Godina 2024. ostat će zabilježena kao ona u kojoj se svijet suočio s eskalacijom nasilja i nestabilnosti. Najveći broj oružanih sukoba od kraja Drugog svjetskog rata odnio je živote stotina hiljada ljudi i natjerao milione da potraže sigurnost u nekim drugim državama; temperaturni rekordi su rušeni, dok su požari i poplave razorili zajednice širom svijeta. Ova godina je također donijela spektakularne političke obrate. Donald Trump postao je prvi bivši američki predsjednik osuđen za kazneno djelo, proglašen krivim po čak 34 tačke optužnice. Unatoč presudi, vratio se u Bijelu kuću, preživjevši čak i dva atentata. Najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk povećao je svoje bogatstvo do novih rekorda, dok su se najsiromašniji još više osiromašili. Unatoč tome, globalna ekonomska nejednakost nije privukla pažnju donositelja odluka.
Ulazimo u, čini se, najnestabilniju godinu od kraja Hladnog rata. Iako je teoretski moguće da će prevladati multilateralni pristupi i diplomatski napori koji će smanjiti globalne tenzije i potaknuti saradnju među državama, stručnjaci s kojima smo razgovarali više naginju scenariju povratka u podijeljeni svijet, u kojem ćemo biti suočeni s latentnim sukobima na različitim dijelovima svijeta ili čak s izravnim sukobima između blokova država.
Svijet se možda vraća u bipolarni okvir, ali s potpuno novim pravilima igre. S jedne strane, imamo saveznike "anglosfere", predvođene Sjedinjenim Državama, dok se s druge strane sve jasnije profilira blok BRICS-a, zemalja koje traže alternativni ekonomski, društveni i politički poredak.
Bez obzira na to kako će se oblikovati globalni odnosi, Evropa se, prema svim pokazateljima, sve više pretvara u marginalizirani prostor, gubeći na težini i utjecaju na svjetskoj sceni, dok se moć seli prema Aziji, posebno Kini i Indiji. Sukobi iz prošlog stoljeća se vraćaju, no sada s još većom silinom jer su pravila igre radikalno izmijenjena. Granice i crvene linije koje su nekada oblikovale međunarodne odnose sada su gotovo nepostojeće. To potvrđuju krize u pojasu Gaze i Libanonu, sukobi u Africi te borbe za kontrolu nad ključnim resursima poput vode, hrane i energije.
U 2025. godini možemo očekivati nove sukobe u područjima gdje imperijalističke sile koriste treće strane za ostvarivanje svojih interesa, posebice u Africi i Aziji. Čak i Europa sve više postaje teren za sukobe, no u obliku koji je više ekonomske nego vojne naravi.
Najnemirnije područje u 2024. godini bio je Bliski istok. Napad Hamasa 7. listopada 2023. i izraelski vojni odgovor izazvali su velike promjene u regionalnoj sigurnosnoj situaciji. Ovi događaji su povećali arapsko protivljenje normalizaciji odnosa s Izraelom, a bijes u arapskom svijetu nije samo zaustavio daljnje širenje Abrahamovih sporazuma nego je i smanjio utjecaj SAD-a u regiji i ponovo ojačao podršku Palestincima među Arapima.
Pad režima Bašara al-Asada u Siriji te slabljenje Hamasa i Hezbolaha znatno su oslabili Iran, a hutisti iz Jemena iskoristili su svoju poziciju na obali Crvenog mora za prijetnje Izraelu i međunarodnom pomorskom prometu. Njihove aktivnosti povećale su napetosti diljem regije i šire.
Završetak sukoba na Bliskom istoku vjerojatno neće biti glavni prioritet Trumpove vanjske politike. Nova američka administracija će svoju strategiju za regiju možda temeljiti na dva ključna cilja - sigurnosti Izraela i ograničavanju utjecaja Irana. Ostaje neizvjesno hoće li Benjamin Netanyahu imati slobodnije ruke u Gazi ili će se suočiti sa smanjenom potporom zbog izolacionističkog stava nekih ključnih osoba iz Trumpova tima. Čak i ako Izrael proglasi kraj rata, borbe će se vjerojatno nastaviti u nekom obliku, budući da se čini da IDF namjerava zadržati prisutnost u sjevernom dijelu pojasa Gaze.
