Dok se valovi razbijaju o zidove luke West Hoe Piera u Plymouthu, misli Mirona Muslića okreću se prizorima i zvukovima proljeća 1992. u Bihaću, u Bosni i Hercegovini. Bio je tipičan devetogodišnjak, najsretniji dok je trčao ili gledao He-Mana, još uvijek nabrijan jer je prije nekoliko mjeseci za rođendan dobio BMX.

-Preko noći smo postali izbjeglice - , kaže u razgovoru za Guardian.  - Suočili smo se s genocidom u srcu Evrope. Bojiš se za svoj život, uplašen si. Bilo je jednostavno porazno. Morali smo zgrabiti sve što smo mogli staviti u torbu i preći 700 kilometara Mislim da zapravo nisam bio svjestan što se događa. Kako bih mogao biti? -

Muslić, njegova mlađa sestra Marinela i njihovi roditelji, Ćamil i Mirsada, pobjegli su u Austriju preko Mađarske, da bi naposljetku, nakon nekoliko dana putovanja raznim prijevoznim sredstvima, stigli u slikoviti Pertisau am Achensee. -  Austrija je postala naš drugi dom - , kaže.

Uživao je u amaterskoj igračkoj karijeri i bavio se trenerskim poslom inpsiriran načinom na koji je igrala Borussija Dortmund Jürgena Kloppa.  - Uvijek se činilo kao da igraju s 13 igrača. ‘Kako je to moguće?’ - Prvo su tu bili mali koraci, treniranje djece do 10 godina u Gmundenu, gradu udaljenom sat vremena istočno od Salzburga, a prošle sezone veliki korak naprijed s Cercle Bruggeom, kojeg je doveo do trećeg kola kvalifikacija Evropske lige u augustu.

Ralf Rangnick, Roger Schmidt, Diego Simeone i Oliver Glasner takođe su utjecali na Muslića. Glasner je započeo svoju karijeru u Riedu, gdje je i Muslić prvi put okusio kako je voditi prvi tim. Muslićev Plymouth danas ugošćuje Liverpool u četvrtom kolu FA kupa. Arne Slot mu je još jedna velika inspiracija.  - Dok sam odrastao, ovaj se scenario činio toliko dalekim da je bio gotovo nedodirljiv. S vremena na vrijeme mogao bih svojim igračima reći nešto iz svog iskustva kako bih ih podržao i pomogao. Ali kada čuju moju priču, ne moraju stajati i početi plakati ili me sažalijevati. -

Muslićev otac bio je konobar u turističkim hotelima u Tirolu, majka čistačica. Prisjeća se žrtve koju su podnijeli njegovi roditelji i problema s kojima su se suočavali da bi platili račune, stanarinu i školarinu. Razlog zašto nije mogao ići na skijanje s ostatkom razreda ili prisustvovati Wienwocheu, godišnjem festivalu u Beču, shvatio je tek kad je odrastao.

-Ali imao sam sretno djetinjstvo, nikada nisam imao osjećaj da sam nešto propustio. Selili smo se 13 ili 14 puta, Marinela i ja smo mijenjali školu 10 ili 11 puta; imali smo život nomadske porodice jer je posao mojih roditelja bio sezonski. Baš mi je drago što znam šta je stvarni život jer nogomet je balon. Tu poruku uvijek pokušavam prenijeti mladim igračima. Većina njih zna samo za ovaj balon. To je igra koju volimo i privilegija. Zato je ne rasipajte, nemojte odbacivati ​​svoj talenat. Stvarni život je puno teži od igranja fudbalske utakmice. -

Muslić i njegova porodica morali su krenuti od nule. Dijelili su jednu sobu u Innsbrucku, u bloku s ostalim izbjeglicama iz Bosne, Hrvatske, Srbije i Turske. -Valjda nam je to bilo najjeftinije rješenje da imamo krov nad glavom -, kaže opisujući raspored s jednim krevetom, ormarom i umivaonikom. - Otac je spavao na podu kako bismo Marinela, mama i ja mogli spavati na krevetu. WC i tuš smo dijelili sa strancima. Nije bilo kuhinje za pripremanje hrane; navikao sam na majčino kuhanje: variva, juha, pita. Navikao sam pjevati pod tušem, ali tamo nisi mogao. -

