Nije to lajanje na mjesec, jer to bi bio čin vučije prirode, arhetipska potreba da se izbaci zapretena oslobodilačka snaga jednog čopora i brloga. A, ne, liče na neke kentaurske spodobe, naoko nemoguću mutaciju od bjesnila zaslinjenih hijena koje zazivaju krv i pretilih štenadi koja škevću tražeći obrok. Ali ne zanima te mucajuće psiće mlijeko domovinskih kuja, oni žele “Whiskas” konzerve iz inostranstva. Kućni ljubimci koji su pažljivo uzgajani i hranjeni od stranih fondacija, neko ih je nazvao soroščad, navodno su nosioci kritičke misli u Bosni i Hercegovini. Bave se tračem, glasinama, širenjem i štancanjem poluinformacija. Za taj posao su nagrađeni. N primjer, u našim stomacima vijest da je Portal slobode Nomad od Soroševe fondacije dobio dotaciju od 39 hiljada KM za promoviranje kritičke misli izazove čitavu paletu raznih mučnina. Što je najgore od svega, kao izdavač navodnog portala slobode navodi se “Jazz Fest”, koji se prošle godine predstavljao kao ustanova od općeg značaja za kulturu Kantona Sarajevo. I ne samo nomadi, finansiranje soroščadi nastavlja se s portalima Raskrinkavanje, Analiziraj, Prometej, festivalom “History Fest”...

Sve redom poligoni socrealističke prakse koji žele uvesti politički nadzor nad slobodom kritičkog mišljenja, koju navodno brane od razularenih nacionalista i SDA botova. Naravno, pomenute platforme tek su kap u moru medijske okupacije u kojoj su se zatekli Bošnjaci. Čitavi medijski tvornički konglomerati sudjeluju u proizvodnji navodnih stručnjaka koji nad otvorenom bošnjačkom utrobom svakodnevno žele oblikovati naše mišljenje. Štaviše, stručnjaci iz humanističkih nauka skrajnuti su u drugi plan od kada je krenula inflacija stručnjaka iz područja medicinskih nauka, pedijatara, hirurga i neurologa. Sve redom predstavljeni kao bh. stručnjaci kakvih nema na čitavoj planeti, i sve redom uzurpatori javnog dobra koji su izletjeli s najvećeg kliničkog centra u Bosni i Hercegovini jer su se bavili dvostrukom ljekarskom praksom, koristili državnu infrastrukturu za privatne biznise, naplaćivali bolesno visoke dnevnice...

Odnedavno su se počeli baviti i objašnjavanjem historijskog utemeljenja imena Bošnjak. Kao da to ima veze s neuronima u mozgu, javio se doktor Kemo Dizdarević da objašnjava sinaptičke živčane završetke u kritičkoj misli Ivane Marić. Kako smo krenuli, uskoro će primarijuse dentalne medicine, specijaliste urologije i stručnjake za bolesti srca početi intervjuirati u vezi s klimatološkim promjenama, ekonomskim pitanjima suficita i deficita, uvoza i izvoza. A možda se dogodi i da liječnike opće prakse pitaju i o rezultatima fudbalske lige, vremenskoj prognozi, turističkoj sezoni u Hercegovini. Jedino što im ne pada napamet jeste da struku pitaju o struci, stručnjaka o stručnoj oblasti koju predstavlja. Zato sada i imamo eskalaciju pandemije i potpuno nesnalaženje Kriznog štaba KS. Dok su se oni bavili kako da napakoste generalnoj direktorici KCUS-a, ljudi su se masovno razbolijevali. Sada umiru u pandemijskoj moriji koja je zadesila Sarajevo.

Za to vrijeme nomadi i ini prometeji u ime dnevne politike posebno su zainteresirani za ideološku demontažu bošnjačke tradicije i savremenog bošnjačkog društva koje svode na “kolektivne žrtvoslovne mitove”, te opisuju kao “klerofašističko i kleronacionalističko divljanje patološki bolesnog bošnjačkocentričnog arhaiziranja etnofašističkog identiteta”.

Podatak da su Novalićevi respiratori u funkciji uopće ih ne interesira. O, da, ti respiratori o kojima slušamo zadnjih 10 mjeseci, koji su postali simbol “bošnjačke mafije” koji su iz dana u dan punili stupce raznih medijskih raporta odjednom su u funkciji. Pumpaju kisik svake sekunde u kliničkim centrima u Sarajevu i Tuzli. I to baš sada, kada su najpotrebniji. Spašavaju živote nečijih majki i očeva, braće i sestara, bez obzira jesu li ti ljudi u životnoj opasnosti glasali za SDP, SDA, Našu stranku ili NiP. Ko će odgovarati za svu tu ekspanziju stručnih lica koja su objašnjavala da su respiratori neupotrebljivi, da su nabavljeni samo zato da se neko obogati?

Eto, neka bude javnost zabavljena kada u mrtvozorničkoj atmosferi pandemije nomadi i prometeji objašnjavaju raznolikost kritičkih paradigmi, neka nam demonstriraju feminističku, dekonstrukcionističku, novohistorijsku i postkolonijalnu kritiku, svakojake postizme i endizme. The end pameti. Neka se javljaju bošnjački intelektualci pokajnici koji se, nakon što su napunili novčanike bošnjaštvom, groze ove nacionalromantičarske autorefleksije koja prevladava našim narodom. Pridružuju se nomadima i prometejima u širenju potpunog crnila. Nude kvazipolititološke eseje nabijene citatima koji skrivaju njihovo potpuno nesnalaženje u vremenu i prostoru u kojem žive, zagovaraju kritičku misao koja ne nudi rješenja, tek najavljuje navodno neizbježnu i neminovnu propast. Pritom lažu, izmišljaju, dezinformiraju, umjesto da ukidaju stereotipe, oni ih proizvode, umjesto da promoviraju vrijednosne sudove, oni ih ukidaju, herezu izmišljaju da bi ju mogli progoniti, a nauku svode na dnevnopolitički diskurs. Kritička misao bez nuđenja katarze, dakle, nekrofilno je stavljanje pameti na respirator.

Možda se čini prigodnim da u uvjetima pameti koja se našla na respiratorima odgovorimo i na pitanje gdje su u svemu tome naše drage komšije Srbi i Hrvati. Neka to bude kroz ulomak teksta hrvatskog književnika, proznog fantastičara sklonog ironiji Rikarda Jorgovanića (1853–1880), koji je još u 19. stoljeću u kritici nacionalno-romantičarskih predstava o Bosni u hrvatskoj novelistici napisao: “Bosna i Hercegovina, to bijaše Eldorado po kom su križali pitomi zastupnici tadanje naše novelistike tražeći krvave događaje i pamet smućujuće spletke... U njihovim pripovijetkama, koje bi počinjale stradanjem kršćanskog junaka, nastradao bi napokon uvijek Turčin – jer je tako iziskivala pravda. Kršćanin bijaše uvijek pošten, Turčin uvijek zao... Naši tadanji noveliste uvjeravali su nas neumorno kako je Turčin vuk a hrišćanin janje; a kad bi se radilo o tome tko će koga da proždre – proždiralo bi uvijek janje vuka.” (Citirano prema: Vedad Spahić, Tekst, kontekst, interpretacija: Ogledi iz književnosti Bosne i Hercegovine)