali uskoro će se saznati, podrazumijeva li imenovanje radnih grupa i eksternih eksperata angažman eksperata sa Zukorlićevog univerziteta, Konakovićevog Refika Šećibovića ili Marjanovićevog pajdaša Dragana Primorca? Možda je ovo i jedan od razloga zašto u rješenju o imenovanju komisije nije navedeno ko će obavljati administrativno-tehničke poslove, u smislu vođenja zapisnika o održanim sjednicama komisije, donesenim odlukama i iznesenoj argumentaciji u odnosu na pojedina zakonska rješenja. Ukazuje li ovakav propust na to da će se zakonska rješenja kreirati u kancelarijama klubova zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo ili u kabinetima pojedinih članova komisije, a nakon toga samo servirati Komisiji koja tome treba osigurati legitimitet?
KOME KOMISIJA ODGOVARA ZA SVOJ RAD
Prema članu 4. spomenute odluke Vlade, komisija podnosi izvještaj o svom radu onome ko ju je imenovao. Međutim, u konkretnom slučaju, Vlada je prekršila vlastitu odluku, s obzirom na to da je tačkom II rješenja predvidjela zadatak komisije da izradi, ali i dostavi tekst Zakona o visokom obrazovanju Ministarstvu za nauku, visoko obrazovanje i mlade, a ne Vladi Kantona Sarajevo. Dakle, Komisiju podnosi izvještaj o svom radu resornom ministarstvu, bez obzira na to što resorno ministarstvo nije imenovalo komisiju, što predstavlja svojevrsnu akrobaciju u kojoj izvršilac posla ne odgovara svom nalogodavcu. Tačka II rješenja o imenovanju komisije podrazumijeva da će svu komunikaciju s Vladom ostvarivati resorno ministarstvo, ne komisija koju je Vlada imenovala.
(NE)ZAKONITOST RJEŠENJA O IMENOVANJU KOMISIJE
Dodatna osnova za zaključak da je imenovanje komisije bilo nezakonito jeste i nepostojanje nekih elemenata, koji su, po odluci Vlade na koju se ona pozvala prilikom imenovanja, obavezujući. Ako bismo iznosili pravni stav, onda bi bilo potpuno opravdano tvrditi da je rješenje o imenovanju komisije nezakonito, jer od obavezujućih elemenata ne sadrži minimalno tri podatka, i to imena i prezimena članova komisije, nazive ustanova u kojima su članovi komisije zaposleni i imena i prezimena tehničkih lica za obavljanje administrativno-tehničkih poslova potrebnih za rad komisije.
Vlada Kantona Sarajevo imenovala je komisiju od čak 25 članova za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju
TRANSPARENTNOST RADA VLADE KAO ČEŽNJA ILI “FACEBOOK” VLADA
Dakle, nakon osvrta na ekspertnost Vlade, sljedeće što zaslužuje poseban osvrt jeste “kult transparentnosti” koji pokušava graditi i popularizirati nova Vlada.
Odluka Vlade na kojoj se zasniva rješenje o imenovanju komisije u članu 3. propisuje da će akt o obrazovanju komisije obavezno sadržavati određene podatke, a koje rješenje o imenovanju komisije ne sadrži. U rješenju uopće nema imena i prezimena svih članova komisije, a prije svega predstavnika studenata, predstavnika Privredne komore Kantona Sarajevo i predstavnika Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo. Znači li to da Vladi nisu bili jednako važni studenti kada je pripremala sastav komisije ili smatra da će studenti biti zadovoljni samom činjenicom što im se ostavila mogućnost da imaju svog predstavnika u komisiji? Da li je Vladi uistinu važno uključivanje realnog sektora u izradu Zakona ako se nije udostojila prethodno osigurati imena i prezimena članova komisije koji treba da predstavljaju Privrednu komoru i Udruženje poslodavaca Kantona Sarajevo? Je li na sceni pristup kojem je važno samo da se javnosti prikaže kako u radu komisije participiraju ove institucije?
Damir Marjanović i Vedran Jakupović - nastavnici s privatnih univerziteta krojit će kapu Univerzitetu u Sarajevu
Obavezujući podaci koji nedostaju jesu imena i prezimena tehničkih lica za obavljanje administrativno-tehničkih poslova za potrebe rada komisije, kao i nazivi organa državne službe u kojima su članovi komisije zaposleni. Osim što nedostaju imena i prezimena, niti za jednog od 25 članova komisije ne precizira se i ne navodi ni to u kojem su organu uprave ili institucije zaposleni. Postavlja se pitanje je li takav propust slučajnost. Oprez nalaže i činjenica da su pojedini mediji već objavili ko je poslodavac pojedinim članovima komisije.
