Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

“Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 2140-2175/III, drugi dio (113)

 

Opet ferman stiže: “Diži glavu

s rukua i Hakku odgovor izloži!”

Glavu podiže s rukua taj postiđeni,

pa na lice pade taj poslovanja sirovog.

Pade na sedždu, priznajući da su njegovi poslovi sirovi i nesavršeni. Ne može izdržati ni kad se podigao s rukua, nego sad pada na sedždu od stida. Vidite kako je rekao: ...pa na lice pade taj poslovanja sirovog (nedovršenog, nepotpunog). Zašto je posao takav? To nam je rekao ovamo u bejtu, kad kaže: Tijelo je ubijeno putem strasti i pohlepe. Kad si ovako postavio stvari u životu, zato ta poslovanja ne mogu ni izdobriti.

Ima jedna šaljiva priča koja nam puno stvari pojašnjava i zašto su naši poslovi ovakvi. U jednoj međunarodnoj engleskoj školi, pa djeca uče, i sad, bila je nastava iz vjeronauke. Učiteljica govori o vrijednostima Isusa Krista, o tome kako je zadužio čovječanstvo, kako je to najveći čovjek koji je ikada hodao zemljom, i tako... E sad kaže djeci: “Postavit ću vam pitanje, ko na njega odgovori tačno, dobiva nagradu koja je određena.” Pita prvog dječaka, on je Amerikanac: “De nam ti, sine, reci ko je onda taj najbolji i najveći čovjek koji je zemljom hodao?” Dijete k'o iz topa odgovara: “Abraham Lincoln.” Ona se u sebi začudi, ali kako sad nešto da kaže a da dijete ne povrijedi?! Amerika je ogromna zemlja, sila, i tako dalje. Pa kaže: “Sine, pogriješio si, nisi tačno odgovorio, al' eto, na putu si, dobro je opet.” Pita sad jednu djevojčicu koja je Engleskinja: “De ti, curice, reci.” Ona, ko iz topa, kaže: “Winston Churchill.”

Učiteljica misli u sebi: “Bože dragi, šta je s ovom djecom?” Ali sad, pošto su u Engleskoj, ne može reći da je pogrešan odgovor, pa djevojčici kaže: “Blizu si bila.” Istom jedan dječak iz zadnje klupe diže ruku, jedan Levi, Jevrej. On kaže: “Pa to je, valjda, potpuno jasna stvar. Najbolji čovjek je Isus Krist.” I on dobije nagradu, ali učiteljica ne može sebi da dođe: odakle da Jevrej, koji ne priznaje Isusa, tako odgovori?! I ona prateći tog učenika, idući za njim, kucne ga po ramenu. Ovaj se okrene i, začudivši se, videći učiteljicu, pita: “Šta Vi radite ovdje, učiteljice?” “Evo idem, samo imam jedno pitanje, zbunjuje me tvoj odgovor. Ti si Jevrej?!” On joj kaže: “Jesam.” “Pa kako onako da odgovoriš, kako da kažeš da je Isus Krist najbolji čovjek?!” “A, to Vas interesuje, učiteljice!? Ja znam, u mom srcu, najbolji čovjek je Mojsije, a posao je posao!”

Evo, ovako izgledaju naši poslovi i zato su nedovršeni. Uslovljen politikom, režimom – ne znam čime sve ne – školom, ovim, onim..., i tako se istina izgubi. Nagodi ovome, nagodi onome i eto, na kraju, zašto su poslovi nepotpuni. Slijeđenje strasti, poriva, hirova. I kako je to lijepo rekao pjesnik, spominjali smo to i čuli ste tu pjesmu, pa jedan stih da navedemo:

Izgubili smo sebe u igri na sreću,

prodavali ljubav da kupili bi veću.

Varali vjerujuć' da časni smo, pošteni;

lagali misleć' da smo iskreni.

 

Iznova mu ferman stiže: “Diži glavu sa sedžde i izvještaj podnesi o svojim djelima!”

