Tržište uvijek ima posljednju riječ, ponuda i potražnja diktira koje će fakultete djeca upisivati, ali dok se signal s tržišta dešifrira u praktičnom ponašanju djece koja završavaju srednje škole, fakulteti su već proizveli ogroman broj kadrova koji više nikome ne treba. Najbolji primjer za to jesu ekonomisti i pravnici, i dalje su među najtraženijim zanimanjima, ali i među najviše onih koji su nezaposleni u Kantonu Sarajevo.

Upravo će to Vlada Kantona Sarajevo uraditi i s IT stručnjacima. Oni zaista jesu među najtraženijim zanimanjima. Prema jednom istraživanju Federalnog zavoda za zapošljavanje, čak 41 posto poslodavaca iz IT sektora iskazalo je nedostatak radnika za specifična zanimanja iz ove branše.

Istovremeno su među najatraktivnijim fakultetima među mladima koji tek upisuju fakultet tehničke, medicinske i biotehničke nauke. Dakle, u tehničke nauke, između ostalog, ubrajaju se i IT zanimanja.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, među najtraženijim kadrovima s visokom stručnom spremom jesu IT zanimanja, zatim inžinjeri elektrotehnike, građevinski inžinjeri, diplomirani farmaceut i doktori medicine – specijalisti.

Dakle, ako pogledamo ove podatke, jasno je da postoji potražnja poslodavaca za IT stručnjacima, a postoji i ponuda, jer kako vidimo, ovaj je studij među najtraženijim.

Upravo se tu krije zamka u koju je upala Vlada Kantona Sarajevo. Naime, svi studenti koji prvi put upisuju prvu godinu prvog ciklusa IT studijskih programa na Elektrotehničkom fakultetu i Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u narednoj akademskoj 2022/2023. godini bit će upisani kao redovni, a troškovi njihovog studija finansirani iz budžeta Kantona Sarajevo.

Vlada Kantona Sarajevo donijela je ovaj zaključak kao poticaj mladima da se više fokusiraju na IT sektor, koji je prepoznat kao strateška grana privrede i u kojem je iz dana u dan potrebno sve više uposlenika. Na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za računarstvo i informatiku, na raspolaganju će biti 150 mjesta, a na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Smjeru za teorijske i kompjuterske nauke Odsjeka za matematiku, 100 mjesta.

TREBAJU LI NAM HUMANISTIČKE NAUKE

Lijepo je što Vlada želi podržati studente, ali problem je u tome što nema potrebe da podstiče upis na studijske programe koji su ionako traženi i atraktivni. U konačnici, može se desiti slično kao s ekonomistima i pravnicima, brzo ćemo imati višak takvog kadra. Samo što, za razliku od ekonomista i pravnika, IT kadrovi neće čekati na birou nego će otići vani. Tako će Vlada Kantona budžetskim novcem obrazovati kadar za neku Njemačku ili neku Kanadu. Jer su IT stručnjaci ionako među onima koji nakon odlaska iz zemlje najčešće trajno ostaju.

Ako bolje razmislimo, ova odluka Vlade Kantona Sarajevo loša je iz više razloga. Prvi je što je ona čista diskriminacija studenata drugih fakulteta. Drugo, apsurd je da se plaćanja školarine oslobađaju studenti fakulteta za koje vlada velika potražnja, veliki interes studenata. S druge strane, manje atraktivni studijski programi ostaju prepušteni polaganom odumiranju jer za njima nema interesa među studentima. U slučaju manje atraktivnih studijskih programa oslobađanje od plaćanja školarine bilo bi itekako dobar poticaj studentima da upisuju baš te studijske programe. Istovremeno, forsiranjem tehničkih nauka šalje se loša poruka studentima i osoblju fakulteta humanističkih nauka, a poruka glasi – niste potrebni ovom društvu.

No, koliko god slali poruku o potrebi tehničkih nauka, taj kadar ionako neće ostati kod nas, jer u velikom broju slučajeva IT stručnjaci odlaze vani zbog atraktivnih zarada, tako da je Njemačka ta kojoj činimo uslugu. Koliko god određeni studijski programi bili neatraktivni – poput jezika, historije, književnosti, nastavničkih zanimanja – oni su od nacionalnog interesa i kao takvi moraju biti u najmanju ruku ravnopravni. Također, mora se uzeti u obzir najvažniji kriterij – izvrsnost. Najbolji učenici i studenti zaslužuju podršku, materijalnu i nematerijalnu. Ne mogu se svi studenti strpati u isti koš, to jednostavno nije pravedno – svako treba dobiti po zasluzi, vlastitom trudu i vlastitim kapacitetima.

