„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2669-2709/III (prvi dio)
Priredio: Šaban GADŽO
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
DOLAZAK PEJGAMBERĀ OD HAKKA RADI NASIHATA STANOVNICIMA SABE
(Da bi posavjetovali ove ljude koji su zabasali s Pravog puta)
Trinaest pejgambera tamo je došlo
da zalutale pravilno usmjere.
Taj narod imao je takvu počast od Gospodara, pored svih onih nimeta koje su uživali; povrh svega toga, Hakk, Allah Uzvišeni, poslao im je i trinaest poslanika. A kako kaže Musa, a. s., u suri Maidi, obraćajući se svom narodu: O, moj narode, sjetite se nimeta Allahovih kada je između vas poslanike slao... (el-Maida, 20) Kakav je to nimet, šala nije, da vam najbolji ljudi dođu! A trinaest Božijih poslanika poslano je u ovo kraljevstvo Sabe!
Oni su govorili: „Nimeti vam se stalno povećavaju.
Gdje je šukr? Ako je jahalica šukra usnula, pokrenite je!
Oni su, Božiji poslanici, govorili: Nimeti vam se stalno povećavaju, blagodati Božije, gdje je šukr, gdje je zahvala na tim nimetima? Ako je jahalica šukra usnula, pokrenite je! Ako je u vama zamro osjećaj zahvalnosti, zašto ga ne pokrenete? Zašto ne oživite u sebi tu vrlinu? Ako ste uspavani po pitanju toga da zahvalite Allahu na Njegovim nimetima, pokrenite se što prije! Niste ni svjesni u kakvoj ste opasnosti!
Cijelo će ovo poglavlje govoriti o zahvalnosti, šta znači zahvalnost Allahu Uzvišenom.
U jednom hadisi-šerifu se prenosi: „Kada Allah, dž. š., na Sudnjem danu iskupi i one prošle i potonje (dakle sve ljude), onda će se pojaviti jedan glasnik koji će se visokim glasom obratiti, tako da će ga svi moći čuti, pa će kazati: Danas će na vidjelo izaći ko zaslužuje čast u pravom smislu! Pa će povikati: Neka ustanu oni koji su se odricali od svog ležaja i sna! (Neka ustanu oni koji su bdjeli noću, provodeći ih u ibadetu Gospodaru, dok su drugi ljudi spavali ili se bavili drugim stvarima.) I ustat će jedna skupina, malo će ih biti. Onda će ponovo kazati: Neka ustanu oni koje trgovina i prodaja nije odvratila od zikrullaha! (To su oni koji su se bavili trgovinom normalno, ali taj posao njih nije odvratio od sjećanja na Allaha Uzvišenog.) I ustat će jedna skupina, a bit će ih malo. I onda će treći put povikati taj glasnik: Neka ustanu oni koji su Allahu bili zahvalni, i u dobru i u zlu! I ustat će jedna skupina i njih će biti malo. A onda će se početi polagati račun pred Gospodarom.“
Vidimo ovdje koliki je fadilet ove tri kategorije, a od njih su i ovi zahvalni.
Šukr Dobročinitelju nalaže nam razum;
inače, otvorit će se vrata vječne srdžbe.
Ovdje nas upućuje na onaj poznati ajeti-kerim koji mi često spominjemo: Ako vi Meni budete šukur činili (budete Mi zahvalni na nimetima), Ja ću vam to povećati. (I to sve jedan nimet za drugim će vam dolaziti uvećan.) A budete li Mi nezahvalni, e Moj azab je žestok! (Ibrahim, 7) To je ova vječna srdžba spomenuta u bejtu. Prenosi se da je hz. Alija, r. a., vezano za ovaj ajeti-kerim ovako rekao: „Ko na nimetu zahvali, neće se bojati da će ga neko oteti.“ (Na osnovu Allahovih riječi: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, povećati...) Povećali bi se ti nimeti, te blagodati, ali su ih niječući upropastili. I onda završava: „Poricanje nimeta dovodi do njegovog nestanka!“ (Te blagodati, bilo koje, koje ti Gospodar daje, nestat će ako izostane zahvalnost, to će dovesti do njihovog nestanka. A uz zahvalnost taj nimet traje bez prestanka.)
