Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Nuh reče: “Babo, kakav zijan ćeš imati
ako poslušaš jedanput očev savjet?”
(Opet ga naziva '“babo'”! A onda mu kaže: – Hajde, probaj jednom da me poslušaš, evo u ovome trenutku, jer ja znam od Gospodara šta će sada da se desi.)
Na taj način Nuh ga prefinjeno sjetovao.
Na taj način Ken'an ga je žestoko odbijao.
Niti se otac od sjetovanja Ken'ana zasitio
niti je jedan dah u uho nazadnog sina ušao.
/Ne može, koprena je na tom uhu; ono je zapušeno. Da proučimo uz ovaj bejt ajeti-kerim, esteizubillah: Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je hevu svoju za boga svoga uzeo, (heva – strast, hir, ili pad, jer heva znači padanje, propadanje, žudnje itd.) onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio. Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite? (El-Džasije, 23) Ovaj nam ajeti-kerim odgovara na ovo teško pitanje. Zašto se stvari ovako odvijaju? Zašto sada ovo dijete ili svaki od nas, u poziciji gdje mu je upućen ovakav poziv, ne bi bio spašen? Zašto nas Gospodar ne spasi? Vidite kako ajeti-kerim kaže: znajući ga. Dakle, u Allahovom znanju je to bilo (a Njegovo znanje je vječno), da će ova osoba – Ken'an izabrati ovakav put i Allah mu ne natura drugi put. E sada, živeći na ovom svijetu, on će potvrditi to što je Allah znao o njemu, a Allah ga nije natjerao na to da on pokaže nepokornost svoju. To je njegov izbor kada je bio potencijal u Allahovom znanju. Mi znamo da je Gospodar izveo potomstvo iz Ademove kičme i upitao ih Nisam li Ja vaš Gospodar? I svi su posvjedočili: Jesi, svjedočimo! (El-'Araf, 172) Neka nam ovaj ajeti-kerim bude na pameti kada se pitamo zašto je to tako. Ili kada dođemo do ajeti-kerima Allah upućuje koga hoće, a ostavlja u zabludi koga hoće (Er-R'ad, 27) pa sad pogrešno razumijemo ajet i kažemo: Vidi, Allah je htio da on bude u zabludi! Nije. Allah ga je (znajući ga) ostavio, jer je on to izabrao. On je tada, kada je bio potencijal, rekao Gospodaru kakav put želi. Bujrum, eto ti takav put! Zato Allah ima jasan dokaz i niko neće sutra moći reći: Gospodaru, kada si me u zabludu doveo..., kao što šejtan kaže i svoj grijeh pripisuje Gospodaru, neuzubillahi! Dakle, bori se sada protiv ove nemani koja se zove heva, a koju mi uzimamo, neuzubillah, za boga. Jednom je hz. Džunejd Bagdadi klanjao noćni namaz i na drugom rekjatu vidi izgubio je nit namaza. Ne može nikako da se povrati. Preselamio je i kaže sebi: Odoh izaći malo prošetati, prohodati napolje, na havu. Kad otvori vrata, ispred njegove kuće mladić na hasuri sjedi. Kad je nazvao selam, pita ga: Zašto čekaš ovdje, mladiću? Čekam upravo tebe da izađeš. Ti si sebeb pa sam izgubio nit u namazu, reče Džunejd. On mu odgovara: Jer sam došao da te pitam jedno vrlo važno pitanje, i onda mu kaže ovako: Šta kažeš za dušu kojoj je bol lijek? Džunejd mu odgovori: Pa tako i treba da bude, duša mora da se bori protiv svoje strasti, protiv heve, a to će ti zadati bol. Ali u tome će biti velika sreća po tebe. I mladić se zahvalio, pokupio tu hasuru i otišao. Hz. Džunejd kaže da nikada više nije ni čuo ni vidio tog mladića, niti je šta saznao o njemu – ni traga ni glasa više nije bilo./
Dok su u tom razgovoru bili, žestok val
se sruči na glavu Ken'anu i zdrobi ga.
/Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Val ih razdvoji i on potopljen bi.(Hud, 43)
Nuh reče: “O, Care strpljivi,
(O, Gospodaru, koji si Es-Sabur!)
moj magarac umrije i Tvoja bujica teret odnese!”
Više puta si mi obećao rekavši:
“Tvoja porodica će biti od tufana spašena.”
/Mirnog srca u Tvoje obećanje sam nadu položio, pa zašto bujica s mene ćilim odnese, dakle, zašto sin ode. Upućuje na ajeti-kerim: A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” (Hud, 45)
Hakk mu odgovori:
“On nije od tvoje porodice i rodbine.
Ne vidje li sam da si ti bijel, a on plav?”