(Sad je on na sedždi, dolje, ne može da izdrži.)

Glavu još jednom podiže, posramljeni,

ali opet pade na lice poput zmije.

(Dakle na drugu sedždu sad pada jer ne može da izdrži da je uspravan.)

Opet mu On veli: “Glavu podigni i govori,

jer ću te ispitivati, dlaku po dlaku!”

Opet mu Hakk Uzvišeni veli: Za svaku stvar ću te pitati, u detalje, šta si na dunjaluku radio! U ajeti- kerimu kaže nam se: Onaj ko bude uradio koliko zerru, trun, dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga (Ez-Zilzal, 7-8). Da nam Allah pokrije nedostatke!

 

On ne imade snage da ustane,

jer impozantnost obraćanja dušu mu je pogodila.

Dakle, on sjeda od tog teškog tereta.

Hazret mu veli: “Govori, jasno!”

Govori šta si na dunjaluku radio! Jer vidjeli smo ovo: jedna sedžda, pa se podigao, pa ponovo pao na sedždu i sad, ponovo se diže, ali više ne može na noge ustati. Sva ga je snaga napustila od stida. Šta mu dalje Gospodar kaže, odnosno svakome od nas:

“Nimete sam ti darovao, pa kazuj šta je bio tvoj šukr!

Dao sam ti kapital. Smjesta pokaži dobitak!”

Šta je bila tvoja zahvalnost na to sve, na te blagodati? Dao sam ti kapital. Smjesta pokaži dobitak! U jednom hadisi-šerifu se navodi: “Prvo što će jedan rob na Sudnjem danu biti pitan jesu nimeti, Allahovi darovi. Reći će mu se: Nismo li ti dali zdravo tijelo, nismo li te napajali hladnom vodom – čistom, bistrom i pitkom?” (Evo vidimo, ključna stvar je šukur. I kad ono šejtan kaže: Prilazit ću im sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva, i malo ćeš ih naći da su šakiri – da su Ti zahvalni! El-A'raf, 17.) Ako mi ovo na pravi način razumijemo i obistinimo se kao oni koji Bogu Uzvišenom zahvaljuju, to je siguran put našeg uspjeha na svim poljima.

Ako vi Meni budete šukur činili, Ja ću vam povećati. (Povećat ću vam te darove.) A budete li vi nezahvalni, zaista je Moja kazna žestoka! (Ibrahim, 7) Sam si to, čovječe, izabrao i odmah ćeš se naći u ovakvom stanju. Nije šukr uzeti tespih pa 100 puta izgovoriti elhamdulillah ili šukren-lillah, nego treba pogledati taj jedan nimet, nimet oka, ruke... Šta je noga, eto, vi znate, hodate, pa vidite koji je to nimet, i ne zahvaljivati samo na tome, strašno je! A ja sam u situaciji kad znam, kad tog nimeta čovjek nema, kako to izgleda. Ništa drugo ne može se porediti s tim, i taj ti nimet dao, a čovjek ima drugih briga! Zato, kad vas brige spopadnu, samo se malo obazrite oko sebe i u sebe pogledajte, imat ćete milion razloga da Mu zahvalite, a onda će se On sam odazvati, ovako kako je obećao: Ja ću vam povećati! Allah istinu govori! I tako će se otkloniti smetnje...

Lice prema desnoj ruci okrenu, pri selamu,

upućujući ga dušama vjerovjesnika i tih plemića.

Na namazu je, i sad je ovo sljedeća radnja – selam; pri selamu je i gleda na ovu stranu neće li sad doći zauzimanje od ovih velikana: pejgambera, evlija ili meleka kiramen-katibina, jer ovako je u teškom stanju osoba, pa traži šefaat od tih plemića, kako nam kaže u sljedećem bejtu:

To znači: “O, carevi, zauzmite se za mene! Jer ovom pokvarenjaku čvrsto u blatu ostaše noge

i grubi vuneni ogrtač.”

