Sir Isaac Newton, čija je teorija gravitacije revolucionirala nauku i koji se kasnije uzdigao u gornje ešalone londonskog finansijskog svijeta, imao je bliže finansijske veze s transatlantskom trgovinom porobljenim ljudima nego što se ranije smatralo, tvrdi Nat Dyer autor knjige “Ricardov san”.

Knjiga, Ricardov san, pokriva život i rad Davida Ricarda, pionira ekonomske teorije i najbogatijeg berzanskog trgovca svog vremena. Takođe preispituje Newtonovo vrijeme kao gospodara Kraljevske kovnice, gdje je naučnik imao politički utjecaj i stekao ogromno lično bogatstvo nakon što je napustio svoju akademsku poziciju u Cambridgeu.

Tokom tridesetogodišnjeg rada naučnika u kovnici novca, navodi se u knjizi, Newton je nadgledao priliv zlata koji su prvenstveno kopali porobljeni Afrikanci u Brazilu. I kao gospodar kovnice, uzimao je malu naknadu za svaki kovani novčić.

„Pokazujem, dijelom njegovom vlastitom korespondencijom, digitaliziranom Newton Projectom, da je imao koristi od zlata prvenstveno iz Brazila koje su kopali porobljeni narodi“, rekao je Nat Dyer, autor knjige.

"Uprkos tome što je izgubio mnogo novca na berzanskom krahu tog dana, Newton je umro kao nevjerovatno bogat čovjek", dodao je Dyer. “Mnogo toga je bilo blisko povezano s transatlantskom trgovinom robljem.”

Zlato je stiglo do kovnice uglavnom kroz trgovinu sa Portugalom, koji je kontrolirao brzo širenje rudnika zlata u Brazilu. Obično su britanski trgovci tkaninama koji su trgovali u Lisabonu bili plaćeni u zlatu, od čega je veći dio pretvoren u valutu u Kraljevskoj kovnici novca.

Prije nego što je preuzeo ulogu u kovnici novca 1696. godine, Newton je zarađivao 100 funti godišnje (što odgovara 36.000 funti danas) kao profesor matematike na Cambridgeu, gdje je razvio svoju univerzalnu teoriju gravitacije – vjerovatno inspiriran jabukom koja je pala sa drveta. Do 1702. zarađivao je skoro 3.500 funti godišnje (1,26 miliona funti danas).

Knjiga citira dokaze da je Engleska tokom Newtonove tri decenije u kovnici novca kovala oko 14 miliona funti zlatnika, otprilike koliko je kovano u 136 godina prije ovog perioda.

Newtonova vlastita prepiska potvrđuje porijeklo zlata, uključujući bilješku iz 1701. u kojoj se navodi: “Ne možemo imati poluge osim iz Zapadne Indije (Južne i Centralne Amerike) koje pripadaju Španjolskoj i Portugalu.” U pismu Trezoru iz 1717. godine opisuje se zapad Engleske kao „pun zlata“ iz Portugala, donoseći „velike količine zlata u kovnicu novca“.

Dyer je rekao: „Bio je u samom centru ove zlatne groznice. Što se više zlata slijevalo u Londonski toranj, on je postajao sve bogatiji.

“Ne mislim da bi ovo trebalo radikalno promijeniti svaki aspekt onoga što mislimo o Newtonu”, dodao je. “On je mislilac koji određuje epohu. Ali čak i najveći naučnici su dio svog vremena.”

Za druge nije iznenađenje da je Newton bio finansijski korisnik ropstva, koje je ležalo u srcu transatlantske trgovine. Prema profesoru Leonardu Marquesu, historičaru sa Federalnog univerziteta Fluminense u Brazilu, Iberijska Amerika je bila dobro uspostavljena kao glavni izvor zlatnih poluga u to vrijeme.

„Ovo možete pronaći kod Lockea, kod Davenanta i kod mnogih drugih merkantilističkih pisaca tog vremena“, rekao je Marques. „Zato me ne čudi što je Newton – očigledno za razliku od mnogih njegovih biografa – bio svjestan da ovo zlato dolazi iz Brazila.

„Svi koji su se bavili bankarstvom i finansijama u Velikoj Britaniji ranog 18. vijeka bili su na neki način povezani sa historijom ropstva i trgovine robljem u Brazilu.”

Dr. Patricia Fara, emeritus na Univerzitetu u Cambridgeu i autorica knjige “Život nakon gravitacije”, istakla je odvojene veze između Newtona i East India Company, od čijih je službenika Newton naručio da vrše mjerenja plime širom svijeta, te Newtonove zlosretne investicije u kompaniji South Sea Company, preduzeću za trgovinu robljem.

“Ne možemo primijeniti vlastite moralne kriterije na ljude koji su živjeli prije tri ili četiri stotine godina”, rekla je Fara. “Newton je bio krivlji od nekih i daleko manje kriv od drugih. Ali važno je prepoznati da su ljudi koji se nalaze na pijedestalu u Westminsterskoj opatiji bili umiješani u ropstvo.”