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Vedad Smailagić smatra kako se odluka Vlade Kantona Sarajevo da finansira sve zainteresirane studente IT na UNSA u narednoj školskoj godini može smatrati promišljenom mjerom za podršku kako akademskoj zajednici, tako i privredi u Bosni i Hercegovini. Situacija je sigurno kao svugdje u svijetu takva da je rast domaćih kompanija usporen ili nemoguć zbog nedostatka toga kadra. Ali pitanje je možda da li se ista odluka može donijeti i za druge sektore, naprimjer za medicinu, za neke inžinjerske nauke poput mašinstva, ili za inžinjera u poljoprivredi.

“Istina je da IT firme u Bosni i Hercegovini generiraju ogromnu zaradu, zapošljavaju veliki broj mladih ljudi, sigurno uplaćuju i značajan procent poreza i samim time su interesantan partner i vladi i budućim studentima. Nažalost, nisam do sada imao priliku čuti da li IT firme u Bosni i Hercegovini razmišljaju o osnivanju fondacija za stipendiranje svojih budućih kadrova. Općenito mislim da ova ili neka buduća kantonalna vlada mora pod hitno jasno reći šta na strateškom nivou očekuje od svog javnog univerziteta, šta očekuje u narednih pet i deset godina u smislu internacionalizacije, razvoja nauke i nastave, izgradnje i kontrole kvaliteta i još mnogo toga što inače spada u vladine visokoškolske strategije. Do danas niti jedna vlada u Bosni i Hercegovini, pa ni Kantonalna u Sarajevu, nije javno artikulirala takvu strategiju, tj. svoja očekivanja od akademske zajednice, što je ipak čudno s obzirom na to da, naprimjer, Kantonalna vlada u Sarajevo za UNSA izdvaja 10 posto ili više iz svoga budžeta i sve više za naučne projekte. Posljedica slabo ili nejasno artikulirane visokoškolske strategije Vlade jeste da se spomenuta odluka – kao i mnogi drugi njeni potezi – ne doživljava isključivo kao motivirajuća za određeni broj mladih ljudi nego i kao jako demotivirajuća prema velikom broju nekih drugih mladih ljudi koji vlastiti doprinos našem društvu mogu i žele dati u drugim društvenim i privrednim sektorima”, objašnjava Smailagić.

Ovom društvu jednako su važni ljekari kao i IT stručnjaci, ali Vlada nije došla na ideju da finansira studij medicine na ovaj način.

BACANJE PARA

Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo ističe da Vlada ima to pravo da odluči investirati u znanje koje smatra traženim i to se u principu ne smatra diskriminacijom. No, prvo je trebalo promisliti šta nama kao društvu treba i šta je to deficitarno, a važno je za nas kao društvo.

Znanje je temelj društva, ako nemamo ljude koji će ga prenositi i širiti nama kao društvu, nema napretka. Zato Turčalo smatra da su izuzetno značajni nastavnički smjerovi.

“Bilo bi važno stipendirati, ne osloboditi plaćanja školarine, nego stipendirati i vezati ih za Kanton Sarajevo, za Bosnu i Hercegovinu. Ako im platite školarinu, a ne vežete ih da ostanu ovdje, oni će otići iz Bosne i Hercegovine i onda su to bačene pare”, kaže Turčalo i dodaje da bi bilo učinkovitije da je Vlada stipendirala studente koji upisuju IT studijske programe, ovako nismo sigurni da je novac investiran u Kanton Sarajevo, prije će biti da je investiran u zemlje u koje ti studenti nakon školovanja odlaze.

Turčalu je, kako kaže, zasmetalo to što premijer Vlade Kantona Sarajevo Edin Forto oslobađanje plaćanja školarine pokušava predstaviti kao stipendiranje, a to definitivno nije isto, studenti neće vidjeti taj novac, novac je otišao fakultetima, kojima bi ionako otišao novac iz budžeta.

Kao neko ko predstavlja društvene nauke, Turčalo može zvučati subjektivno, ali ako društvo želi riješiti probleme koje ima, prvo mora znati koji su mu problemi, a kod nas su problemi uglavnom društvene prirode, iz oblasti društvenih i humanističkih nauka, prema tome, koliko god to zvučalo subjektivno, moraju se stipendirati i studenti humanističkih nauka, oni su podjednako važni za Bosnu i Hercegovinu kao i inženjeri.

Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto pokušava odluku predstaviti na način da će uskoro nedostajati IT stručnjaka te da će se kompanije koje ovdje rade početi okretati stranom tržištu rada i, u konačnici, da će otići odavde. No, istina je drugačija. Prema riječima Seada Turčala, studenti koji studiraju IT su među onima koji najčešće ne završe fakultet, jer rano počnu raditi i zapostave studij. S druge strane, najčešće upisuju privatne fakultete, koje lakše i brže završavaju iako ih skupo plaćaju, jer već posjeduju određeno znanje i iskustvo u IT sektoru.