Uselili su se u jednosobni stan. Muslić i njegova sestra spavali su na kauču na razvlačenje u dnevnoj sobi. - Za nas je to bilo kao da imamo vilu, prešli smo iz jedne sobe u drugi mali stan. Ali prvog dana kada sam se probudio – uvijek sam bio ranoranilac, ustajao u šest ujutro, sedam ujutro – vidio sam žohara u kuhinji… Nikada neću zaboraviti miris. I mislili smo da se selimo na stvarno lijepo mjesto. -

To objašnjava Muslićevo zanimanje za geopolitiku i religiju; procjenjuje da je pročitao 150 knjiga o svemu, od bivše Jugoslavije i raspada Sovjetskog Saveza do pobune u Kini i historije Sjedinjenih Država. Slijedi dugačak popis bivših američkih predsjednika i toliko je privlačan da bi se vjerovatno snašao kao političar. Upravo je pročitao Tariq Alijeve „Sjene stabla nara“.

-Radi se o španskoj inkviziciji - , kaže. Ostali favoriti su „Katedrala mora“ Ildefonsa Falconesa i „Lovac na zmajeve“ Khaleda Hosseinija, priča o dva mladića iz Afganistana. - Volim razumjeti zašto svijet tako razmišlja, zašto su situacije takve kakve jesu u Evropi, Americi, Aziji, na Bliskom istoku, da malo povežem stvari. -

Muslićev primarni zadatak nakon što je naslijedio Waynea Rooneya je oživjeti Plymouth, koji je na dno lige, i četiri boda od sigurnog opstanka. Ovaj vikend, međutim, pruža drugačiju priliku, sa Slotom i Liverpoolom u gradu.  - Kada sam radio u Belgiji, dva puta sam putovao u Rotterdam gledati Slotov Feyenoord. Išao sam na slobodne dane gledati ih uživo jer mislim da je nevjerojatan, kompletan trener. U Feyenoordu je njegova momčad bila vrlo dominantna u posjedu, ali vrlo intenzivna izvan toga. Tako je i u Liverpoolu. Ne daju vam ni sekunde da udahnete. U jednom trenutku pod pritiskom sve se slomi i to je trenutak kada presreću, kradu loptu i onda pronađu jednog od svojih napadača sposobnog učiniti nešto posebno. -

Hihoće se od uzbuđenja. Ovaj 42-godišnjak zna šta ga čeka, u potpunosti je analizirao 10 utakmica, zaronio u podatke i oduševio hijerarhiju Plymoutha detaljnom prezentacijom tokom razgovora u Londonu. Nijedna ekipa nije primila više golova u prve četiri engleske lige ove sezone, a Plymouth je uzeo 51 bod u svojoj prošloj 51 ligaškoj utakmici. Ali pobjeda protiv West Broma prošlog vikenda prekinula je niz od 15 utakmica bez pobjede u ligi i Muslič je odlučan u namjeri da izbjegne ispadanje u Ligu 1.  - To je vraški težak zadatak, ali nije nemoguć - , kaže.  

Muslić, čija su supruga Ensada i troje djece, Benjamin, Lejla i Hamza u Austriji, ne želi gubiti ni trenutka. Stisak mu je čvrst, riječi uvjerljive.  - Otac mi je uvijek govorio da nikad ne idem kroz život zatvorene ruke - , kaže, stišćući lijevu šaku.  -Možda na taj način možete zaštititi sve, ali ništa novo neće ući. Ako vam je ruka otvorena, izgubit ćete neke stvari, ali nove stvari će uvijek ulaziti. To je mentalitet igre Liverpoola. Sanjao sam o tome da gledam Liverpool na Anfieldu, ali biti u duelu i igrati protiv jednog od njih, to je fantazija. A ja ne čitam fantastiku. -