PRIVATNI UNIVERZITETI ČINE OKOSNICU KOMISIJE
Zanimljivo je i to što je komisija sastavljena od 25 članova, pa se postavlja pitanje je li cilj imenovanja velikog broja članova komisije bio da se osigura što šira zastupljenost univerzitetske zajednice ili da se omogući neko prikrivanje? A šta bi se to moglo prikrivati? Prije svega, činjenica da se u komisiji nalazi veliki broj, kao nikada do sada, predstavnika privatnih univerziteta kojih u Kantonu Sarajevo ima tri. Da stvar bude interesantnija, s Međunarodnog univerziteta Burch dolaze dva člana, Damir Marjanović i Mensur Zoletić, sa SSST-a Vedran Jakupović, a s IUS-a Muhmed Hadžiabidić. Kao podrška privatnim univerzitetima, tu su i penzionirani profesor Asif Šabanović i akademik Miloš Trfković, koji je bio dekan Pravnog fakulteta Otvorenog univerziteta APERION u Travniku i prof. emeritus Univerziteta u Vitezu. Da li se u ovim činjenicama mogu tražiti razlozi da se pored imena i prezimena ne navodi ustanova u kojoj je član komisije zaposlen?
ZASTUPNICI U FUNKCIJI INTERESA PRIVATNIH UNIVERZITETA
U sastavu su komisije, dakle, i zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo Damir Marjanović i Vedran Jakupović, obojica povezani s privatnim univerzitetima. Marjanović je uposlenik Međunarodnog univerziteta Burch, dok je Jakupović angažiran na univerzitetu SSST na Odsjeku za ekonomiju i biznis, i to kako se to na zvaničnoj internet-stranici navodi kao adjunct assistant professor. Kada se ovome doda da je znatan broj članova komisije s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, studenti imaju razloga za ozbiljnu zabrinutost jer bi komercijalizacija visokog obrazovanja mogla doživjeti svoju kulminaciju kroz novi Zakon, posebno ako se zna da je prorektor za finansije i član komisije Tarik Zaimović na sjednicama Senata javno zagovarao povećanje školarina za studente kako bi se time osigurala stabilnost budžeta Univerziteta u Sarajevu.
SENAT UNIVERZITETA IGNORIRAN, A REKTOR HVALI VLADU
Sljedeće što se pojavljuje kao interesantno jeste činjenica da se imenovanje Komisije vrši bez prethodnih konsultacija sa Senatom Univerziteta u Sarajevu. U tom smislu, interesantna je šutnja rektora UNSA. Još su interesantnije pohvale koje rektor Rifat Škrijelj upućuje Vladi i resornom ministarstvu. Treba podsjetiti da je rektor Škrijelj do sada uvijek bio žestoki kritičar imenovanja komisija za izradu zakona bez članova koje predloži Senat UNSA. Zašto rektor Škrijelj sada šuti, zašto upućuje pohvale Vladi? Da li je odgovor sadržan u činjenici da je u komisiji pet članova s Rektorata UNSA koji su njegovi najbliži saradnici?
NEIZVJESNA BUDUĆNOST
Na kraju, ne može se ne postaviti pitanje kako vjerovati Vladi koja već na prvoj sjednici dokazuje da za nju ne važe programska opredjeljenja, kako vjerovati u ekspertnost i stručnost Vlade koja na primjeru jednog rješenja napravi kardinalne greške, kako vjerovati u transparentnost Vlade koja u svojim odlukama prikriva obavezujuće podatke? Kako se nadati boljoj budućnosti visokog obrazovanja ako u komisiji važnu ulogu imaju zaposlenici ili saradnici privatnih univerziteta, kojima je Univerzitet u Sarajevu direktna konkurencija, a odlučivat će o njegovoj sudbini? S takvim pristupom teško da budućnost imaju i građani, ali i Vlada, a sve ukazuje i da je ugrožena i budućnost visokog obrazovanje. Za nadati se da najavljena najveća izdvajanja u budžetu Kantona Sarajevo u 2021. godini za nauku neće završiti na privatnim univerzitetima i da privatni univerziteti neće kroz zakonska rješenja osigurati sebi određene pogodnosti koje do sada nisu imali. Ako se o tome bude pitao dvojac Marjanović – Jakupović, onda se takva mogućnost pojavljuje kao realna opasnost.