(Tj. svijetao, obasjan nurom tevhida i poslanstva, a on plav, tj. mutne boje, ružne vanjštine kao mušrik, kjafir, grešnik.)
E onda nam hz. Mevlana daje nekoliko nasihata:
Kad tvoj zub crv napadne,
zuba nije. Izvadi ga, o, majstore!
Da ne bi ostatak tijela trpio od njega.
Premda je zub bio tvoj, kutariši ga se.
(Jer on kao pokvaren imat će sada negativne posljedice i na ostale tvoje organe. S ova dva-tri bejta nas je uputio na ajeti-kerim, esteizubillah: O, Nuhu, on nije čeljade tvoje – rekao je On – jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš. (Hud, 46)
Nuh reče: “Gnušam se svega mimo Tvoga zata.
Drugi ne biva taj koga Ti usmrtiš.
/Znači, nešto drugo mimo Tebe ne može doći na to mjesto. Jer to sve prolazi, kako Gospodar kaže: Kullu men 'aleyha fân, ve yebka, vedžhu Rabbike Zul Dželâli vel ikram – Sve na njoj (na zemlji) prolazi, u cijelom Univerzumu, samo je vječno lice Plemenitog i Veličanstvenog (Er-Rahman, 26-27).
Ti znaš kakav sam s Tobom.
Kao kiša s livadom i dvadeset puta više od toga.
/Ti znaš kakav sam s Tobom, tj. Ti poznaješ moju odanost. Tvojom dobrotom digao se zastor s moga srca. Pa ja ne sumnjam i ne kolebam, siguran sam u svom uvjerenju kao kiša s livadom i dvadeset puta više od toga. On sada slikovito kaže to je takva veza: i ja očekujem Tvoj rahmet kao što livada očekuje kišu. A onda ono sve što je Gospodar u tu zemlju pohranio od ljepota doći će do izražaja kada to dvoje uspostavi vezu, zemlja i kiša./
Živ sam putem Tebe. Usrećen od Tebe. Muhtač Tebi.
Opskrbljen bez posrednika i zapreke.
Nepovezan, neodvojen, o, Punoćo!
Nego bez kako, bez kakav i bez uzroka.
(Sve je to tako kada si Ti u pitanju. Ne može, plitke su naše pameti, a i riječi koje bismo izgovorili da pokušamo objasniti ovo. U ajeti-kerimu se kaže: Ve huve me'akum eyne ma kuntum – On je s vama gdje god bili.(El-Hadid, 4)/
Mi smo ribe, a Ti More Života.
Živi smo putem Tvoje dobrote,
o, Ti Koga krase uzvišena svojstva!
Tebe okvir misli ne obuhvata.
S posljedicom nisi uparen kao uzrok.
(Dakle, Tvoje savršenstvo i Tvoja moć su bez uzroka.)
Prije ovog tufana i nakon njega
Ti bivaš oslovljavan u događajima.
(Ja se Tebi obraćam i prije i poslije tufana.)
Sada nam ovu tevhidsku stvar objašnjava ovim divnim primjerom:
S Tobom sam govori, ne s njima,
o, Darovatelju novog i tog starog govora!
/Premda to izgleda da ja govorim s ljudima (on je zaista govorio s njima), ali to mnoštvo ni za treptaj oka nije me moglo odvojiti od svijesti o Tebi. Bio je trajno u tevhidu, kakvi su poslanici svakako, a i oni koji idu njihovim stopama./
Ne govori li ašik dan i noć,
đah s ruinama, đah s napuštenim
logorskim mjestom u pustinji.
(Kako se ponaša zaljubljeni? Govori s ruinama, ruinama kuće voljene – napuštena logorska mjesta karavana u kojima je bila njegova voljena, ona je prošla, iza te karavane ostala je logorska vatra. Sada se zaljubljeni obraća tom mjestu, tom tragu gdje je njegova draga bila.)
Zahiren, lice je ruini okrenuto.
A kome on taj hvalospjev upućuje? Kome?