Pazite! Ove nimete neko vam daje! Izdašnost
(Njegovu) gledajte! On se zadovoljava samo time
da Mu budete zahvalni!
Tako govore poslanici, i njima i nama svima! Niko drugi te nimete ne može dati osim On Jedini! A vi ste tako nezahvalni! Allah je neovisan od toga, ali to nama treba. Jer ako se ovo ne probudi u nama, onda idemo pod ovu, ne dao Bog, vječnu srdžbu; tako sami, zbog nezahvalnosti, otvaramo vrata ove srdžbe! Prenosi se da je Musau, a. s., Gospodar rekao da Mu se zahvali na način kako to zaista dolikuje Allahu Uzvišenom, da hak (pravo) te zahvale donese na svoje mjesto. Musa, a. s., kaže: „Gospodaru, kako, na koji način da Ti se zahvalim, kad i ovo što si dao (da se ja sjetim zahvale na tvojim nimetima) to samo za sobom povlači da Ti radi toga budem zahvalan!“ „E sad si Mi se zahvalio – o, Musa, zato što priznaješ da je sve od Mene!“
Jedanput je vladar Abesinije Negus, r. a., pozvao Džaferi Tajjara i ostale muslimane u Abesiniji da dođu. Kad su oni došli, zatekli su ga gdje sjedi na zemlji u pohabanoj, staroj odjeći. Džaferi Tajjar, r. a., rekao je: Pomislio sam u sebi da možda nije malo pameću skrenuo?! A onda Negus reče: Čudite se što me vidite ovako, zar ne biste htjeli da vas obradujem? – Kako da ne!, kažu mu oni. On im tad reče: Dobio sam haber od svog čovjeka iz Hidžaza da je Bog Uzvišeni dodijelio pobjedu Poslaniku, s. a. v. s., na Bedru. Pa im poče govoriti: Poginuo je taj i taj od tih vođa Kurejša, pa taj i taj... Dobro, kaže Džaferi Tajjar, izuzetno si nas obradovao, ali zašto si u tom halu? E, kaže im, u Indžilu koji je objavljen Isau, a. s., stoji da kad ti Allah dadne jednu blagodat, najbolji način zahvale je da pokažeš poniznost prema Njemu i prema Njegovim robovima i onda ovo što vidiš – to je to. Jer, ja sam počašćen Poslanikom, njegovim ulaskom u moj život, i sretan sam zbog toga!
Glavu je darovao. Kao šukr na to, sedždu hoće.
Noge je darovao. Kao šukr na to, sjedenje u namazu hoće.“
Ebu Hazim, jedan od velikih zahida i sufija, koji je živio početkom drugog vijeka po Hidžri (umro u Medini 140. g. po Hidžri), kaže ovako u jednom svom vazu-nasihatu: „Izraz zahvalnosti za glavu koju nosimo jeste sedžda; izraz zahvalnosti na nogama koje nas nose jeste: sjedenje u namazu i hodanje po hairli putu i idenje u džamiju radi ibadeta (tj. tako što ćeš voditi računa gdje ideš s tim nogama, pa ćeš izabrati put Allahovog zadovoljstva, a nikako onu drugu stranu); izraz naše zahvalnosti na očima kojim gledamo po ovom svijetu jeste: gledati u ova čuda koja se dešavaju oko nas, pa ibret uzeti; i gledati u tragove i dokaze Allahovog kudreta i Njegove svemoći, pa iz toga pouku crpiti. Obarati pogled zemlji i gledati preda se – šta je cilj i svrha toga? Da se čovjek sačuva od harama i od zabranjenih stvari koje bi mogle izazvati i raspaliti strasti (da se sačuvate od pogubnosti koja bi mogla da bude posljedica gledanja nečega što je nedozvoljeno). Izraz zahvalnosti na ušima kojima čujemo jeste: da slušamo ono što je hajr i dobro, a da ne slušamo ono što je šer i zlo.“
Znači, zahvaljujemo Mu čineći Mu pokornost.