Pojašnjenje: selam prema desnoj ruci u namazu ukazuje na težinu polaganja računa pred Hakkom i traženja pomoći i zauzimanja od vjerovjesnikā, a. s.

Vjerovjesnici govore: “Dan ćara je otišao.

Ćar je bio tamo i alat je ruci izmakao.”

Znači, sad s ove strane dolazi ovakav odgovor: Na zemlji je bio vakat da ućarite (zaradite) to što vam treba. Ćar je bio tamo i alat je ruci izmakao. A moglo bi se reći i ovo: Imali ste i vi alat, al' to je čekić bio, pa vam se sve oko vas činilo da je ekser; i onda čovjek udara na sve strane misleći da je istina ono što on zastupa i tako bihuzuri sve oko sebe. Imao si alat, samo si ga pogrešno upotrijebio. I ovdje možemo samo malo skrenuti pažnju na to kako nas nefs prevari. Uvijek će te on ovako gurnuti da ti tamo nekoga drugoga udaraš, da drugog ispravljaš. A moramo to shvatiti, evo imamo godina... Zašto ovo teško razumijevamo, to da smo se pogrešno okrenuli, kad želimo da popravimo situaciju?!

Došao jednom mudracu jedan čovjek pa kaže: “Pobjegao sam od kuće!” “Zašto?”, pita ga mudrac. On mu kaže: “Dijete mi je tako teško bolesno, ne mogu da podnesem da gledam tu situaciju!” Mudrac ga pita: “Ko je uz dijete?” “Majka”, kaže on. “Pa je li ti misliš da si dobro djelo uradio takvim postupkom?” “Ne znam šta drugo da uradim, mislim da je ovo jedino pravo rješenje; ne mogu ostati tu, srce mi se kida, džigerica moja!” Mudrac mu kaže: “Da te ovako upitam: kad bi sad tvoja žena rekla da ostavlja dijete, da li bi ti dozvolio to?” On odgovara: “Nikako! Kako to?! Gdje će dijete samo tamo ostati?!” “Pa uviđaš li problem jedan koji čovjek nosi sa sobom, a slijep je po pitanju toga? Znači, ono što sebi dozvoljavaš i kažeš nazivaš to dobrim, tu istu stvar zabranjuješ drugom i nazivaš to lošim!” Evo, ovo nam nefs radi. I onda imaš ova dva aršina: od tebe – prema tebi. A prošli put smo kazali: Ako ne zadobijemo spoznaju samog sebe, svog nefsa, sva druga znanja (da pokupimo sva znanja ovoga svijeta) ni od kakve koristi nam neće biti. Jer ćemo onda sve to upotrijebiti da ugodimo ovome neprijatelju kojeg je trebalo preklati s prvim tekbirom kad smo ušli u namaz. A zamisli šta smo hiljada namaza do sad klanjali, a kad se klanje desilo!? Naprotiv, on je nas preklao. Pa pogledajte u kakvom je halu čovječanstvo!

Sad dalje poslanici odgovaraju na ovo naše traženje podrške s njihove strane:

“Ptica si neblagovremena, o, nesretniče! Idi!

Ostavi nas! Ne gacaj u našoj krvi!”

Nije ovo vakat da nas dozivaš, “zapjevao” si u pogrešno vrijeme! Trebao si to, taj vapaj, od tamo uputiti, otuda odakle si došao – na dunjaluku dok si bio. (A ko ljeti hladuje, zimi gladuje!) Zato, čovječe, iskoristi sad to vrijeme koje ti stoji na raspolaganju, inače, reći će ti se: Idi, ostavi nas! Ne gacaj u našoj krvi, pa dosta si nam boli nanio tamo! Tj. na dunjaluku.