/Zahiren, vanjštinom... – znači za onoga ko gleda sada taj prizor jednog ašika koji je usmjerio poglede na ovo, na ruševine, na ostatke logorske vatre. Hoće da nam kaže kome zapravo upućuje riječi hvale i sjećanja. Upućuje ih svojoj dragoj koje se sjeća. Tako isto jedan evlija razgovara s ljudima, ali svojom dušom razgovara s Allahom Svevišnjim. Kako je to i rekao hz. Ebu Jezid El-Bistami, k. s.: Ja trideset godina razgovaram s Allahom, dž. š., a ljudi misle da s njima pričam. Da pogrešno ovo ne shvatimo. Ne znači to da on nije čuo šta oni (ljudi) njemu govore ili traže od njega odgovor itd. Nego da shvatimo ovako: u pojavnom svijetu, što god nas okružuje, kod ovih Allahovih robova samo izaziva sjećanje na Jedinog. Svaki taj objekt, svaka stvar, i živa i neživa – kako god mi to nazivamo – to je kapija za takvu osobu. Otvorena kapija u Hakkov hadret i on prvo vidi Hakka, a onda stvorenje. Pa mi često spominjemo tu izreku Allahovih prijatelja u kojoj se kaže da oni vide Hakka... Oni, dakle, sve ovo što vide, oni tim predmetom u koji gledaju nisu odvojeni od Njega. Oni vide Hakka, a vjeruju da postoji ovaj svijet, jer Allah govori da ga je stvorio. A mi obični ljudi vidimo ovaj svijet, a vjerujemo u Allaha. To je ono što se u bejtu kaže: Zahiren, lice je ruini okrenuo. A kome on taj hvalospjev upućuje, kome? Allahu Uzvišenom.
Šukr! Sad si tufan pokazao.
Posredne ruine podigao.
(ruine su ovdje hrđavi, pokvareni ljudi)
/Nuh, a. s., kaže: prije tufana ja sam se ovim ruinama od ljudi obraćao. I oni su zaista završili kao ruina, uništeni. I u tom halu, dok sam gledao ruine pred sobom, nisam Tebe zaboravio. Niko me nije mogao odvratiti od Tebe. A sada šukur, hvala ti Gospodaru, sada si te ruine pomeo, sada ništa između mene i Tebe nema. Ja sada s Tobom razgovaram direktno i otvoreno, bez zastora, bez perde, bez posrednika./
Jer ruine su bile pokvarene i loše.
Ni glasa ni eha nisu davale.
(To je taj naraštaj grešni, Nuhov kavm. Jer, sve što sam ja govorio to je otišlo u havu, nije bilo nikakvog odgovora od njih.)
Ja želim takve ruine u obraćanju (njima)
koje putem eha, kao planine, odgovaraju.
(Tako kaže Nuh, a. s., a to kaže i Nuh našeg vakta. U svakom vaktu oni su tražili ovakve planine koje odgovaraju na ovo što oni govore. Pogledajte tih veličanstvenih primjera!)
Tako da ja udvostručeno čujem Tvoje ime.
Ašik sam na Tvoje ime, koje dušu smiruje.
/Svaki Božiji poslanik (a i Nuh našeg vakta) očekuje da preko puta njega bude planina od koje se odbija taj glas da bi ponovo to čuo. Jer je takav ašik-zaljubljenik, on žudi za tim da ponovo čuje ime Hakkovo. Ima jedna arapska poslovica u kojoj se kaže La jes-e-mul muhib-bu min zikri habibihi vestima-i ismihi – Zaljubljeni se ne može nikada zasititi ni osanisati spominjući voljenoga i slušajući kako se izgovara njegovo ime./
Svaki vjerovjesnik, iz tog razloga, voli planinu,
da bi udvostručeno Tvoje ime čuo.
(Vidite kako je ovo povezao. Znamo da su poslanici obično bili na jedan period izdvojeni od ljudi. Allah ih izvede u planine i s njima gore prisno razgovara, objave im dostavlja..., i tako. Znamo za taj sunnet Allahov, i vidite kako je to iskoristio da sada objasni i ovu još jednu osobenost kod poslanika: Svaki vjerovjesnik, iz tog razloga, voli planinu – da bi, udvostručeno, Tvoje ime čuo.)
Ta niska planina, poput kamenjara,
odgovara mišijem, a ne našem odmorištu.
(E sada, ima ovih drugih planina niskih, poput kamenjara, kao što su ovi nedozvani ljudi. Da nas Allah sačuva toga! Nema eha odatle, to više odgovara miševima, a ne našem odmorištu, a i ova planina, ovaj kamenjar, što se spominje u bejtovima, upućuje na dunjaluk. On je mizeran, nizak i ljudi koji su njegovi nisu dostojni ovakvog društva, društva pejgambera i evlija, i zato se ovako ponašaju, ako i dođu u priliku da im se ovi ljudi obrate.)
Ja govorim, ona moj drug ne postaje.
Bez eha ostaje dah moga govora.
(Nikakav eser ovo ne ostavlja na ovakav kamenjar. Jer to su ljudi mišije prirode i nema odgovora s te strane, poput Ken'ana i njemu sličnih.)
Sa zemljom ga poravnati, to je bolje.
Nije sabesjednik. S nogom ga udruži!”