Sad stanovnici Sabe ovako govore poslanicima:
Ljudi rekoše: „Naš šukr odnio je demon.
U pogledu šukra i nimeta postali smo mrzovoljni.
(Više nam je dosadilo to zahvaljivanje na tim blagodatima i te blagodati koje dolaze u naš život!)
Mi smo od darova tako snuždeni postali
da nam se ni poslušnost ni prestup ne dopadaju.
Ni u čemu mi više ne osjećamo slasti. Vidite, iskazuju sad svoj hal, a kroz ovo nam hz. Mevlana hoće da prikaže kako izgleda duša ovakvih ljudi. Ne dao Bog da budemo u ovakvom halu! Već da ovo vidimo na vakat i da se popravimo. A vidjet ćemo kasnije zašto ovako govore, jer ovo izgleda nelogično da neko odbija blagodati koje ga okružuju.
Mi ne želimo ovih nimeta i bašči.
Mi ne želimo sebebe spokoja.“
(Sve nam je to dodijalo i dojadilo – siti smo toga! Ne želimo to!)
Eto vidimo kako se čovjek uzoholi kad zaima, a oni su plivali u blagodatima i onda nam postaje jasno kad u ajeti-kerimu Uzvišeni kaže: Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti! (el-Alek, 6,7) Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi... ('Abese, 17-19)
Pejgamberi im govorahu: „U vašim srcima je bolest
koja vam, u pogledu vjerovanja u istinu i ispravnost,
štetu nanosi.
Ne da vam da spoznate istinu i da saznate i sagledate vrijednost ovih nimeta koje uživate. Ta bolest za vas je jedna nesreća, belaj i donosi vam štetu i stradanje.
Nimet od nje cjelovita bolest biva.
Kako da hrana bolesniku dadne snagu?
Od te bolesti cjelovita bolest biva, a bolesni, znamo, ne može da jede, njemu treba lijek. Moramo što prije otkriti tu bolest, pogledati je direktno u lice i onda se potruditi da je eliminišemo. Kako je tek s duhovnom bolešću, koliko je ona još kompliciranija!
Koliko je prijatnih stvari pred tebe došlo,
o, nepopustljivi! Sve su neprijatne postale
i čistoća im se zamutila.
O, ti koji istrajavaš u toj svojoj nepopustljivosti, u toj svojoj tvrdoglavosti, u nepokornosti Stvoritelju! Tako bolestan, čega god si se dohvatio, sve si pokvario.Ti ispijaš sad gorke čaše, zato što nećeš da se prođeš svojih grijeha. Nimeti su ti postali gorki i sad ti zapinju u „grlu“ – kako i ovi govore: Dojadilo nam je više to!
Ti si postao neprijatelj ovim prijatnostima.
Neprijatnost postane sve što dlanom dotakneš.
(Vidite kako ovo otkriva! Bože dragi!)
Ko god bi ti postao poznanik i jaran,
prezren i nizak bi bio u tvojim očima.
Ko god bi ti bio prijatelj i pokazao tu iskrenost prema tebi, zbog tog sada izvitoperenog pogleda i osjećaja, ti si njega vidio neprijateljem. Tako su, ta tvoja izmijenjena narav i osjećaji, potpuno sliku izokrenuli. I onda, kad je čovjek pod ovakvom bolešću, razumljivo, ako se to i vidi, pa se čudimo kako neki ljudi ne vide te druge robove Božije. Koji je to samo nimet, dolazak Božijih poslanika, dolazak njihovih varisa u naš život! Eto šta se dešava u čovjeku i zašto ovako reaguje.