"Situacija na Bliskom istoku izgleda tako da je sve spremno da počne nova partija geopolitičkih igara. Glavni igrači su Turska, Izrael, Saudijska Arabija, Iran, potencijalno UAE i Katar. A ulozi su Libanon, Sirija, Jordan i Palestina. Sudbina građana tih zemalja bit će odlučena u prijestolnicama ovih regionalnih sila. Svjetske sile u ovom kontekstu su SAD, Rusija i Kina. EU tu ne igra nikakvu ulogu. Kina nije zainteresirana da ovdje dominira vojno, ali dominira ekonomski jer je najveći trgovinski partner većini zemalja na Bliskom istoku i doživljava se kao ‘pošteni broker‘. Rusija nema resurse da se bavi Bliskim istokom jer je zauzeta Ukrajinom, a SAD će igrati vrlo nepredvidljivu ulogu koja će se mijenjati iz sedmice u sedmicu. Trump nije jasno opredijeljen ni za jednu politiku, tako da je teško predvidjeti kako će se Washington ponašati u narednom periodu", kaže nam vanjskopolitički analitičar Mirko Dautović dodajući da u novoj američkoj administraciji ne postoji koherentnost vanjske politike jer postoje tri frakcije koje se ne mogu dogovoriti o prioritetima SAD-a na Bliskom istoku.
Što se tiče Irana, Trump je najavio povratak strogim sankcijama protiv Teherana, kakve je 2018. uveo nakon povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma. Cilj tog pristupa nije smjena režima u Teheranu, nego prisiljavanje Irana na nove pregovore o nuklearnom programu i smanjenje pružanja vojne pomoći Rusiji i drugim akterima.
Države danas ne biraju strane u sukobima kao tokom Hladnog rata, nego grade raznolika partnerstva prema praktičnim potrebama, često odstupajući od svojih povijesnih veza sa Zapadom. Ova strateška autonomija danas je vidljiva i u sjevernoj Africi, primjerice u Tunisu, koji se udaljava od demokratskih postignuća Arapskog proljeća i traži podršku od autokratskih režima, što utječe na stabilnost Mediterana i migracijske tokove. Novi vojni režimi u Maliju, Burkini Faso i Nigeru također odbacuju francuske snage, prihvaćaju ruske vojne ugovore i formiraju Savez država Sahela, čime izravno osporavaju zapadne sigurnosne okvire. Prijelaz u mirnije razdoblje u Sudanu propao je u građanskom ratu, koji je odnio preko 60.000 života i izazvao najveću svjetsku humanitarnu krizu. Uzimajući u obzir trenutačnu situaciju u Sahelu, ne mogu se isključiti moguća nova kretanja izbjeglica prema Europi. Za utjecaj u regiji natječu se Turska, UAE i Kina, dok SAD nema previše interesa u Africi, što bi se moglo pokazati kao pogreška. Napadi hutista na brodove u Crvenom moru, koji su ometali globalnu trgovinu, pokazuju kako lokalni sukobi mogu brzo postati globalni problemi.
Rivalstvo dviju velikih sila - SAD-a i Kine - ostat će u središtu globalnog nadmetanja. Američke sankcije i kineske inicijative poput "Pojasa i puta" intenziviraju borbu za globalni utjecaj. Oba velika igrača fokusiraju se na Indo-Pacifik, što povećava napetosti, posebno u Tajvanskom tjesnacu i Južnokineskom moru.
Odluke koje Trump donese na početku svog drugog mandata vjerojatno će oblikovati globalnu ekonomiju u narednih 12 mjeseci. Ako ostvari svoju predizbornu prijetnju i uvede carine od 10 do 20 posto na uvoz, odnosno 60 posto na kineski uvoz, ostatak svijeta morat će odlučiti hoće li uzvratiti vlastitim carinama, pokušati pregovarati s SAD-om ili, što je najvjerojatnije, kombinirati oba pristupa. Zajedno s drugim najavljenim politikama, poput deportacije milijuna nedokumentiranih migranata i ekspanzivne fiskalne politike, ovo bi moglo izazvati porast inflacije u SAD-u, što bi imalo utjecaj na globalne financijske tokove.
Svaki gubitak za Kinu mogao bi biti dobitak za Indiju. Ako Trump uvede najavljene carine od 60 posto na kineski uvoz, to bi moglo pružiti prilike Indiji da poveća svoj izvoz u SAD. Kao članica BRICS-a, Indija će nastaviti surađivati s Pekingom, ali i širiti ekonomska partnerstva koja izazivaju kineski utjecaj, posebno u Africi.
Slično kao i Indija, Brazil ne traži potpunu usklađenost s Pekingom ni prekid odnosa s SAD-om. Međutim, u Trumpovu drugom mandatu, Brazil će vjerojatno oslabiti odnose s Washingtonom. U pripremama za preuzimanje rotirajućeg predsjedanja BRICS-om 2025., brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva je naglasio da će blok zagovarati multipolarni svjetski poredak i uravnoteženije međunarodne odnose.