/On nije nikako sabesjednik pejgambera i evlija. S nogom ga udruži! Tj. nogom ga udari, zgazi ga! A ovim se i nama jedno upozorenje upućuje: Pazi dobro, ne provodi vrijeme u takvom društvu gdje se vode jalove diskusije – gnusan (prljav) razgovor, ti kao istinski vjernik – bježi odatle, odmah se diži! Da ne bi opet bilo ono, ja sam od one skupine tamo. Jer, s kim si – onakav si! Da nas Allah pomogne, a nije lahko. Vidimo šta je i džemat, ovdje kod nas. Gospodar pomogne pa se saberemo radi Njega, kako nam je to lijepo rečeno, skupina koja se sabrala lillah-fillah, da bi proučavala Kitab, Kur'ani-kerim, da bi zikir činila... Šta se dešava s tom skupinom? Allah na nju spušta smirenost, meleki ih okružuju sa svih strana. A eto, i to neka nam bude jedan pokazatelj koliko je, ako i vidimo džemat zahiren, koliko je zbiljski to džemat? Jer ako tu nema sekineta (smirenosti), nego vidimo da se vodi rat, bez obzira na to što mi možemo i Kitab učiti i zikir činiti – nema tu džemata ovog tipa. Da navedemo jedan hadisi-šerif: Ko prisustvuje nečemu što je pokuđeno i prezreno (odvratno i gnusno), to je – kao da i sam čini to odvratno djelo./ Imat ćemo još šest bejtova:
Allah reče: “O, Nuhu, ako ti hoćeš,
Ja ću ih sve sakupiti i iz zemlje podići.
(Pogledajte kakva je ljubav Allaha prema Njegovim prijateljima!)
Radi jednog Ken'ana ja neću tvoje srce slomiti,
ali o halovima te obavještavam.”
(Obavještavam te o tome da oni nisu dostojni tebe, a ni Ken'an nije dostojan tebe, da bude pejgamberski sin. Ali, ako ti hoćeš, sve ću ih oživjeti, samo da to srce tvoje ne ožalostim.)
E sad, u Nuhovom, a. s., odgovoru vidimo taj savršeni poslanički odgoj:
Nuh reče: “Ne, ne! Ja sam zadovoljan
i s mojim utapanjem ako je to Tvoja volja.
(To je ta potpuna predanost.)
Svakog časa potapaj me, ja sam sretan.
Tvoj hukum je duša. Kao dušu prihvatam ga.
/Tj. Tvoja odredba, presuda. Tako ću slatko sve prihvatiti, pa ako Ti želiš, i da me svakog časa potapaš. Tvoja presuda je kao duša, ja ću je slatko (kao dušu) primiti (i od duše se rastati) za Tvoj hatar, ya Rabbi!/
Nikoga ne gledam, a ako i gledam,
dotični izlika biva, a Ti si moje gledanje.
/Vidite kako su ovi velikani uvijek u tevhidu: Nikoga ne gledam, a ako i gledam (zahiren to tako izgleda), dotični izlika (izgovor, opravdanje) biva, a Ti si moje gledanje. Sve što ga okružuje, i vani i unutra, njemu je u službi da ga čini budnim po pitanju svijesti o Gospodaru./
I sada, ovako, s ova dva bejta završava:
Ašik sam Tvoga stvaranja u šukru i saburu.
Zar ću ašik biti na stvoreno, poput kjafira?!
(Ja sam zaljubljenik Tvoje tvorevine u šukru i saburu. Zahvaljujem Ti na ovim divotama, na ovoj zadivljujućoj ljepoti, koju Ti stvaraš, a ako pošalješ kakvo iskušenje, kakav belaj, ja saburim.
Ali, zar da budem ašik, poput kjafira, na ovo što je Tvoja tvorevina, da to bude nešto što će odvratiti mene od Tebe! Ovdje ovo poput kjafira mogli bismo prevesti poput nezahvalnog, jer vidimo on gore šukur čini (on je bio zahvalan Allahov rob).
I završava hz. Mevlana ovako:
Ašik Božijeg stvaranja biva krasota.
Ašik Njegovog proizvoda biva kjafir. (1361/III)
/Zaljubljenik Božijeg stvaranja koji je zaljubljen u te sve kapije koje ga vode do Hakka Uzvišenog (ništa od toga nije njemu smetnja na putu Gospodara) biva krasota – to je jedna divota, takva jedna osoba, to je džennet na ovome svijetu. Pa bježimo u taj hlad! Ašik njegovog proizvoda – ako smo sada postali zaljubljenici onoga što je Allah uveo u postojanje da bi tebi služilo, kako bi mu ti bio zahvalan na tim nimetima, i ti se sada zalijepio za to, biva kjafir – dakle, biva onaj koji negira Gospodara, odnosno koji pokazuje na taj način nezahvalnost./
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 32. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 16. 12. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