Ko god je bio tebi prijatelj i prema tebi iskren, dobročinitelj, a kao dobar čovjek ili evlija – ti si ga mrzio i prezirao. Toliko su tvoji grijesi i haram-lokma izmijenili tvoju narav.
A onaj koji ti je tuđin
pred tobom je bio vrlo važan i cijenjen.
Pod utjecajem grijeha i haram-lokme počeo si sasvim pogrešno suditi o ljudima koje susrećeš i s kojima razgovaraš. Nekog tuđina uzdižeš i hvališ i smatraš ga svojim prijateljem, a ove druge, istinske Allahove robove, odbacuješ. Sve je to posljedica tvojih grijeha koji su toliko narasli i kontakta s haramom – i dok se to ne ukloni, kako će čovjek providjeti?!
Ovo je, također, posljedica te bolesti.
Njen otrov teče kroz sve upareno.
Kroz sve ono što dođe u kontakt s tom bolešću. A može biti i ovo: kroz sve upareno, u prvom redu, recimo, na brak, ovaj fizički, pa onda „brak duhovni“, učitelja i učenika... Onda ova bolest razara tu zajednicu, koja je itekako blagoslovljena kod Gospodara i za nas same. Da navedemo jedan hadisi-šerif: „U tijelu čovjeka ima jedan komad mesa (jedan organ); kad taj organ bude dobar (kad je ispravan i pokoran), ispravno je i pokorno cijelo tijelo; a ako je taj organ pokvaren (ako zlo misli i radi), onda je pokvareno i grešno cijelo tijelo. Taj organ je srce!“
Tu bolest odstraniti treba što prije,
jer, uz nju, šećer se nečistim doima.
Isto tako, dok je srce u čovjeku sklono grijehu i haramu, on ne može osjetiti slast iluma i nasihata. On glavu okreće od toga. Sad nam biva jasno kako su mogli ljudi gledati poslanike i okretati glavu od njih. Ili one koji idu njihovim stopama danas, a da mi okrenemo glavu od njih. Evo šta je uzrok tome. Tu bolest odstraniti treba što prije – pohiti, jer uz nju, šećer se nečistim doima!
Svaka prijatnost koja ti dolazi tebi neprijatnost
postaje. Pa i Voda života kad bi ti stigla
vatra bi postala.
Jer si ti sam vatra svojom nutrinom, vatra koja sve prži i uništava! Sije smrt i ostavlja pustoš iza sebe! Pa i voda života (abu-hajat), kad bi ti stigla, vatra bi postala. To je ono kad Faraonovi sljedbenici prilaze Nilu. Znate, Nil je za njih bio krv, a on je inače čista rijeka bio, a kad su Izraelićani prilazili Nilu, on je bio čista voda. Vidite, slika onoga što mi nosimo unutra, ona nas vani dočekuje.
Alhemija smrti i bola je to svojstvo. Putem nje,
tvoj život će se, na koncu, u smrt preobraziti.
(Zbog bolesti nezahvalnosti, tvoj život će se na koncu u smrt preobraziti, a tvoj duhovni život u duhovno mrtvilo.)
Mnogo je hrane od koje srce oživi –
kad dođe u tvoje tijelo, usmrdi se.
Jednom je jedan velikan Ebu Seid Ebul Hajr, k. s., išao sa svojim učenicima i, prolazeći pored jednog mjesta gdje su ljudi čistili javni klozet, svi su učenici začepili noseve. A on im kaže: „Zašto to radite, zar ne čujete šta vam poručuje ova nečist jezikom svoga hala? Ona vam ovako kaže: Nemojte začepljavati svoje noseve, mi smo nekad bili lijepa hrana i samo smo malo s vama proboravili, proveli neko vrijeme (tj. dok čovjek pojede tu lijepu hranu) i sad smo to što vidite.“ E tako je to kod naopakih ljudi – čega god se dohvate, to se pretvara u svoju suprotnost, jer su oni svojom nutrinom nečisti.
Prvi dio 63. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“ koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 22. 9. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