Šta je sve čovječanstvo radilo ovim najboljim ljudima i koliko ih je samo platilo glavom da bi nas izvelo na Pravi put! I sad nam ovako hz. Mevlana formuliše taj odgovor od njih: Ptica si neblagovremena. Idi, ostavi nas! Ne gacaj u našoj krvi! Iskoristi dakle, čovječe, ovaj trenutak! Da se prisjetimo kad Nedžmudin Kubra kaže kako je njegov učitelj rekao: “Prve generacije su bile takve da je šejtanu rijetko kad polazilo za rukom da bilo šta ukrade od njih. A mi smo danas u situaciji da nam rijetko kad pođe za rukom da šta od njega ukrademo.” Onda smo mi upitali: “Pa šta onda da radimo?” A on nam odgovara: “Ukradite ovaj trenutak posvećujući ga Stvoritelju.” Evo ovo što ti stoji na raspolaganju ne dozvoli sad da i ovo uzalud prođe!

Lice okreće prema lijevoj ruci,

svojoj porodici i rodbini, a oni mu vele: “Šuti!”

Sad u namazu dolazi nam ova radnja: selam na lijevu stranu. Traži pomoć od rodbine i porodice, a oni mu kažu da šuti, pa nastavljaju:

“Pazi, pamet u glavu! Odgovaraj svome Stvoritelju!

Ko smo mi, o, ugledniče?! Ruku od nas povuci!”

Ovdje nas upućuje na ajeti-kerime iz sure Abese, esteizubillah: A kad dođe zaglušujući glas (kada se zaori strašni zvuk trube, koja će navijestiti osvit Sudnjeg dana), toga dana čovjek će bježati od svoga brata, od svoje majke i od svoga oca, od svoje žene i od svoje djece! Toga dana svako će se o sebi zabaviti (tj. niko se ni o kom drugom neće brinuti). (Abese, 33-37)

Ni od ove strane, ni od te strane ne bi izlaza.

Duša i srce tog jadnika bijahu pocijepani na stotine dijelova.

(Dakle, ni zdesna, ni slijeva ne bi izlaza.)

U pogledu svih nadu izgubi uglednik jadni,

pa podiže obje ruke u dovi,

 i zavapi: “U pogledu svih nadu izgubih, o Bože!

Ti si Prvi i Posljednji, krajnji Cilj!”

U namazu ove lijepe išarete predočavaj

da bi saznao da će se to zasigurno zbiti.

Preporučuje nam na kraju hz. Mevlana: Potrudi se da sve ovo što si čuo predočiš sebi u namazu, da bi saznao da će se to zasigurno dogoditi.

 I posljednji bejt:

Ptiče na svijet donesi iz jajeta namaza!

Glavu ne pokreći brzo kao ptica, bez ta'zima i reda!

Kao što znamo, namaz bez prisustva srca nije primljen, i to i nije namaz, nema tu namaza. Pa nemoj se kao ptica ponašati u namazu, tj. nemoj kljucati zrnevlje, ili letjeti na to zrnevlje brzo a da ne pokažeš tazim, poštivanje. Imaj na umu pred kim stojiš, čovječe! Ptiče na svijet donesi iz jajeta namaza: Namaz ima svoju formu, donesi je na mjesto, onako kako treba (pazi na namske šarte i ruknove), ali gledaj da se manija, suština, poruka, iz toga pojavi. A poruka je svijest o ovome svemu što nam je hz. Mevlana rekao u večerašnjem dersu. Jer, bez skrušenosti i prisustva duha, bez strahopoštovanja pred Svevišnjim, nema namaza. Sjećam se dobro kad sam ovaj ders slušao kod Hadži Hafiza 1989. godine. Poslije sam otišao sam u sobu da klanjam namaz i ne znam da sam do tada ikada tako klanjao namaz kao taj. Bio sam tako pod dojmom dersa i probao da ovo sebi predočim, ovaj hal, i nisam taj namaz nikada zaboravio. Pa da nam Allah podari lezzet u ovom munadžatu, sašaptavanju s našim Stvoriteljem! Amin!

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

El-Fatiha!

Drugi dio 52. dersa iz trećeg sveska “Mesnevije”, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 2. 6. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.