Bosna i Hercegovina se, na Međunarodni dana sjećanja na žrtve holokausta, sjeća oko 12 hiljada svojih Jevreja, uglavnom Sefarda porijeklom iz Španije, koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu. Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 27. januara, to je bio dan kada je 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj, a Ujedinjene nacije su 2005. godine usvojile Rezoluciju o danu sjećanja na holokaust.

Kraljevina Jugoslavija se prije Drugog svjetskog rata, do 1929. godine, nije miješala u rad jevrejskih vjerskih općina. Međutim, umiljavajući se nacističkoj Njemačkoj, počinje s diskriminacijom. Počelo se postavljati jevrejsko pitanje, krenula je propaganda protiv Jevreja u novinama. Vlada je 5. oktobra 1940. godine donijela dvije uredbe diskriminatorskog karaktera. Prva je Uredba o mjerama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnje s predmetima ljudske ishrane, a druga Uredba o upisu lica jevrejskog porijekla za učenike univerziteta i drugih visokih, viših i srednjih škola.

Nakon što je Njemačka napala Jugoslaviju, BiH postaje dijelom NDH. Rješavanje “židovskoga pitanja” prepušteno je ustaškim vlastima. Već u aprilu 1941. godine ustaška država stvara zakonsku podlogu za diskriminaciju i masovne progone. Iako je bilo protesta Muslimana protiv diskriminacije Jevreja, počele su pljačke, paljevina, konfiskacije. Jevrejima je naređeno da nose žutu zvijezdu, organiziraju se deportacije na prisilni rad, svi Jevreji morali su se registrirati i kupiti žutu oznaku.

Nakon toga, oko pet hiljada sarajevskih Jevreja deportirano u koncentracione logore. U narednih godinu dana deportirano ih je još dvije hiljade. Od ukupno 39 hiljada jugoslavenskih Jevreja, život je izgubilo njih oko 24 hiljade. Oko sedam hiljada otpremile su njemačke snage u logore smrti. Preživjelo je oko devet hiljada Jevreja.

U BiH su postojala dva logora, Kruščica kod Viteza i Bukovača kod Bosanskog Petrovca te je dodao logor u Kruščici bio početak stvarnog holokausta, deportacija i smještanja Jevreja u logore.

BiH je u holokaustu izgubila na desetine svojih uglednih i priznatih građana Jevreja, koji su ostavili neizbrisiv trag u njezinoj historiji. Među njima su, primjerice, bili Moritz Levy, Danijel Ozmo, zatim filozof i matematičar Marcel Šnajder, ali i Laura Papo-Bohoreta, prva žena-pisac drama na balkanu koja je presvisnula od tuge za djecom koja su od nje odvedena u koncentracijski logor. Jedan od onih koji se spasio bio je Isak Samokovlija, ponajviše zahvaljujući činjenici da je bio doktor i da je trebao onima koji su ga slali na rad u Doboj i Kiseljak.

Prvi ustaški koncentracioni logor u NDH, Danica osnovan je već 15. aprila 1941. u Drenju pokraj Koprivnice. Na području Nezavisne Države Hrvatske tokom 1941. i 1942. osnovano je oko trideset njemačkih, talijanskih i ustaških logora. Po svojoj namjeni i funkciji bili su uglavnom sabirni, tranzitni i iseljenički, a neki od njih radni i koncentracioni. U području pod talijanskom upravom bili su organizirani sabirni logori za Jevreje u Kraljevici, na ostrvu Braču, u gradu Hvaru, u Gružu, Kuparima, te na Lopudu pokraj Dubrovnika i na ostrvu Rabu (Kampor).

Nakon što je Bosna potpala pod vlast NDH, ona je odmah počela sa progonima Jevreja. Način na koji je skončao Kalmi Baruh vjerovatno najbolje oslikava kakvu su sudbinu u holokaustu oni doživjeli.

Dr. Kalmi Baruh rođen je u Sarajevu 25. decembra 1896. Studirao je romanistiku u Zagrebu i Beču. gdje je doktorirao u junu 1923. Naslov njegove doktorske disertacije bio je Die Lautstand des Judenspanischen in Bosnien, odnosno, Razvoj glasova u jevrejsko-španskom jeziku u Bosni, ili Glasovni sistem u jevrejsko-španskom jeziku u Bosni.

Nakon doktorata, nastavio je s daljnjim usavršavanjem u najprofesionalnijem smislu. Manje je poznato da je bio jedini balkanski Sefard kome je španska vlada dala stipendiju za postdoktorske studije u madridskom Historijskom centru, gdje je dobio certifikat o pohađanju kursa za strance u trajanju od 19. oktobra do 11. decembra 1928. Certifikat je potpisao Ramon Menendez Pidal, jedan od najvećih svjetskih autoriteta za skoro sve oblasti hispanizma, naročito za španski i sefardski romansero.

Godine 1930. u časopisu Revista de Filologia Espanola objavio je članak El Judeo-Espanol de Bosnia (Jevrejsko-španski iz Bosne). Kalmi Baruh objavio je tridesetih godina u Berlinu knjigu o španskim dijalektima koja je od poznavalaca literature ove vrste bila veoma pohvaljena. Već je tada Kalmi Baruh postao referentan za ovu oblast španske filologije. Bio je romanist, ali je njegovo interesiranje za druge svjetske jezike bilo ogromno. Bio je erudita koji je, osim bosanskog te maternjeg đudeo-espanjola (điđoa), govorio i njemački, engleski, francuski, portugalski, katalonski, galicijski, italijanski, latinski, grčki, hebrejski i ruski, a služio se i turskim i arapskim jezikom. Što se tiče španskog jezika, odlično je poznavao sve njegove mnogobrojne dijalekte.

U Drugom svjetskom ratu bježi s braćom ispred njemačkih fašista i domaćih kvislinga, prvo u Sandžak, a zatim u Crnu Goru. Nijemci ga hapse nakon kapitulacije Italije i 1944. godine ga šalju na prisilni rad, a zatim deportiraju u koncentracioni logor Bergen-Belsen. Tamo je bio mučen i ponižavan, ali je, unatoč svemu tome, zahvaljujući svom nesalomljivom duhu i ponosu, sve stoički podnosio.

Držao je sate španskog jezika te govorio o jevrejsko-španskom i ostalim varijantama govora Jevreja u galutu. O tome postoje i svjedočanstva. Ovakva njegova predavanja kao i cjelokupno njegovo ponašanje bili su primjer ostalim logorašima i na taj način pomogli da sačuvaju moral i nadu u izbavljenje. Dočekao je kraj rata i pobjedu saveznika, ali zbog tifusa pjegavca i opće iscrpljenosti, njegovo tijelo nije moglo da prima hranu i umro je ne vrativši se kući.

Bosna i Hercegovina je dala mnogo pravednika, ljudi koji su spašavali Jevreje u holokaustu i koje je priznao izraelski “Vad Yashem”, službeni memorijalni centar. Najpoznatiji su, svakako, rahmetli Derviš i Servet Korkut. Derviš Korkut bio je kustos sarajevskog Zemaljskog muzeja, čuven po spašavanju Hagade iz kandži nacista. Izraleski “Vad Yashem” je proglasio pravednicima 48 Bosanaca i Hercegovaca.

Posljednji koji su proglašeni pravednicima su članovi porodice Prohić iz Gračanice.