Što se tiče Rusije, ostaje nejasno kako će se Trump postaviti prema Rusiji i Vladimiru Putinu. Trumpove izjave da će rat u Ukrajini riješiti u roku od 24 sata ne možemo shvatiti doslovno jer sigurno neće biti jedini koji će kreirati američku politiku prema Ukrajini - tu postoji cijeli dio administracije koji je za to zadužen. Očekuje se da će Trump zagovarati dogovor "zemlja za mir", prema kojem bi Ukrajina pristala na teritorijalne ustupke Rusiji u zamjenu za mir. Međutim, ostaje neizvjesno vidjeti hoće li Trump pokušati resetirati odnose s Rusijom, poput pregovora o strateškoj stabilnosti i kontroli naoružanja, što bi moglo naići na otpor.
Iako je evropskim zemljama u interesu da Ukrajina ne izgubi rat jer bi to značilo dodatno širenje ruskog utjecaja prema njihovim granicama, u 2025. godini Evropska unija će se, osim na pitanje Ukrajine, fokusirati na povećanje vlastite ekonomske sigurnosti i neovisnosti. Politički izazovi u Njemačkoj i Francuskoj, međutim, slabe unutarnju koheziju Unije. Bruxelles će vjerojatno poduzeti mjere za smanjenje negativnih utjecaja trgovinskih sukoba između SAD-a i Kine, a novi Trumpov mandat bit će dodatan izazov za europske zemlje koje pokušavaju postati neovisnije u obrani.
Njemačka će održati izvanredne izbore u veljači nakon što je koalicija kancelara Olafa Scholza srušena. Scholz je došao na vlast 2021., kao kandidat za nastavak politike Angele Merkel, ali rat u Ukrajini i drugi izazovi promijenili su smjer njemačke politike, koja se sada suočava s potrebom reforme svog industrijskog modela i vanjske politike.
Francuska se također suočava s političkom paralizom nakon izbora u lipnju, koji su podijelili parlament. Predsjednik Emmanuel Macron imenovao je čak četvrtog premijera ove godine, što ukazuje na to da se Francuska našla u možda najtežoj krizi upravljanja od 1958. godine.
Fragmentacija političkog spektra u mnogim europskim zemljama dovela je do toga da nijedna stranka ne može samostalno formirati vladu, nego je prisiljena formirati koalicije, koje mogu biti nespretne i teško održive zbog različitih političkih interesa. Zbog toga je postalo teško donijeti odluke o važnim pitanjima s kojima se suočava cijela Europa, poput migracije, rata u Ukrajini i stagnirajuće ekonomije.
Ako Trump uvede tarife na proizvode iz EU, Francuska i Evropska komisija vjerojatno će tražiti oštar odgovor, dok bi Njemačka mogla biti opreznija i pokušati smiriti situaciju povećanjem vojne potrošnje. To bi uključivalo kupnju američke vojne tehnologije, čime bi se održala snažna američka prisutnost u Europi, što nije u interesu Francuske.
Ako Trump poveća tarife na kineske proizvode, Francuska bi mogla inzistirati na tome da i EU zaštiti svoje tržište. EU već razmatra mjere protiv kineske tehnologije, poput solarnih panela i električnih baterija. U tom bi slučaju Njemačka mogla nastupiti oprezno, nastojeći održati ravnotežu između sigurnosnih interesa i očuvanja ključnih trgovinskih veza s Kinom, koje su od vitalnog značaja za njemačke industrije, osobito u automobilskom i tehnološkom sektoru.
Japan će također u 2025. godinu ući u izrazito nestabilnom stanju nakon što je vladajuća koalicija izgubila većinu u Donjem domu parlamenta, a manjinska vlada morat će raditi ustupke da bi usvojila proračun i druge zakone. Vanjska politika također će biti na klimavim nogama. Iako Tokio održava snažnu vojnu suradnju s SAD-om, zabrinut je zbog Trumpovih planiranih tarifa na japanske automobile i mogućih zahtjeva za višim plaćanjima u okviru sigurnosnog sporazuma koji istječe 2027. godine.
U Južnoj Koreji, odluka Yoon Suk-yeola o proglašenju izvanrednog stanja dovela je do njegovog opoziva, što bi moglo rezultirati izvanrednim predsjedničkim izborima 2025. godine, dok će politička polarizacija nastaviti uzrokovati trenja i u vezi s proračunom. Trumpove tarife prijete i južnokorejskim izvoznicima, a mogao bi, kao i u slučaju Japana, zahtijevati značajno povećanje financijskih izdavanja da bi zadržao vojnu prisutnost i garancije koje Washington pruža Seulu. Sjeverna Koreja, uz svoje vojne veze s Rusijom i napredak u raketnoj tehnologiji, ostaje velika prijetnja. Slabljenje saveza s SAD-om moglo bi natjerati Južnu Koreju da razvije vlastito nuklearno odvraćanje.
U tom širem geopolitičkom kontekstu, sa sveprisutnim Putinovim prijetnjama, sjevernokorejskim testiranjem različitih vrsta bojevih glava i raketa te iranskim jačanjem nuklearnog programa, pitanje nuklearnog rata postaje sve relevantnije.
Izvor: Jutarnji.hr
