Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad. Tako su se zvali sinovi Have Tatarević. Havin suprug zvao se Muharem. Hava Tatarević je iz sela Zecovi kod Prijedora. Njena je porodica brojala 12 članova. I onda su 23. jula 1992, pripadnici Vojske RS uhapsili i pobili Havinih šest sinova i supruga. I mnoge druge članove familije i komšije.

Hava je posljednji put sinove i supruga vidjela prije tačno 30 godina, tog kobnog 23. jula 1992. godine, dok su ih odvodili lokalnim putem. Njihova je tijela pokopala nakon 22 godine.

Sjeća se kako su tog dana 1992. godine sa ručka odvedeni u nepoznato. Plače i spominje imena Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad, Muharem...

“Taj dan su jeli za stolom. Došli su i odveli ih do mesnice. Prvo je išao moj muž, a za njim i moji sinovi. Rekli su da će se vratiti odmah, međutim, ni nakon pet dana nije ih bilo. Za to vrijeme pljačkane su kuće, odvođena stoka”, prisjećala se u razgovoru za Anadoliju Hava dana kada je izgubila svoje sinove i supruga.

Posljednji put ih je vidjela kako odlaze niz put. Uvijek se nadala da će se vratiti jer njena djeca nikome nisu bila kriva.

“Vjerovala sam da ih nisu sve ubili. Sada znam šta je bilo sa njima. Hranila sam ih, nadajući se da će i oni meni pomagati kada ostarim i ne budem imala snage da radim. Kada su počeli da žive i rade, pobili su ih. Pobili su ih oni od kojih smo se najmanje nadali, oni sa kojima smo jeli, pili, zajedno se veselili.”

Majka Hava je otvoreno pitala neke Srbe iz tog mjesta da joj kažu ko je odveo njene sinove i ubio ih. Tražila ih je od Zecova do logora Trnopolje i dalje do Vlašića i Travnika. Pet dana nakon što su joj odveli sinove i muža, došli su i po njih. Pješke je išla s planine Vlašić do Travnika sa svojim unucima, dok o svojim sinovima nije znala ništa. Najmlađi sin je bio sa njom, a u Travniku je našla još jednog sina i kćerku. “Pucali su iznad moje glave. Sviralo se i pjevalo, a mi smo plakali. Naša djeca su bila i gladna i žedna”, prisjeća se Hava dana kada su ih pripremali za put prema Trnopolju.

Kada su joj javili da su pronađeni posmrtni ostaci njenih sinova, majka Hava je željela znati da li su u jednom komadu. “Rekli su mi da nisu iskomadani. Čitavi su.”

Tijela Havinih sinova i supruga pronađena su u masovnoj grobnici Tomašica. Identificirana su DNK analizom 2014. godine.

U napadu vojske i policije RS na selo Zecove ubijeno je više od 150 civila, među njima i žene i djeca i starci, a preživjeli su pohvatani i zatočeni u logore “Keraterm”, “Omarska” i “Trnopolje”. Nakon ovog zločina, u Zecovima nije ostao niko od 701 stanovnika, koliko ih je bilo po popisu iz 1991. godine.

Posmrtni ostaci nekih žrtava pronađeni su u masovnim grobnicama “Tomašica”, “Jakarina kosa”, “Hrastova glavica”, “Stari Kevljani”, “Redak”, “Pašinac” i drugim manjim masovnim te pojedinačnim grobnicama